Još jedna "daleka tura" sa više od tri sata vožnje do polazne tačke, Donje bare na Zelengori. Na Tjentištu smo skrenuli desno kod putokaza koji označava pravac za Donje bare. Nedaleko od skretanja nas je dočekala rampa i naplata ulaza u NP Sutjeska 5KM po osobi i 5KM za auto. Zatim je usljedilo 7 km lošeg asfaltnog, pa onda još 13 km makadamskog puta.
Put i nije tako loš, ako zanemarimo par mjesta gdje se stvarno mora pažljivo preći preko rupa. Ne znam da li je to dobro ili loše ali te rupe vam odvrate pažnju od ruba ceste, koja konstantno visi nad dubokom provalijom. Na trenutak, makadamsku monotoniju nam je razbio i jedan medo, kojeg smo očito iznenadili u istraživanju planinskih puteva. Nažalost, bio je dosta brži od nas tako da taj susret nismo uspjeli zabilježiti onim što vrijedi više od hiljadu riječi.
Na Donjm barama smo zatekli tmurno vrijeme, izmaglicu, mokru travu i par Čeha kako spremaju doručak pred polazak na neku od Zelengorskih tura. Prekrasno jezero se krilo u šumi i jutarnjoj magli. Vrijeme nam nikako nije išlo na ruku, iako je prognoza za Zelengoru bila relativno dobra. Sve oko nas je bilo mokro i činilo se kao da će svaki čas početi padati kiša. Puno mi je teže padala magla koja je skrivala pejzaže Zelengore od nas. Na Gornje bare smo krenuli stazom kruz šumu, koja je na žalost imala samo ulaz. Dalje ni markacije ni staze, sve je bilo zaraslo. Na izlasku iz šume Zelengora nas je počastila prvim kapima kiše, ali i pogledima koji su otkrivali bar dio njene ljepote. Doduše, magla je sakrivala vrhove, ali smo mogli vidjeti cijeli plato na kojem se nalazi jezero Gornje bare.
Napravili smo krug rubom platoa i onda se vratili prema jezeru gdje smo se a prvoj večoj pauzi počastili toplom čorbicom i sendvićima. Zatim je usljedio uspon na Uglješin vrh. Staza je bila prilično strma, ali smo cijelim putem imali predivan pogled. Nažalost, na vrhu nas je opet "napala" magla i malo pokvarila ugođaj, ali srećom to nije dugo potrajalo. Do Donjih bara smo se vratili širokim putem, kojim može proći terenac. Bilo je dosta ugodnije i ovaj put možete koristiti u oba pravca (osim ako imate istraživačkog duha).
Kada smo stigli na Donje bare tamo nije bilo nikoga. Presvukli smo se i skinuli sa sebe mokru odjeću, a zatim proveli ugodnih sat vremena u odmoru pored jezera. Nekako u polasku nisamo "imali vremena" pa smo sada odlučili pojesti i popiti sve što je ostalo u ruksacima (da se ne baca) :)
Sve u svemu, nama je dan bio super. Spuštajući se makadamom prema Tjentištu nekako smo se nadali da bi se onaj medo opet mogao pojaviti ali ništa ne bi od toga. Ostalo nam je da se nadamo da ćemo se sresti neki drugi put, kad Zelengora ne bude sakrivena u magli.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Tehnički podaci o turi:
Polazna tačka: Donje bare
Završna tačka: Uglješin vrh
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Prije Foče skrenuti desno prema Tjentištu na put M20. Na Tjentištu, kod putokaza za Donje bare skrenuti desno i prvo lošim asfaltnim putem voziti 7 km, a onda makadamom još 13. Auto parkirati na parkingu iznad jezera Donje bare. Ulaz u nacionalni park Sutjeska se plaća
Opšte upute: Od jezera krenuti nazad makadamskim putem kojim ste došli otprilike 1km. Tu se odvaja planinarska staza lijevo, uzbrdo u šumu. Vidljv je samo ulaz, kasnije markacije nema. Kretati se kroz šumu u pravcu zapada do izlaska na livadu, a onda njenim lijevim rubom proći do Tovarnice, napraviti krug sve do jezera Gornje bare. Od jezera produžiti uzbrdo na Uglješin vrh. Povratak do jezera je istim putem, a onda ispod šume kojom ste došli širokim makadamskim putem se vratiti do jezera Donje bare
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
| Klasifikacija ture: | |||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tehnička zahtjevnost ture:
|
Kondiciona zahtjevnost ture:
|
||||||||||||||||||||||||||||||
Waypoint/Placemark Details
|
|||||||||||||||||||||||||||||||
