Prošlog vikenda odlučila sam se, uz pratnju, na uspon na Veliki Vran (2.074 mnv) i Mali Vis (2.014mnv) na planini Vran. Staza obećava mnogo - predivne vidike, svježi planinski zrak, ali i malo avanture s poznatim vjetrovima koji često prave planinarima ozbiljne frizure bez salona. Prognoza je bila obećavajuća: sunčano s blagim vjetrovima.

Polazak - 1200 mnv, početak avanture

Krenuli smo rano ujutro iz podnožja na oko 1.200 mnv, s planom da savladamo stazu dugu oko 15 km (u oba smjera). Staza kreće od restorana „Hajdučke Vrleti“ autom smo se parkirali na kraju puta i vidjeli smo još auta od drugih planinara. Staza je na početku bila prilično pitoma, gotovo kao da nas je pozivala na laganu šetnju kroz šume i livade. Kako smo se penjali, počela sam osjećati onaj poznati planinarski izazov – staza je postajala sve strmija, a pluća sve svjesnija visine.

Nakon otprilike sat vremena hoda i pređenih 3 km, stigli smo do tačke na oko 1.500 mnv, gdje je priroda pokazala svoj prvi ozbiljniji test. Tu se vjetar počeo igrati sa našim strpljenjem i kapama na glavi.

Na putu ka Velikom Vranu

Nastavili smo se penjati, i negdje oko 1.800 mnv počela sam osjećati da smo na ozbiljnoj nadmorskoj visini. Nakon još otprilike 2,5 km hoda stigli na smo na vrh Velikog Vrana (2.074 mnv). Teren je bio sve kamenitiji, a vjetar, iako nije bio ekstreman, dobivao je na snazi. Vjetar me je samo motivisao da brže hodam, jer tko želi biti "poslastica" za planinske vjetrove?

Na vrhu nas je dočekao pogled koji obuhvata – Blidinjsko jezero a u daljini su se vidjele planine Čvrsnica i Prenj. Tu smo se zaustavili da odmorimo, jedemo i, naravno, obavezno uslikamo nekoliko fotografija jer "ako nema fotografije, jesi li stvarno bio na vrhu?". Moram priznati da su pogledi sa vrha Vran i Kote ipak ljepši od ovog.

Prelazak na Mali Vis

Nakon kraće pauze, krenuli smo prema Malom Visu. Staza između dva vrha duga je otprilike 1.5 km, ali zbog kamenitog terena i pažljivog kretanja, trebalo nam je oko 45 minuta da stignemo do vrha Malog Visa (2.014 mnv). Teren je ovdje bio prilično izazovan, ali ništa što nas dvojica uporno tvrdoglavih planinara nismo mogli savladati. Na trenutak smo izgubili markaciju i stazu ali navigacija nas je spasila i malo logike u orijentaciji.

Naravno, vjetar nas je i dalje pratio, ali sad smo se već sprijateljili s njim – šta je mogao kad nas nije uspio zaustaviti na Velikom Vranu?

Spuštanje i povratak

Put nazad uvijek donosi onaj poseban osjećaj olakšanja, ali i žaljenja što avantura završava. Spuštanje je prošlo bez problema, iako smo na nekim dijelovima morali dodatno paziti zbog kamenitih dijelova staze. Ukupno smo prešli oko 15 km za pet sati hoda (sa pauzama). Nismo imali ozbiljnijih problema, a vjetar je, u skladu sa svojom promjenjivom prirodom, počeo slabiti kako smo se spuštali.

Nakon ukupno pet sati planinarenja, vratili smo se na početnu tačku. Umorni, ali s osmijehom, šalili smo se da nas je vjetar "prozračio" bolje nego bilo koji spa tretman.

Sve u svemu, avantura je bila fantastična – od staze koja nudi izazove, do vidika koji su baš lijepi. Ako imate priliku da posjetite Vran i oprobate se u borbi s njegovim vjetrovima, toplo preporučujem! Samo, ponesite kapu!