Vran - dvotisućnjak "blaže prirode", ali ne i blaže naravi...
Planina sjedini one srodne duše koje vole da u naporu zanosno uživaju u istoj ljepoti, istom zraku, istom suncu... kako bi zajedništvom sve to još više produbili...
15.januara 2006. godine nekoliko planinarskih društava organizovalo je uspon na vrh Vrana 2074m n/v. Na usponu je bilo prisutno 12-tak planinara iz USEP "Ledenica" Gornji Vakuf-Uskoplje, PD "Pločno" iz Širokog Brijega, UP "Raduša" iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja te članovi Speleološkog udruženja iz Tomislavgrada. Izuzetno lijep i sunčan dan dočekao je planinare na Blidinjem.
Penjemo se mi, penje se temperatura...
Temperatura kod motela "Hajdučke Vrleti" cijelih -12 C. Tanka izmaglica nije obećavala vidike, ali i planinari imaju svog predstavnika u višim sferama vlasti, pogotovo pri ovako značajnim susretima - kratak poziv mobitelom i vrijeme "prevrnu". Nigdje oblačka!
Polazak u 10.00. Sunčano, ali dole u polju i dalje ujedaju minusi. Idemo lagano uz Vran, jedan za drugim, izmiješani oni iz GVU sa onima iz Širokog, oni iz Tomislava sa onim iz onog i onog udruženja, milina ih vidjeti, bolan, planina sjedini one srodne duše koje vole da, u naporu i zanosu, uživaju istu ljepotu, isti zrak, isto sunce... kako bi zajedništvom sve to još više produbili...
Ova sniježna gomila na slici predstavlja "višak energije"!
Penjemo se mi uz planinu ali penje se i skala u termometru, naš lični "mjerač" nas izvještava svakih 100 m o stanju. Evo sad je -7, idemo dalje, evo sad je -5 i tako do vrha na 2074mn/v gdje nam je pokazao da je temperatura samo -2. Blagi vjetar nam dozvoljava da se i presvučemo, da neko nešto i pojede na samom vrhu, a bogami i da zalije. Na pola uspona smo morali staviti dereze ko je ponio, a ko nije, morao je da se snalazi.
Kad se Goethe (Gete, sto bi rekli) popeo prvi put na vrh planine, rekao je: "Tako je lijepo da bih mogao i zapjevati". Na Vranu se "zapjevati" prevodi sa "zapisati"
Povratak nazad! Na ulazu u šumu mala vatrica, da se podgrije ako neko ima nešto za podgrijati. Sa temperaturom sad obrnuta stvar, mi gubimo visinu prilikom spuštanja ali i temperatura gubi visinu u staklenoj cjevčici termometra.
U motelu smo čuli i za tragediju na Velebitu, ne poznaš ljude, ali svi smo mi planinari, nešto te stisne u grudima, nije ti bolan svejedno.
M.D.
