Već 21 godinu članovi Planinarskog društva “Visočica” Visoko, sekcija Stakleni grad, organizuju transverzalu preko planine Vranice. Obično se održava u augustu ili septembru, a ruta vodi od Prokoškog jezera do Planinarskog doma Pogorelica.

Polazak je s ulaza u Prokoško jezero (ulaz se plaća, prostor je uređen, a jezero leži na oko 1640 m n.v.). Odavdje se ide uzbrdo pored vrha Glavičica, nastavlja prema Sarajevskim vratima ispod Treskavice. Ako ste dio Challenge 2000, možete usput osvojiti vrhove Ločka i Treskavica, a zatim se od Sarajevskih vrata ide pored vrha Tikva do prevoja Sikira. Usput uživate u pogledima na ostatak Vranice, Vitreušu, Prenj i Čvrsnicu, a nekada i Vran. 
Sikira je prevoj i popularna lokacija za izlete i dolazak 4x4 vozilima, a iznad nje se nalazi vrh Ščit (1949 m n.v.), kojem nedostaje samo 50 m da uđe u klub 2000. Na Ščit se može popeti direktno na vrh ili zaobići makadamskim putem koji je bliži izohipsi (što je lakša varijanta).
Na pola puta oko njega treba skrenuti sa makadama i pratiti zimsku markaciju da se ne bi spustili prenisko jer staza silazi prema izvoru Vrbasa. Na kraju se stiže iznad izvora, na mjesto zvano Dernečište. Izvor Vrbasa se nalazi ovdje i to je početak velike rijeke koja teče kroz selo Jelići, Crkvice, pa sve do Gornjeg Vakufa-Uskoplja i dalje.

Galerija slika

Sa zaravni Dernečišta se vide vrhovi Vran Kamen i Matorac, nekada Sarajevo, Trebević, Bjelašnica. Ispod je selo Gvožđanske staje, gdje je bio jedan od prvih planinarskih domova u BiH – dom Jezera. Ovdje su nekada postojala prirodna jezera, čije oblike možete vidjeti odozgo. 
Nekada je ovdje postojao samo planinarski put, ali je nedavno prokrčen i pripremljen širi put za terenska vozila, koji povezuje Brusnicu s Dernečištem. On vodi preko Karahmetovog mezara. Ako vas zanima legenda o Karahmetu, preporučujem opis Brusnica – Pogorelica preko Vranice i Zeca, koji opisuje istu zimsku transverzalu, samo s polaskom iz Brusnice.
Nažalost, nakon izgradnje tog puta, ni ljetna ni zimska transverzala više neće biti iste. Pomalo razočarani, nastavili smo dalje do ispod vrha Smiljeva Kosa. Ovaj put nismo išli na vrh, nego smo spust nastavili ispod Zečje glave i tzv. lijevka Marin Do.
Legenda kaže da je Marin Do dobio ime po Mari, vođi lokalnih hajduka. Ispod vrha Vitreuše i danas postoje stijene koje narod zove Marine stine. Ulazak u Marin Do je strm i vodi u pravi šumski labirint. Put je zarastao i stalno nizbrdo, pa treba dobro paziti na track. Ovdje su markacije nepostojeće. 
Kad se prođe lijevak, nastavlja se nizbrdo do prve raskrsnice – tu ne treba skretati ni lijevo ni desno, već nastaviti pravo/nizbrdo. Dalje staza vodi makadamom, pa u jednoj krivini skreće lijevo, a nakon 50 m ulazi desno u šumu. Ponovo, ovdje je važno pratiti trek jer je lahko pogriješiti. Put kroz bukovu šumu vodi do čumurane, livade s četiri žege. Tuda se pravi polukrug oko livade i nastavlja dalje izohipsom, bez penjanja uzbrdo. 
Put ulazi u visoku šumu. Nakon prelaska preko nekoliko oborenih stabala staza ponovo izlazi na put, a zatim nastavlja kroz šumu sve do prvih vikendica ispod vrha Kozica (Sinija). Odavde se strmo spušta prema Planinarskom domu Pogorelica. Put nije uvijek logičan i lahko je promašiti pravac, ali i ako pogriješite na ovom djelu staze, opet ćete izaći u centru Pogorelice i vidjeti dom.