Postoji komparativna dimenzija koja čini nekad granicu između konja i čovjeka sasvim nejasnom... Foto: D. Kassalo

Komparativna dimenzija, koja čini nekad granicu između konja i čovjeka sasvim nejasnom (zbog čega se nerijetko može čuti među planinarima sintagma: "Konju jedan!", ili "Tegli k'o konj!") je polazište u našoj analizi uloge konja u razvoju pl. pokreta.

Uloga "konja" u razvoju i oblikovanju planinarskog pokreta je značajna, a i kompleksna. Kako, pitate? Kao što ste sumnjali ili pretpostavljali, pojam "konj" ne odnosi se uvijek na životinju, i čovjek može biti konj (i te kako).
Počnimo, dakle, konstatacijom da se zahvaljujući širini i kompleksnosti pojma "konj" isti može dovesti u svezu sa karakterom čovjeka. Ta komparativna dimenzija, koja čini nekad granicu između konja i čovjeka sasvim nejasnom (zbog čega se nerijetko može čuti među planinarima sintagma: "Konju jedan!", ili "Tegli k'o konj!") je polazište u našoj analizi uloge konja u razvoju pl. pokreta.

Konjstvo i čojstvo su dva aspekta u korelaciji, jedno se mjeri i izražava drugim. Foto: D. Kassalo

Dakle, kao što rekosmo, osim fizičke, postoji i ta komparativna relacija između konja i njegove okoline, prije svega između konja i čovjeka - pojedinca. Konjstvo i čojstvo su dva aspekta u korelaciji, prilično ovisna - naime, jedno se mjeri i izražava drugim. Budući da je čovjek osnovna karika između konja i planinarskog pokreta, ta komparativnost, kao jedan od značajnih, ako ne i osnovnih mehanizama vrijednovanja, djeluje duboko unutar planinarskog pokreta. 

Da nije konja (desno, dole), ne bismo daleko dogurali. Foto: D. Kassalo

Stavljajući se u poziciju konja, možemo mirne savjesti konstatovati: Da nije konja, ne bismo daleko dogurali. Kako bi se podigli svi oni silni planinarski objekti (podizani i rušeni kroz slavnu nam i dugu histeriju) gdje samo konji imaju "access"? Planinarstvo teško da bi se ikad razvilo (a pogotovo pjaninarstvo, kao jedan od stubova planinarskog pokreta).
Gledano, pak, iz antropocentrične perspektive (koja uglavnom i nije neka perspektiva, jer se najčešće ne proteže dalje od vlastitog ega, ali da probamo srušiti tu barijeru) zaključak je: Da nije konja, daleko bismo dogurali. Kako vidite, ove naizgled oprečne tvrdnje u biti su istinite ("istina ima uvijek dva lica"), da nije konja (među nama) ko zna gdje bi nam bio kraj, zamislite!
Kao doprinos zbrci recimo i to, da nije konja ko bi teglio planinama ruksake od petnaest, dvadeset kilograma na vlastitim leđima? Niko normalan! KONJI SU ZAČETNICI PLANINARSTVA!

Izvorni obrazac, u filozofiji utemeljen kao "natčovjek"... pardon, "natkonj". Foto: D. Kassalo

Jeste li primijetili da se, preživajući pojam konj i njegovu višeznačnost, nameće potreba za raščlanjivanjem istog na kategoriju "konj sa navodnicima" i "konj bez navodnika". Osvrnimo se malo detaljnije na segment konj (bez navodnika), pojavu koja je u doba "bliskog susreta treće vrste" između austrougarske monarhije i "bosanskog brdskog" definisana kao "životinja koja izgleda kao konj, koristi se kao konj, čak je i zovu konj...". Upravo taj izvorni obrazac, u filozofiji utemeljen kao "nadčovjek"... pardon, "natkonj" primjenjuje se danas u velikoj mjeri kao jedinica mjere za ocjenu vrlina i karakternih crta, kao što smo spomenuli na početku. Visokim stepenom konjstva odlikuju se mnogi koji se, ne razumijevajući bit planinarstva (a i kako će, konjskom pameću), prepuštaju u najvećoj mjeri porivima krda i borbe za dominaciju unutar planinarskog pokreta.

Atributi generalno asocirani pojmu "čovjek", primjenjeni na konja bivaju oplemenjeni, bolje reći vraćeni izvornom smislu. Foto: D. Kassalo

Jeste li primijetili da atributi generalno asocirani pojmu konj (pa čak i sam pojam konj), primjenjeni na čovjeka, nose takozvani "negativan naboj", definisano, naravno (i opet), iz antropocentrične perspektive. Obrnuto, atributi asocirani pojmu čovjek (čak i sam pojam čovjek), primjenjeni na konja bivaju oplemenjeni, bolje reći vraćeni izvornom smislu, koji je vremenom izblijedio, transformisao se do neprepoznatljivosti, čak do suprotnosti. Evo, npr., hrabrost u svijetu čovjeka svela se na "glupost", "petlju", pa i na "muda". Toga u svijetu konja nema, hrabrost je hrabrost, ponos je ponos, patos je patos, a ne "muda", "petlja", "glupost" itd... Zar nije tako? 

"Konja bez navodnika" u najvećoj mjeri odlikuju ponos, veličina, patos, istrajavanje, ono čega u svijetu "čovjeka bez navodnika" gotovo nema. Foto: D. Kassalo

Ako se odvojimo od teorije i približimo našem "konju bez navodnika", dozvoljavajući da nam "u u'u", kao tinitus, još zvoni teorija od maloprije, doživjet ćemo svu veličinu pojmova "trpljenje", "ponos", "veličina", "patos" (patos: grčki antički izraz za uzvišena patnja i umiranje), "razumjevanje", "bliskost", "istrajavanje", "zajedništvo"... ono čega u svijetu "čovjeka bez navodnika" gotovo da i nema... Hajde, ima u tragovima, kao vode na mjesecu. U tu svrhu je fotoreporter Zone-2000 posjetio obitavalište konja, shvativši naglo i spontano gdje su se odmetnuli svi oni gorepomenuti pojmovi, zbog čega je društvo (čega je i pl. zajednica organski dio) uskraćeno za njihovu nazočnost u onom izvornom, neiskrivljenom obliku.

Teško ćemo išta razumjeti ako se sami ne stavimo u ulogu konja i potražimo gorepredočene uvjete, kao što rade svi pravi planinari! Foto: D. Kassalo

Osim što su u ovom ili onom smislu začetnici planinarstva, dakle, gaženja planina sa teretom na leđima (stoga hvala konjima u "ovom" i "onom" smislu) konji, u neposrednom kontaktu i uz pomoć ambijenta koji su ovom prilikom upriličili fotoreporteru Zone-2000, vraćaju za zajednicu životno-važne pojmove svom izvornom smislu. Zar bi jedan mladi planinar mogao razumjeti (osim na vlastitoj koži) šta su pojmovi kao "ponos", "istrajnost", "trpljenje" i "patos"... (da ih opet ne ponavljamo) da nije vidio ove scene. Da li bi se ikad izdigao iznad nivoa "muda", "kurčenja" i sl...? Teško, ako se sam ne stavi u ulogu konja i potraži gorepredočene uvjete, kao što rade svi pravi planinari! Slijedeći i sami taj obrazac, uloga konja ne samo u ranije pominjanoj inicijalizaciji već i u oblikovanju planinarskog pokreta bit će nam sasvim jasna.

"Konji bez navodnika", hvala vam za sve što ste učinili za planinarstvo, ljudi ste, nema šta!" Foto: D. Kassalo

Da se uticaj "konja bez navodnika", dakle konja u izvornom smislu, "natkonja", ne ograničava samo na elaborirano, već proteže mnogo dalje nego što prostor ovdje dozvoljava, evo samo kratak primjer, pa da stavimo tačku. U prethodnoj, "zimskoj" seansi upriličenoj našem fotoreporteru, konji su čak nekim običnim, izlizanim pojmovima poput "nemar", "nebriga", "patnja", "odbačenost", "sažaljenje" itd... bili u stanju umnogostručiti značenja, gurnuvši time našeg fotoreportera, mene, a vjerujem i vas preko praga nelagode.
Dakle, uz sve ranije rečeno, u ime planinarskog pokreta dužni smo reći: KONJI (bez navodnika), VAMA HVALA ZA SVE ŠTO STE UČINILI ZA PLANINARSTVO, LJUDINE STE, NEMA ŠTA!
A pitanje "konja" i dalje ostaje otvoreno!