Volim surove planine, sa zahtjevnim terenima i teškim pristupima. Kad je planina surova, čovjek zna gdje mu je mjesto. Ako je planina blaga i pitoma onda čovjek postaje surov.
Poslije vožnje osrednjim makadamom do Prokoškog jezera, parkiramo auto prije naplatne kućice. Dok se polahko spremamo za turu do nas dopire glasna turbo folk muzika iz pravca jezera. Platili smo ulaz (2KM po osobi, a za auto je mislim 10KM) i kako smo se počeli približavati jezeru mogli smo vidjeti svu surovost čovjeka. Veliki broj auta, parkiran uz samu vodu, otvorena vrata i prozori i iz njih grmi glasna muzika. Nekima nije bilo mrsko ponijeti i velike zvučnike. Stotine ljudi, roštilja, galama, turiranje motora raznih motocikala, quad-ova, terenaca... Eto falile su još samo borbe bikova. Razmišljam samo šta da smo došli ovdje da se odmorimo 7 dana? Vjerovatno bi poludio. Kao što rekoh na početku, ako je planina pitoma, ljudi su divlji. U nevjerici, dok prolazimo kroz tu masu vidimo čudne poglede osoba koje se pitaju od kuda su planinari tu zalutali?
Srećom, kako smo se udaljavali od jezera, ka vrhu Treskavica, počeli smo polahko ulaziti u tišinu, koju bi sa vremena na vrijeme remetio neki bijesni motociklista koji se trudi da nas zadivi svojom bukom i otruje izduvnim gasovima. Vrh Treskavica (2020m) se nalazi 3km južno od Prokoškog jezera. Do njega se može ići makadamskim putem, a može i planinarskom stazom preko područja koje je na karti označeno kao Jezera. Uglavnom, pristup vrhu nije zahtjevan i potrebno je savladati nekih 400m visinske razlike. Na vrhu nema planinarske oznake, samo kamena ploča sa imenima i otiscima dlanova nekog, vjerovatno, zaljubljenog para.
Kilometar zapadno od vrha Treskavica se nalazi Ločika (2017mnv). Uspon na sami vrh vodi markiranom stazom koja pri kraju prolazi kroz kleku. Na vrhu smo sreli jednu grupu planinara, sa kojom smo, uz ručak, proveli ugodnih sat vremena. Kad pomislim da valja opet proći kraj one "koride" na Prokoškom jezeru, najrađe bi čekao da padne mrak i tek onda pošao kući. Nažalost, valjalo je krenuti nazad. Sa Ločike smo se spustili na Sarajevska vrata i onda smo na Jezerima kraj jednog potoka napravili dodatnu pauzu za kahvu. Kad smo stigli do auta, gužva se počela seliti od jezera na makadamski put. Do Fojnice smo vozili u koloni, kao kad se ljeti nedeljom vraćate sa mora :).
Ipak ako zanemarimo gužvu na Jezeru, nama je bilo super. U 15 dana dva puta na Vranici, a nismo ni jednom pokisli :)
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
