Nesreće u planini: Mentalitet "netalasanja"

Svijest da je BiH planinska zemlja i da će sve veći broj ljudi posjećivati planinske prostore, još kao da nije sasvim sazrela.
(Prenj, Vjetreno brdo 2088m, foto: Samer Hajrić)

Sa zadovoljstvom se može konstatovati da nikada ranije veći broj planinara i skijaša nije boravio u bih planinama. Međutim, potrebno je skrenuti pažnju na to da, ukoliko se nastavi sa stihijskim trendovima, bilo u planiranju, edukaciji, preventivi, informiranju ili spašavanju, posljedice mogu biti i masovne nesreće

U Pogledima, prilogu "Oslobođenja", od 5. marta o.g. cijenjeni bosanski alpinista, kolega Muhamed Gafić piše i analizira lavinsku nesreću na Bjelašnici koja se dogodila zadnjih dana februara na lokalitetu Malih kotlova u blizini samog vrha Bjelašnice. U članku se daje dobar pregled znanja o vremenskim uslovima i stanju snijega na planini potrebnih modernim skijašima i svim posjetiocima planine, uputstva i znanja o kretanjima lavina za planinare i skijaše, i podvlači neznanje i slaba planinarsko-skijaška obrazovanost mladih skijaša i bordera koji su tog dana krenuli na avanturu skijanja i bordanja van uređenih staza.

Kako planine, tako i opasnosti, doživljavaju se apstraktnim sve dok se ne nađemo u tom ambijentu. Znanje i iskustvo je to što sjedinjuje apstraktno i konkretno, predupređujući nesreće. (Prenj, Ovča 2029m, foto Samer Hajrić).

Nikome se danas, u svim civilizovanim i demokratskim društvima na svijetu, ne može zabraniti da planinari, skija, ili borda van označenih ili uređenih staza u planini. Svako pojedinačno odlazi, pa i kao član neformalne grupe, u planinu na svoj rizik. Zato se komentaru na ovu nesreću nema šta dodati -- u pitanju je isključivo neznanje i neinformisanost članova grupe koja je tog dana nastradala u pločastoj lavini u blizini najvišeg vrha Bjelašnice. Na žalost, sa jednim smrtnim ishodom. Nakon nesreće svoju je efikasnost pokazala Gorska služba spašavanja (GSS), predstavljena u nekoliko različitih organizacionih jedinica. Ovdje se jedino može prigovoriti, da na vrhu Bjelašnice nije stacioniran dovoljan broj akja, spasavalačkih čamaca, kao i to da na Meteorološkoj opservatoriji na vrhu planine nema oznake obavještajne tačke GSS-a (koja je postojala do 1992. godine i koju je tamo bio postavio jedan od potpisnika ovog teksta). Također, u Opservatoriji ne postoji (lako dostupna) upisna knjiga u koju se planinari, koji namjeravaju praviti daljnje ture po planini, obavezno upisuju (jer više ne postoje prostorije za planinare). Ova je knjiga (i prostorije pod upravom PD "Bjelašnica") postojala do 1992. godine. 

Prema statistici, jednu trećinu nesreća u planinama uzrokuju poskliznuća, slijedi nepoznavanje terena i gubitak
orjentacije, zatim iscrpljenost te nepodesna odjeća i obuća. (Uspon na Lupoglav 2102 m, Prenj, foto: Samer Hajrić)

Dakle, post festum aktivnosti su, možemo konstatovati, dobro odrađene. Jedan mladi život je ugašen, ponajviše zbog vlastitog neznanja o kretanju zimi u visokoj planini.
Na kretanje van obilježenih i uređenih staza na bh. skijalištima je jasno upozoreno kao na krajnje rizično (znakovi, ograde). Ali, pošto se čitav ljudski život, skoro sve aktivnosti običnih ljudi, odvijaju u okvirima šire (državne) društvene zajednice, opravdano je postaviti pitanje: šta su društveni elementi (organizacije), čiji je djelokrug rada upravo planina, turizam, vrijeme, prognoze... učinili, u okvirima svojih nadležnosti, i mogućnosti, na prevenciji planinskih nesreća? 

Bilo koje barijere, institucionalne ili fizičke, između pojedinca i pl. prostora, pa i u cilju suzbijanja nesreća, predstavljaju gubitak slobode. Zato rješenja treba tražiti na poseban način. (Na slici lanac vrhova od preko 2000 m koji leže jugozapadno od Lupoglava, foto: Samer Hajrić.)

Kao alpinisti i gorski spasioci, sa preko 40 godina staža i rada u bh. planinarskoj organizaciji, željeli bismo ukazati na sljedeće: U organizovanim zapadnim društvima jako mnogo se polaže na prevenciju gorskih nesreća, i to u okvirima planinskog turizma. Kada smo sudjelovali u radu Kanadske službe spašavanja u planinama (u ski centru Westcastle Park u južnoj Alberti) mogli smo vidjeti svu organizovanost i brigu službi koje su zadužene za sigurnost posjetilaca planinskog turističkog centra. Praksa je, da skijalište bude otvoreno (ujutro u 8 ili 9 sati) tek kada dežurni gorski spasioci to odobre, i to nakon provjeravanja skijališta prvenstveno zbog mogućih lavina. Zato se na sumnjivim lokacijama instaliraju protulavinski topovi, i aktiviraju na najmanji sumnjivi znak, posebno nakon većih snježnih padavina. Na kraju dana, kada se skijalište zatvara, ekipa GSS-a prolazi sve staze, provjerava stanje na terenu, eventualno zaostale skijaše, te zvanično zatvara skijalište. Dakle, bez GSS-a skijalište ne bi trebalo biti otvoreno, niti zatvoreno, i to nakon zvaničnog potpisa vođe dežurne ekipe. Ne treba napominjati da su aktivnosti u planini (tzv. outdoor aktivnosti) u gotovo svim zapadnim zemljama egzaktno pravno definisane u okvirima krivičnih zakonika dotičnih država. Ekipe GSS-a na skijalištima u evropskim i američkim ski centrima imaju sva zakonska ovlaštenja da sa staza, koje su rangirane po stepenima teškoće, uklanjaju nediscilinovane skijaše ili posjetioce. Ovo u BiH nije regulisano i trebalo bi biti riješeno na kantonalnom, odnosno državnom, nivou.

Mnogi masovni usponi, pogotovo zimski, često su na ivici tragedije, a da mnogi toga nisu ni svjesni, izloženi "pritisku grupe", lišeni vlastitog suda. Prvo što trebamo naučiti je da je vlastita nesreća u planini zaista vlastita, a ne tuđa. (Uspon na Klek, foto: Samer Hajrić)

U krug preventivnih aktivnosti u cilju sprečavanja nesreća u planinama svakako spada djelovanje medija, te meteoroloških službi. U politikantskom bh. društvu, inferiornom kakvo samo može biti, gdje je kulturno-informativna oblast podređena politici, te ekonomiji, imamo situaciju da niti mediji niti meteorološke službe (Zavodi) u BiH ne pokazuju interes da svoju službu javnosti prošire sa servisom informacija koje svakako spadaju u vijesti što zanimaju turiste u planinskoj zemlji koja pretenduje na razvitak planinskog turizma. Bih mentalitet "netalasanja", tj. nerada, osobito je vidljiv preko vremenskih izvještaja koje objavljuju mediji, a kojih su kreatori entiteski Hidrometeorološki zavodi. Osim poluupotrebljivih informacija tipa: "temperatura od minus pet do plus deset Celzijusovih" (!?), koje se objavljuju u štampi, na radiju i televiziji, teško da savremeni turista, planinar, skijaš, može iz tih izvještaja korisno išta saznati. Do sada niti jednom uredniku bh. medija, niti jednom novinaru, niti jednom direktoru entitetskih Hidrometeoroloških zavoda nije palo na pamet da u dnevnu (zimsku) prognozu za BiH ubaci i ove elemente (pored temperature zraka, oblačnosti, vidljivosti, brzine i pravca vjetra, visine snijega): kvalitet snijega, temperatura snijega, faktor podhlađivanja (kod jačine vjetra), te stepen opasnosti od lavina (1--5), i to, na 1200, 1600 i 2000 metara! Također, niti jednom direktoru ski centra u BiH, kao niti jednom vlasniku hotela ili pansiona na bh. planinama, nije do sada palo na pamet da za svoje goste priskrbi detaljnu vremensku informaciju za taj dan, a koja bi morala biti puštana i preko razglasa u ski centru (sa posebnim naglaskom na stanje snježnog pokrivača i opasnost od lavina, te na vidljivost).

Na pojedincu je da donosi odluke na vlastitu štetu ili u vlastitu korist. Na zajednici je da informiše i obrazuje. Jedino obrazovan i informisan pojedinac donosi ispravne odluke i u tome leži ključ rješenja problema. (Uspon na Klek, foto: Samer Hajrić)

Sve veća demokratizacija svijesti i ponašanja bh. ljudi, u lokalnoj tranzicijskoj fazi, ali u okvirima globalnih kretanja oslobađanja pojedinca, na turističko-planinarsko-skijaškom području izražava se na specifičan način. Bh. planine nisu nikada više bile posjećene; masovno se planinari i skija tamo gdje je to, do 1992. godine, bila privilegija tek malog broja visokogorskih planinara i alpinista. Nikada veći broj planinara i skijaša nije bio opremljen kvalitetnom opremom kao što je to slučaj danas, ali, istovremeno, ne znajući da je pravilno koristi, ili zloupotrebljavajući je. Dakle, u pitanju je nizak stepen planinarsko-skijaškog znanja o boravku u visokoj planini u prilog masovnosti. Ovo je naročito vidljivo u bh. visokogorskom planinarstvu, npr. u sve masovnijim ljetnim i zimskim odlascima u bh. visoke planine (Prenj, Čvrsnica, Maglić, Bjelašnica...). Pored neukosti pojedinaca koji odlaze na zahtjevne visokogorske ture, i društvene organizacije poput Planinarskog saveza BiH, pojedina planinarska društva... organizuju manifestacije (npr. Memorijal Lupoglav u Prenju, Memorijal Vito u Visočici) uz veoma oskudne ili površne mjere sigurnosti.

Planinarske institucije ne djeluju dovoljno preventivno, ako to i čine, onda su to ograničenja i selekcije, gubeći iz vida da niko nikome ne može zabraniti planinu. (Pogled s Kleka, foto: Samer Hajrić)

U vezi naprijed izloženog više puta smo, u internim krugovima, upozoravali. Ovom prilikom upozoravamo najširu javnost, kao i nadležne organe, službe i institucije u BiH, da, ukoliko se nastavi sa naprijed opisanim stihijskim trendovima u bh. planinarstvu te u skijaškim centrima, posljedica će biti, da će se događati sve više nesreća, pa i onih masovnih, u bosanskohercegovačkim planinama.

Slobodan pojedinac je imperativ zrele zajednice. Da bi takav ostao i u planini, podsjetimo se još jednom, trebao bi biti informisan i obučen, tj. u stanju da donosi ispravne odluke. Da li bi nadležne institucije mogle usmjeriti resurse u tom pravcu? Teško pitanje! (Foto: Vrh Kleka, foto: Samer Hajrić)

-------------------------------------

Na inicijativu grupe čitalaca, Zone-2000 objavljuju slijedeće upozorenje:
Boravak u planini na bilo koji način je jedna od najljepših aktivnosti današnjeg urbanog čovjeka. Ono sa sobom nosi neizmjerna zadovoljstva, ali i opasnosti. Svjedoci smo svakodnevnih ljudskih stradanja u planini. Gdje god da se tragedija desi, u svijetu ili na našim prostorima, na 500m ili 8000m, mi je osjećamo kao svoju jer je stradao jedan od nas, neko ko je, kao mi, volio prirodu.
Mi vam preporučujemo: Uživajte u prirodi na način koji ste vi izabrali, ali u svakom trenutku budite svjesni svojih granica. Nikad ne podcjenjujte opasnosti i ne precjenjujte svoje sposobnosti! Upamtite - I najveći stradaju!
Ne dozvolite da vas jedna nepromišljenost zauvijek udalji od onoga što volite. Planine će uvijek čekati.

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Read more
Cookies
Cookies
Cookies
Cookies
Accept
Decline
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Accept
Decline
Marketing
Set of techniques which have for object the commercial strategy and in particular the market study.
DoubleClick/Google Marketing
Accept
Decline