U šta sam se ovo upustio, majko moja

Speleolozi iz Sarajeva, Beograda, Banja Luke i Zavidovića "produžili" jamu Atom za cijelih 500m, spojivši je sa ponorom ZA045. U nedjelju u 04h ujutro svi su se, nakon dvodnevnog boravka na "submolekularnom nivou", vratili na površinu manje-više pri pameti. Svi osim Dabra...

Eh evo me, izvukao sam se. Ne mogu vjerovati koliko sam raji prirast'o za srce, malo, malo pa Dabar ovo Dabar ono... e, evo me! A sad redom da vam natipkam pričicu za laku noć, znam da se neki od priče još nisu stigli naspavat. Bože, ona Maja može pričat čitavu noć... A sad PRIČICA!
Uđosmo oko 13h, nahodasmo se, naprljasmo....Ručasmo na onoj dole "bini" i krenusmo dalje. E, tu počinje prava priča...

E , lako im je mene natovarit

Odložit ćemo za kratko Dabrovu kontroverznu "priču" oko koje se splelo najviše komentara, samo da vidimo otkud on i raja dole. Naime, najavljeni nastavak istraživanja jame Atom na Tajanu kod Zavidovića proveden je 1.oktobra 2004. Dolaze speleolozi (za svaki slučaj i spasavaoci) iz Sarajeva (6), Beograda (8), Banja Luke (8) i Zavidovića (8). Ukupno 30 speleologa različitog stepena iskustva. Svako će dati svoj doprinos nastavku istraživanja ovog velikog speleološkog objekta.

Je li ova voda lekaža ili ulazi u opis radnog mjesta

Procjene (nade) su da bi ovaj objekat mogao biti i drugi po dužini u BiH. Speleolozi su podijeljeni u ekipe, svaka ima svoj zadatak. Crtanje, napredovanje u dubinu, istraživanje bočnih kanala, opremanje objekta, a jedna ekipa će pokušati da uđe na obližnji ponor ZA045 i spoji ga sa jamom Atom. Pretpostavka je da taj ponor završava u jami Atom u drugoj dvorani gdje se sa plafona obrušava 50 metarski vodopad. Ulazi se u jamu u vremenskim razmacima po ekipama.

Pogledajte samo koja elegancija i pažnja da se ne bi narušilo netaknuto.

Ekipe ulaze u jamu u periodu izmedju 11 i 15 sati (subota). Svako radi svoj posao. Izaći će svi, akobogda, sutra.
Posljednji dio objekta do kojeg se stiglo ovaj put je dvorana ispunjena glinenim "dinama", jako teška za napredovanje. Udaljena je od ulaza oko 1 kilometar, a iznad glave je oko 200 metara do površine.

Mjesto zvano "bina". Na fotografiji vidimo scenu restorana

Najveći uspjeh ove ekspedicije je što se uspjelo spojiti ponor ZA045 i jama Atom. Kao što smo i pretpostavljali kroz ulaz ZA045 se dođe na rub 50 metarskog vodopada u jami Atom. Ovim je jama Atom produžena za više od 500 metara. Atom već ima dužinu blizu 2000 metara, a ima još kanala gdje nismo prošli. Nastavićemo.
Posljednja ekipa izlazi iz jame oko 04h u nedjelju ujutro. Što je najvažnije svi su manje-više pri pameti. Svi osim... Ama, evo konačno i te PRIČE.

Najdraža mi je pauza kada ima leć, samo da se ovi iz Zavidovića malo bolje održavaju objekat

Bauljam ti ja tako, ama nisam se umorio al' sam se malo počeo hladit pa kad upadoh u vodicu i none se smočiše rekoh ja ajd' ti odavde... I opičim ti ja tako nazad... prođem velike ljestvice pa se malo spustim, pa onda opet pičim i dođem do vodopada... E, na vodopadu prvo pustih nekoga da se spusti, a neko mi odozgo reče da ja mogu gore. Žimaram ja žimaram i dolazim do vrha...

Speleološka koža je potrošni materijal, troši se, progori, podere, promijeni boju (boje)

Kad sam stigao do vrha vidim dvije glave... svijetle. Vidim onaj kamenčić oko kog je uže (k'o eto - sidrište). Odjednom, vidim isto to uže kako slijeće sa istog tog kamenčića... ...odjednom niš' ne vidim, samo mrak i osjetih udar cijelom desnom stranom... U međuvremenu sam čuo kratko aaa... E, tu ti skontam da sam pao. Ma skont'o bi' ja i ranije al' ispostavilo se da brže padam nego što kontam. Tu na scenu stupaju banjalučani (one dvije svijetleće glave). Dobacim im uže, opet ga zakače i ja se izverem... pozdravimo... Jesi živ? Jesam... (valjda?).

N glinenim dinama: dragi bože, ako ikad izađem odavde trebat će mi more vode

Oni dole, a ja produžim dalje... Pičim ja uz potok... strop se spušta... lagano se savijam... čučim... klečim... .puzim... puzim... kad ispred mene ZID! E, j... ga! reko', valjda fulio (no, nije valjda već sigurno). Vratim se ja... ...nađem novu rupu... ...nije ni ta. Tako ti ispucam sve rupe gore, dole sa strane al' ne možeš proć, nema šanse. I sve nekako nepoznate (a meni k'o trebaju biti poznate sve te rupe, a prvi put tuda proš'o). I j... ga, šta ću, sjedi i čekaj! I čekaj... i čekaj... i čekaj... Proleti nakav šišmiš... ja i dalje čekam... i čekam i čekam... Kad nakon čekanja i čekanja (Op. Z-2000: 5h čekanja) vidim svjetlost iz pravca velikih ljestvica! Primim se pištaljke (pa neću valjda derat grlo), puši, puši, puši, puši...

Nisam te ja doveo ovamo, sami si to htio!

Bogami se javiše, kažu idu na površinu. Haj sačekam, izveru se i oni, momci iz Atoma. Meni nešto lakše, ako iko zna put znaće oni. I sad mi k'o krenuli, vidim ja oni zaviruju u iste rupe k'o ja, a ja k'o veliki speleolog trunim: Nije ta! Bogami neće biti ni ta! Elem, dočekamo novu grupu i neko nas uputi. Eto, kaže, ta rupa iza vasih leđa! Okrenemo se mi... Fakat rupa. Evo i sad se pitam u šta smo mi gledali. Uglavnom, izašli smo.
Ja što se napipah, a evo bogami i natipkah, nisam sastav pis'o od srednje. Da ovo nije malo puno za prvi put? Ma nema veze, svakako sam vam nedostajo...

Rastanak, obično najteži dio akcije

Čekaj, pade mi na pamet kako su Keno i Emir čitavo jutro dumali i raspravljali kak' sam ja mog'o pasti, da bi Keno na kraju, sav sretan što je došao do zaključka, izjavio da sam PAO ODOZGO DOLE!!! Ne Keno, pao sam odozdo gore. Ej, baš mi se nešto zagrijali prstići, a da vam još nešto natipkam? Mog'o bi vam pričat kako su me u obdaništu tjerali da pajkim i jedem one nake kaše i... ii... i... iii... i svašta nešta... (svi zainteresirani za detaljniju priču iz pećine, kampa pa i šatora (šalim se, U ŠATORU NIJE NIŠTA BILO) nek se jave il' ostave porukicu)

JAMA “ATOM”
(istorija istraživanja)
Autor : Admir Bajraktarevic

Zavidovici, oktobar 2004

ISTORIJA ISTRAŽIVANJA JAME “ATOM “ NA TAJANU,
NAJDUBLJE I NAJDUŽE U ZE-DO KANTONU

Moj prijatelj Mrki, inace inženjer šumarstva i zaljubljenik u ove naše planine, na jednoj slucajnoj kafi spominje mi veliki ulaz u jamu u rejonu Tajašnice kod Kamenice. Znajuci da taj prostor krša jedini nije istraživan na zavidovickoj opcini odmah me je zaintrigiralo.
-Hoceš li me odvesti tamo?-pitao sam
-Zašto ne, može na proljece?
-‘Ma jok, nije veliki snijeg,može li u subotu?
-Zar odmah?
-Odmah.
Kako necu reci odmah, kada mi je rekao da se radi o velikom ulazu a poznavajuci geologiju terena o kome govorimo ocekivao sam veliki objekat.
Dogovoreno, ucinjeno.

PRVO ISTRAŽIVANJE

Mrki, Mujo Panorama (takodje ljubitelj prirode i izazova) i ja krecemo 21.12.2002. po jako hladnom vremenu put Kamenice. Na bivšem hranilištu medvjeda ostavljamo Mujinog audija i po zaledjenom blatu, kuda idu samo šumski traktori koji svlace balvane, penjemo se prema ulazu u jamu.
Prolazimo pored Pavlove pecine, jedine istražene u rejonu još davne 1986. godine. Poslije sat hoda, sa odmorima, stižemo pred grotlo jame zarušene istrulim balvanima. Ulaz širok 10-ak metara i položaj u fosilnom koritu potoka bio je obecavajuci.
-“Ovo ce biti dobra jama” – pomislio sam u sebi.
Nalazili smo se na oko 740 metara nadmorske visine, a Izron Suhe je 2 kilometra dalje na 460m nadmorske visine. Obecavajuce.
Ulazimo preko zaledjenih balvana na dubinu 15-ak metara. Velika pukotina u stijeni obecava.Dolazimo do manje kaskade od balvana. Nemamo opreme i za ovaj dolazak to bi bio kraj istraživanja. Dovoljno za prvi put.

Dolazi sezona skijanja i sve snage PD “Tajana” su usmjerene na organizaciju odlazaka na naša skijališta oko Travnika i Sarajeva. Treba našoj omladini približiti ljepotu planina u svako godišnje doba. Zbog toga nemamo vremena za speleologiju. Jama ceka svoje prve goste homosapiense da zavire u njenu utrobu.

DRUGO ISTRAŽIVANJE

Došlo je i proljece.Vikend poslije organizovane Cimburijade na Kleku odmaramo u mojoj vikendici u Kamenici.Ali djavo ne da mira.
-“Gusar,hocemo li sutra u Tajašnicu da malo “zavirimo” u onu novu jamu,imamo nešto malo
opreme kod sebe”-pitao sam ga
-“Naravno”.
Jednostavan i ocekivan odgovor jednog obucenog speleologa.Ekipi se prikljucuje i Gusarova djevojka a Goran,koji nije baš ljubitelj hodanja,negoduje što ce ostati sam na vikendici.Nije ga dugo trebalo nagovarati da krene sa nama.
Poslije 2-3 sata hoda i nošenja teške opreme, ulaz u jamu je bio pred nama.Uzbudjenje.Šta nas ceka?Hoce li se jama brzo završiti zbog zatrpanosti balvanima i kamenim blokovima.Je li trud bio uzaludan.Jesmo li džaba nosili opremu? A možda nismo ponijeli dovoljno opreme? Možda je jama zahtjevnija nego što mislimo?
Stotinu pitanja a odgovor leži u dubini, u tmini.

Rucak,priprema opreme i ulazak.Ulazimo sami Gusar i ja. Oprezno prelazimo istrule balvane,pomiješane sa kamenim blokovima, koji sada nisu zaledjeni pa postoji opasnost obrušavanja. Silazimo u utrobu zemlje pod uglom od 45 stepeni.Dolazimo do kaskade koja nas je prošli put zaustavila.Sa nekoliko klinova postavljamo sidrište i jedino uže od 40 metara koje smo ponijeli.Kaskada nije velika,svega 3-4 metra. Osvjetljavamo pukotinu široku 3 metra,prekrivenu kamenim blokovima odvaljenim sa visoke tavanice,koja se strmo spušta u dubinu.
Silazimo sa užeta i nastavljamo prelaziti kamene blokove.Prešli smo vec 70-80 metara i nalazimo se 30-40 metara ispod nivoa ulaza.Totalni mrak razbija svjetlo stare dobre karbitke u modernom izdanju, sa plamenom na kacigi.Odjednom cujemo vodu.Nije to obicni potok, to je vodopad.
Prolazimo iza ugla i pred nama se otvori grotlo.Sa druge strane grotla, potok koji se survava u 30-ak metara duboku vertikalu. Impresivno.Da li i ova voda tece u naš vodovod u Suhu ili u Duboku Tajašnicu. Nemamo 500 maraka za kilogram specijalne boje koja bi ovo odgonetnula.Ponovo je odgovor u dubini. Obradovani smo otvaranjem jame ali ne toliko sretni jer ,nažalost, nemamo više užeta. Drugi put moramo doci sa više opreme.U povratku vršimo topografsko snimanje predjenog dijela jame.

TRECE ISTRAŽIVANJE

Prolaze dani i aktivnosti našeg planinarskog društva i sekcije.Mountain bike trka u Kamenici,rafting niz rijeku Krivaju, jama Cavljak iznad Sarajeva, kanjon Neretve i Tare, Maglic, desetodnevno speleološko istraživanje Vranice a nova jama na našoj opcini ceka da svjetlost prvi puta udje u njenu utrobu.
28.jula pocinje sedmodnevni eko kamp u Kamenici. Cilj je prikupiti što više podataka o stanju prirode u zamišljenom parku prirode “Tajan”.Jedna od planiranih aktivnosti je i istraživanje naše nove jame koja još ni imena nema.
I dolazi planirana srijeda 30.07.2003.
Šestoclana ekipa sekcije Atom ,koja djeluje u PD Tajan krece na ,sada znamo, istorijsko istraživanje za zavidovicku speleologiju. I sama ekipa je istorijska. Predstavnici svih generacija Atoma-Veki 1981, Mumi 1981, Ado 1983, Hari 1985, Gusar 1999 i Semira 2003(godine oznacavaju pocetak bavljenja speleologijom).
Ulazimo vec poznatim putem do velike vertikale. Gusar zabija svoj prvi spit(spit je nešto kao tipla u zidu), u jami na kojem ce visiti cijela ekipa.
Sljedeci spit zabija Hari,uz malo poteškoca zbog loše stijene.Na redu je Veki i na kraju ja.Ostalo je još 5 metara vertikale.Imam problema sa spitom jer su mu polomljeni zubi od tvrde stijene. Zabijanje traje.Zamislite desetospratnicu.Ja zabijam spit na drugom spratu.Mumi i Veki su na trecem na uskoj polici.Hari je na osmom spratu a Gusar i Semira na desetom.
Mokar sam od znoja a ostatku ekipe se hladnoca i vlaga uvlaci u kosti.Temperatura je oko 8 stepeni a vlažnost gotovo stopostotna. Pored nas je vodopad. Sa treceg sprata pocinje pjesma.Prihvataju i ostali.Dobro zvuci u ovom podzemlju. Ja pratim koliko mogu jer me je teški cekic vec zadihao.Sa mnom to vec ne zvuci dobro ali nije bitno.

I najzad,spit je zabijen.Spuštam se još preostalih 5 metara. Osvrcem se.Malo jezero u kome završava vodopad a okolo prostor.U smjeru kojim odlazi voda samo tmina.
-Otvorio se kanal-viknuh.
Oko mene nekoliko ogromnih kamenih blokova dužine do 10 metara, koji su se nekada davno odlomili od stropa.No kanal širine 12-ak metara nisu uspjeli zatvoriti.
Silaze Veki i Mumi.Veki nestaje u kanalu. Od dugog boravka u Holandiji poželi se pravo istraživanje. Mumi ima problema sa osvjetljenjem pa ga polako pratim. Hodamo kanalom.
Vidim svjetlo u dubini. Ipak nas Veki ceka. Nastavljamo zajedno. Ulazimo u vecu dvoranu.
Cuje se voda koja se obrušava sa stropa. Svijetlimo strop ali njega nema.Preko 50 metara je visoko a odozgo još jedan vodopad. Idemo dalje.Ponovo kanal uzak 2-3 metra.Pored naših nogu tece potok.
Gazimo po magmatskoj stijeni a iznad nas je krecnjak. To je to,ušli smo u kontaktnu zonu izmedju magmatskog Tajana i krecnjackih Tajašnice,Bucja,Rapti,Mašice i Srednje Stijene.
Ponovo ulazimo u dvoranu velicine 15x40 m. Strop joj ne vidimo ali pored nas pada voda sa tog nevidljivog stropa. Vidimo neki bocni kanal ali ne skrecemo u njega nego nastavljamo glavnim kanalom. Savladavamo povremene niske stropove, kamene blokove a na mjestima zurimo u plafon visok i po 40-50 metara.Dolazimo u širok kanal kome se strop sve više spušta. Voda nestaje u uskoj horizontalnoj pukotini.
-Nije valjda ovo kraj.Ne smije biti kraj.-razmišljam u sebi.
Veki se pokušava zavuci u tjesnac gdje nestaje voda. Ostajemo sa još malo rezerve svjetla.Napolju ce mrak a ekipa nas ceka i smrzava se. Ma nije kraj. Groznicavo zavirujemo u pukotine i pokušavamo naci prolaz. Veki govori iz potoka da bi se možda i moglo proci ali treba puzati kroz vodu. Pogledam desno. Obecavajuci kanal ali kratko. Blokovi. Mali otvor u stropu i ponovo okamenjen šljunak. Obrušavam ga.
-VEKI, EVO GA! –viknuh
Penjem se malo i nadjoh se u ispucaloj krecnjackoj masi. Usko ali ide dalje.To je to.
Vjerovatno cemo preskociti suženje kojim prolazi voda. Idem još desetak metara i vracam se da prenesem ostalima.Istina, usko je ali se stijena vertikalno raspukla i nadam se da mora biti prolaz.
Ide dalje ali mi moramo nazad. Zadovoljni smo.Grubo mjerimo dužinu pri povratku.Do užeta 250 metara dužine i još stotinjak do izlaza a dubina je ukupna oko 120 metara. Najdublja i najduža na opcini Zavidovici a ide dalje(Omladinska jama na Raptama je duboka 114 metara a Lukina pecina u Srednjoj Stijeni je duga 200 metara).
Izlazimo iz jame.Pravimo zajednicku fotografiju i cestitamo jedni drugima.Ovo je ipak za nas istorijski.Zbog sastava ekipe i velicine objekta , jama je dobila i ime-“ATOM”
Dolazimo uskoro i nastavljamo.Treba iskoristiti ovo sušno ljeto jer kada su velike vode ulazak je gotovo nemoguc.

CETVRTO ISTRAŽIVANJE

Nastavlja se dugo sušno ljeto.Idealni uslovi za istraživanje speleoloških objekata sa aktivnim vodotocima.Jama “Atom” na Tajanu ceka na nas.
I najzad slobodan vikend. Treba nam više ljudi da možemo napraviti nekoliko ekipa koje ce naizmjenicno ulaziti i odradjivati svoj zadatak (napredovanje u dubinu,ispitivanje bocnih kanala, crtanje i drugo).Po procjeni ima nas dovoljno. Užurbano se vrše treninzi i doobuke novopecenih speleologa. Ocekujemo i pomoc iz Sarajeva.Vec smo je dobili u opremi ,još nam treba u ljudstvu.
Planirani vikend je 23.i 24.08.2003. Jedna grupa bi krenula u petak i u toku veceri stigla do jame da bi ujutro odmorna ušla u objekat. Salko stiže iz Bihaca u subotu ujutro pa ce biciklom do jame.
Nešo ce u subotu ujutro iz Kamenice pokušati po opisu naci ulaz u jamu jer nikada nije bio kod nje.
Hari i Musto rade u subotu pa ce doci rano u nedjelju.Dobro je i to jer ce trebati svježe snage kada mi vec budemo iscrpljeni.
Sve je dobro isplanirano ali…
Tarik iz Sarajeva ne može doci,Emir i Adi takodje, Mirza u posljednji cas odustaje, Nešo ne nalazi jamu i vraca se,Hari mora raditi nedjelju,Mumi odustaje od subote,Salko dolazi tek u nedjelju…
Ostajemo Gusar i ja sa tek obucenim Kenom,Emirom,Semirom i Salkom. Nije bitno, uradice se nešto a za pocetnike ce ovo biti velika škola.
Petak uvece je.Keninim džipom uspijevamo proci jedan dio traktorskog puta.Ovo je velika pomoc jer ima nekoliko stotina kilograma opreme.Ali ni džip ne može dalje. Grupa speleologa sa nekoliko pozadinaca (clanovi koji ne ulaze u jamu) nastavlja pješke blatnim traktorskim putem natovarena teškom opremom kroz divlje podnožje Tajana. Karbitna i elektricna svjetla razbijaju mrak ovog nikada nocu osvjetljenog prostora.Oko nas u mraku divlje zvijeri.Znamo da ih ima.Tu su vukovi ,medvjedi,divlje svinje i ko zna šta još.

U jednom momentu,teško hodajuci pritisnut velikim rancem na kome je još tehnicke opreme u speleološkim transportnim vrecama, pogledah u stranu i ugledah par žutih ociju u mraku.
-“Osvjetlite svi u onom pravcu, izgleda da je sova”-viknuh ostalima
Svi to i uradiše.Imali smo šta i vidjeti. Na svega 15-ak metara od nas velika siva divlja macka.
Ne bježi.Gleda prema nama . Divimo joj se. Znao sam da ima divljih macki,vidjao sam im i tragove ali prvi puta je vidim ovako ,oci u oci. Prekrasna je. U jednom momentu izvlaci poprecno prugasti kitnjasti rep. Lijep prizor. Gleda nas zacudjenim pogledom i ko zna šta misli o nama. Ništa normalno,vjerovatno.Ljudske spodobe, natrpane gomilom stvari, u ovo doba na ovom mjestu. Nije ni njoj bilo ništa jasno. Zato se polako okrece i bez šuma odlazi lagano u mrak.
Eto i to smo doživjeli.Susret za sjecanje. Nastavljamo dalje i stižemo do jame. Pred samom jamom ponovo susret sa domacim stanovnicima. Neko je slucajno nogom stao u osinjak i pocelo je ujedanje .Rezultat su ujedena cetri clana ekipe. Imali smo priliku da isprobamo nove vakum pumpe protiv ujeda zmija , insekata i sl. Nisu nešto. Treba smisliti nešto drugo.
Umorni pokušavamo da nadjemo malo ravnog prostora gdje cemo spavati.Nismo nosili šatore da olakšamo opremu. Uglavljujemo se izmedju kamenih blokova u koritu fosilnog potoka. Nije baš udobno ali navikli smo.
San uz buku lomljenja grana i grancica oko nas. Nekima nije baš svejedno.Tješim ih da su to samo puhovi. Ne vjeruju baš kada cuju deblju granu kada se slomi. Onda kažem da ovdje ima velikih puhova. Nemaju izbora ,moraju spavati jer sutra treba biti odmoran.

Jutro.Ustajanje,kafa,dorucak,priprema opreme i ulazak. Sve ide bez problema.Dole smo. Idemo glavnim kanalom sve do mjesta gdje smo stigli prošli put. Ostavljam ih tu.
Ulazim medju ispucale krecnjacke blokove. Usko je. Naprijed,gore,dole,pravo,dole,gore,lijevo…
Pužem,penjem se,spuštam se.Stijena stisla sa svih strana.Ima li prolaz u donju etažu do vode?
Znojim se.Ne mogu naci prolaz. Idem daleko,ponovo suženje kroz koje ne mogu proci. Samo malo da je šire. Vracam se .Nekoliko metara ispod mene djeluje mi da mogu proci kroz pukotinu.Hocu li se moci vratiti? Ma hocu, izvuce me nekako. Silazim, širi se kanal,još jedna kaskada i u kanalu sam sa vodom. Zovem ostale i opisujem im put. Obilježavamo ga sa gareži od karbitke po stijeni da se znamo vratiti. Nastavljamo hodnikom sa potokom. Oko nas bocni kanali. Pregledacemo ih u povratku. Ulazimo u veliku dvoranu. Jako se cuje voda. Šta je sad. O,ne,vodopad. Pa nemamo više užeta.Zar je to kraj za danas. Moram naci nacin da sidjem.Ispred nas veliki prostor i vodopad od 5 metara.
-“Možda ovdje sa strane da sidjem”-komentarišem glasno sam sa sobom.
-“A kako ceš nazad?”-pita Keno
-“ ’Ma nekako cu,nemam pojma”-odgovorih
Silazim.Malo znanja iz alpinizma uvijek dobro dodje u podzemlju.Obilazim jezero ispod vodopada.
-“Idem sam dalje i vracam se za 10 minuta”-kažem ostalima.
To znaci da ako me nema , nešto nije u redu i da mi mogu ostali priteci u pomoc na vrijeme.
Ulazim u ogromnu dvoranu kojoj ne mogu vidjeti velicinu stropa. Voda skrece prema sjeveru.
Izgleda da ce ipak prema Suhoj. Ponovo problem.Mali vodopad i duboko jezero.Ipak uspijevam zaobici. Još jedna krivina i ponovo isto.Ovaj puta ne mogu zaobici.Treba nam camac ili ronilacka odijela.U povratku se penjem u sredinu velike dvorane.Možda se može jezero zaobici.Na rubu dvorane mali otvor.Svijetlim u njega.Vertikala oko 10 metara.Stijena loša i opasna.Bolja varijanta je camcem preko jezera. Moram nazad. Dolazim do ostalih i prenosim šta sam vidio. Toliko za sada što se tice glavnog kanala. Danas cemo istražiti bocne kanale. Uz Keninu pomoc uspijevam popeti vodopad bez vecih problema. Vracamo se.
Ispitujemo bocne kanale. Nalazimo još jedno jezerce. Ukupno stotinjak metara bocnih kanala.Ništa posebno, jedino što jama dobija na svojoj dužini.
Umorni smo.Nemamo sata i ne znamo koja su doba.Ušli smo u podne. Da li je napolju mrak,jutro,vece, nemamo pojma.
Izlazimo iz jame. Ispred gori vatra.Noc je. Ekipa ispred jame kaže da je 23:00. Zar smo vec 11 sati pod zemljom.Izgleda da jesmo. Jedemo i idemo spavati.
Nedjelja,umorni smo.Dolazi i Salko.Stigao je biciklom do bivšeg hranilišta medvjeda.Uci cemo samo kratko da nacrtamo nešto glavnog kanala i izvucemo užad.
Sve je obavljeno za 4 sata.Nacrtano je do druge velike dvorane.Pakujemo opremu i odlazimo.Dehidrirali smo pa iscrpljeni razmišljamo o pivu u restoranu Kamenica. Jamo, vracamo se ubrzo ali sa camcem i jacom ekipom.

PETO ISTRAŽIVANJE

Polazak u petak 29.08.2003.godine. Cilj je stici u toku noci do jame da bi bili ujutro odmorni za ulazak. U toku priprema dolazi do osipanja ekipe.Zbog raznih licnih obaveza mnogi odustaju. Kompletan transport teške opreme ostao je na nas pet. Hari, Semira, Gusar, Salko i ja pokušavamo da na svoja ledja natovarimo svu opremu. Svako nosi veliki ranac i 2-3 transportne vrece sa teškom opremom. Prelazimo po 100 metara pa odmaramo. Noge klecaju. Vrijeme prolazi i pada mrak. Ponovo razbijamo gusti mrak svjetlom speleoloških karbitki . Dva kilometra prelazimo za tri sata. Od teškog tereta boli nas svaka kost i svaki mišic. Umorni liježemo i tonemo u san uz lomljenje grana i grancica oko nas. Život u šumi se tek budi a mi zasluženo spavamo i obnavljamo snagu za sutrašnje naporno istraživanje.
Redovne jutarnje aktivnosti a zatim ulazak. Radimo u dvije ekipe. Jedna ekipa crta glavni kanal a druga nastavlja osvajanje od jezera. Prelazak jezera sa malim djecijim Barbi camcem izgleda smiješno ali nemamo bolji. Ipak se pokazuje da je lakša varijanta obici jezero kroz veliku dvoranu koristeci uže. Kanali se nastavljaju. Mali vodopadi uklesani u magmatsku podlogu nisu velika prepreka. Zatim kanali postaju naizmjenicno uski,niski a potom i uski i niski. Energija se troši. Snagu pokušavamo obnoviti visokokaloricnom ishranom. Unijeli smo velike zalihe hrane i odjece jer postoji mogucnost pljuskova a time šansa da provedemo pod zemljom i više dana. Snage ipak nestaje a treba izaci nazad. Osvojeni su nove stotine metara glavnog kanala a jama je nacrtana 30 metara nizvodno od jezera. Nije još kraj. Treba brojnija ekipa i nocenje u jami da se obnovi snaga za dalje osvajanje. Otišli smo predaleko. Zadnjim atomima snage izlazimo iz jame Atom. I vani je mrak ali je bar toplo.Stigli su Davor,Skako i Musto.Dok smo bili u jami dolazili su Tarik i Damir iz Sarajeva.Nisu imali opreme da udju za nama i pred mrak su se vratili za Sarajevo.
Najzad spavanje.
Nedjelja je. Ustajemo sa bolovima. Treba ponovo uci u jamu a sve nas boli. Odlazim suhim koritom na umivanje. Odlucujem da malo prošetam da se “kosti razgibaju”. Hodam nekim fosilnim koritom .U jednom momentu cujem ispred sebe vodu. Ubrzavam korak. Ispred mene potok koji nestaje u podzemlju kroz ulaz u pecinu. To je to. To je jedan od potoka koji se obrušava sa visine od 50 metara u prvoj ili drugoj dvorani. Možemo li se provuci? Hocemo li spojiti ovaj ulaz sa jamom Atom? Ponovo pitanja. Možda to i jeste car speleologije. Pokretacka snaga za podnošenje izuzetnih fizickih i psihickih napora. Doci do odgovora nije lako. Iskonski nagon covjeka da saznaje, da otkriva novo. Pa prije samo desetak hiljada godina smo znali napraviti primitivni alat od kosti i kamena rožnaca a pogledajmo sada oko sebe. To je onaj istraživacki duh u covjeku. Mi smo prvi ljudi koji smo krocili nogom u mnoge speleološke objekte. Mi smo oni koji otkrivamo još neotkriveno. To je ono u nama što nas drži da idemo dalje. Ono iskonsko.
Vracam se do ulaza u jamu Atom i prenosim ostalima šta sam našao. Dijelimo se u dvije grupe. Hari uvodi grupu koja ce izvaditi opremu iz jame a ja cu pokušati da udjemo kroz novi ulaz a zatim da još pretražimo okolinu.
Na moju žalost, poslije svega 10 metara od ulaza,stigli smo do suženja iza koga je vertikala 15-ak metara. Mora se malo proširiti i postaviti uže. Nemamo više opreme jer je ekipa u jami Atom i to ostavljamo za neko sljedece istraživanje. Pretražujemo teren ali bez rezultata. Vracamo se na ulaz da pakujemo opremu. Ubrzo izlazi i ekipa iz jame.Pocinje i kiša.Sreca svi smo vec izašli iz jame i nema opasnosti da neko ostane.Vracamo se u Kamenicu nezavršenog posla ali sa novim saznanjima i novim nacrtanim metrima jame. Definitivno, potok kroz jamu ide u Suhu, u naš vodovod. Sva motorna ulja iz starih šumskih traktora ovim podzemnim putem završavaju u našim cašama.Možemo li to sprijeciti? Moramo!

ŠESTO ISTRAŽIVANJE

Sušni period se nastavlja. Još imamo energije da nastavimo. Na spisku za sljedeci vikend (06.-07.09.2003) je 18 speleologa koji bi željeli da idu. Zvali smo u pomoc i kolege iz Sarajeva i Banja Luke.Treba nas što više. Iz iskustva znamo da 5 ljudi jedva može iznijeti tešku opremu do jame.
Dolazi i petak. Zbog raznih licnih obaveza, odlazak otkazuju mnogi. U mogucnosti da idu su samo Nikola, Hari i ja. Keno iz Sarajeva može u subotu ujutro. Nemamo izbora. Odgadjamo odlazak petkom i cekamo Kenu u subotu u osam sati.Ici cemo Keninim džipom.To je olakšavajuca okolnost jer džip može prici bliže jami nego luksuzna auta.Reduciramo opremu na minimum i pravimo plan za samo jedan ulazak. Uci kao jedna ekipa, nastaviti crtati od tacke do koje smo stigli sa crtanjem i kada ponestane snage izaci van.
Sve ide po planu. Dolazimo džipom dokle šumski put dozvoljava. Istovaramo opremu.Bez obzira na reduciranje ima je previše. Hocemo li imati snage sve ovo odnijeti do ulaza u jamu, odmah uci, izložiti se velikim naporima da stignemo do željene dubine, nastaviti crtati krecuci se u dubinu i sacuvati snage za izlazak iz jame. Sjedimo utonuli svako u svoje misli.
Zvukove šume iznenada prekida zvuk motora. Traktor.Mrski šumski traktor.Svi isto pomišljamo. Pa može se i u šumi stopirati. Zaustavljamo ga i pokazujemo gomilu opreme. Ne vjeruje da mi to planiramo iznijeti na ledjima. Pristaje da nas poveze. "Hrabre sreca prati”-kaže narod. Dolazimo do jame bez trošenja svoje snage.
Naoružani energetskom hranom i voljom za istraživanje ulazimo u tminu u 13:00. Prolazimo vec dobro poznatim kanalima. Preko starih balvana do vertikale,niz uže, velikim kanalima, kroz visoke dvorane pored vodopada , pužemo uske meandre, ponovo uže niz vodopad, preko obrušenog stropa u velikoj dvorani, opet uže, potokom do dostignute tacke 59. Vadimo mjernu opremu a skidamo sa sebe opremu za osvajanje vertikalnih dijelova. Mjerimo od tacke do tacke.Mali vodopad, gaženje potokom, puzanje,provlacenje,puzanje, provlacenje, prelazak odlomljenih blokova koji su nekada pali sa visokih stropova, pa opet puzanje. Dolazimo u vecu dvoranu prekrivenu velikim blokovima. Na zidu pišem dostignutu tacku 93. i odlucujem da je vrijeme za povratak.Svi se slažu. Ono malo snage što nam je ostalo treba imati za izlazak. Vracamo se. Pakujemo odmah svu opremu , motamo užad i sve izvlacimo vani.
Napolju mrak i hladnoca. Nema nikoga. Samo medvjedji izmet koji je posjetio ulaz u jamu u posljednjih 5 dana.Pitamo se koliko je sati. Nevjerovatno.Dva ujutro. Pa zar smo toliko dole. Vrijeme brzo prolazi kada si aktivan. Razmišljamo da ne spavamo ovdje nego da se spustimo u Kamenicu do vikendice. Nemamo razloga ostajati jer nemamo više snage za sutrašnji ulazak a svu opremu smo izvadili iz jame. Hocemo li imati snage da nosimo opremu do džipa. Nizbrdo je, pa cemo izdržati. Tako i odlucujemo. Boli nas svaki mišic i svaka kost ali izdržacemo još malo. Ceka nas vikendica, normalni kreveti, supa,kafa i slicne lijepe stvari. Misleci na njih ,skupljamo zadnje atome snage i probijajuci gusti mrak, dolazimo do džipa. On nas dovozi do zasluženog odmora. Uz okrepljujucu supu, kafu i laganu veceru , u samo svitanje tonemo u san.
U svim ovim istraživanjima , nacrtali smo ukupno oko 700 metara glavnog kanala jame, istražili više od kilometra kanala, sišli na dubinu od 154 metra ispod ulaza , zabilježili mnoge bocne kanale koje tek treba istražiti, dokazali da potok kroz jamu završava u izvorištu Suha a kroz samo istraživanje usavršili znanja i iskustvo naših speleologa. Ovo je vjerovatno i zadnje istraživanje u ovoj godini, jer ne vjerujemo da ce nam vrijeme više dozvoliti ali potpuno smo zadovoljni postignutim rezultatima. Ceka nas sljedeca godina , sa novim snagama, novim ljudima koje pripremamo, da nastavimo otkrivanje nepoznatoga, da osvijetlimo skrivene kutke naše Zemlje koji nikada nisu osvjetljeni i koje ljudsko oko još nikada nije vidjelo.

SEDMO ISTRAŽIVANJE

Prodje 2003. godina. Zabavili smo se izgradnjom vještacke stijene i ponekim izletom u planinu.
Svake srijede treniramo speleološke tehnike unutar jedne desetospratnice. Haustor je idealan za obuku speleologa.30-metarska vertikala sa nekoliko sidrišta, traverzi, devijacija .Skijanje, mountain bike, pripreme 4 Krivaja raftinga, redovni sastanci cetvrtkom i vrijeme prolazi.
Proljece. Najzad slobodan vikend (10.-11.04.2004.) za odlazak u Tajašnicu. Analiza topografske karte i neke poluinformacije dobijene od šumskih radnika, govore o mogucnosti još jednog ponora sjeveroistocno od ulaza u jamu Atom.Moramo to vidjeti. Prognoze govore o kišnom vikendu ali to nas ne zabrinjava. Planina je lijepa i ima svoje cari po svakom vremenu.
Gusar, Bahrudin i ja dolazimo u subotu u Kamenicu i nocimo u vikendici.Kiša pada cijelu noc.
Jutro donosi prestanak padanja. Idemo poznatim putem prema jami Atom. Preskacemo nabujale potoke i gazimo raskvašenu glinu na traktorskom putu. Odlucujemo da prvo obidjemo ulaz u jamu a onda se vratimo i odemo u rejon gdje ocekujemo još jedan ponor.
Imamo i još jedan zadatak. Prošle godine smo odlucili da kod ulaza u jamu Atom izgradimo brvnaru koja ce služiti istraživacima podzemlja kao sklonište kao i planinarima koji ce ici novom stazom Kamenica-vrh Tajan-Ponijeri( i obratno).Stazu cemo markirati ovo ljeto. Sredstva za izgradnju brvnare smo obezbjedili od prijatelja prirode iz Belgije koji ce nas ovo ljeto posjetiti i pomoci izgradnju.
Trebamo odrediti tacnu lokaciju za izgradnju brvnare.
Dolazimo do jame. Rucamo. Bahrudin je prvi put na ulazu. Gledamo nabujali potok koji ponire na samom ulazu. Zamišljam kako to sada izgleda dole. Kako izgleda nabujali potok koji se stropoštava niz 30-metarsku vertikalu? Strašno.
Odlazimo do drugog ponora kroz koji još uvijek nismo uspjeli proci. Tu nam se najviše svidja da napravimo brvnaru. Jedino tu ima malo zaravnjenje u fosilnom koritu potoka.
Prvi posao je obavljen. Penjemo se prema mjestu gdje ocekujemo još jedan ponor. Ponovo pocinje kiša. Žurimo. Prelazimo greben i silazimo u drugo korito.Suho je . To je to. Skidam ranac i trcim uzbrdo. Poslije predjenih 100 metara cujem vodu.Izlazim na rub vrtace i vidim potok kako nestaje u njoj.
Silazim u vrtacu. Potok nestaje u gotovo vertikalnoj pukotini u rubu vrtace. Može se proci bez problema. Ceka nas znaci još posla.Još neistraženog podzemlja ispod nas.Jesu li jame spojene, koliko je ova duga i duboka, ide li ova voda u Suhu …? Opet pitanja a do odgovora težak i dug put.
Kiša je sve jaca. Moramo ici. Usput beremo srijemoša (divlji bijeli luk) jer mu prolazi sezona i treba napraviti malo zalihe. Žene nam se nece baš obradovati kad vide šta smo donijeli.
Tako stižemo i do vozila.Prebacujemo se u restoran u Kamenici gdje se sušimo i pijemo zasluženo pivo.
Našli smo još posla a ni dosadašnji nismo završili.Bice ove godine posla za istraživace podzemlja.

OSMO ISTRAŽIVANJE

Izuzev mountain bike trke u Kamenici i raftinga niz rijeku Krivaju gotovo cijeli period april-juni smo proveli u rekognosciranju terena u rejonu Duboke Tajašnice.Zabilježili smo ukupno 16 ulaza u speleološke objekte.Najviše nas interesuje podrucje oko jame Atom.Osim dva vec ranije otkrivena ponora koji imaju šansu da se spoje u jedan sistem sa jamom Atom, našli smo još jedan.Mogucnosti za spoj su velike.
U periodu 16.-25.07.2004. ucestvovali smo u organizaciji medjunarodnog speleološkog kampa na Konjuhu. Ucestvovali su speleolozi, biolozi, geografi i drugi iz 6 zemalja (Francuska, Italija, Slovenija, Hrvatska, Srbija i Crna Gora i naravno Bosna i Hercegovina). Istraženo je više od 3 kilometra podzemnih prostora u više speleoloških objekata.
Odmah po povratku u Zavidovice pocinju jednodevne završne pripreme za eko kamp u Kamenici u organizaciji Ambasade Lokalne Demokratije Zavidovici. Na eko kampu je planirano da 30 ucesnika bude podijeljeno u 3 grupe i da svaka obavlja svoj planirani posao. Jedna grupa bi bila sastavljena od speleologa koji bi nastavili istraživanje jame Atom.Druga grupa bi radila na izgradnji brvanare iznad jame Atom kod novog ponora (zabilježen kao ZA 045) a treca grupa ,sastavljena od mladih zainteresovanih za bilogiju, bi istraživala biljni svijet na ulazima u pecine, gdje je specificna mikroklima.
Sve izgleda dobro zamišljeno. U utorak 27.07.2004. godine dolazimo u Kamenicu i vrši se postavljanje kampa. Grupa speleologa planira popodne krenuti prema jami Atom gdje bi i proveli cijelo vrijeme. Ali…
Tropske vrucine prestaju.Pocinje kiša.Pada cijelo vrijeme. Ekipa ne odlazi na jamu Atom. Kiša pada cijelu noc. U kampu je poplava. Sve je potopljeno. Okolne rijeke su podivljale. Cijelo vece traje borba sa vodom koja se razlijeva kampom.
Srijeda. Kiša lagano prestaje. Prognoza je loša. Ipak se odlucujemo da krenemo prema Tajašnici.
Svi ucesnici su ukljuceni u transport speleološke opreme i materijala za izgradnju brvnare. Cijelo vrijeme idemo traktorskim putem niz koji tece bujicni potok. Srecom, bar kiša ne pada. Umorni dolazimo do ponora ZA 045. Pravimo bivak od velikog najlona i podižemo jedan šator. Ostale šatore cuvamo za postavljanje u podzemlju (ako uopšte udjemo zbog velike vode).
Ucesnici koji su transportovali opremu vracaju se u kamp a mi speleolozi ostajemo. Osim mene, prisutni su još Deni, Mirjana,Eka, Jojo iz Zavidovica i Emir iz Sarajeva. Danas trebaju stici još Hari i Zoka a sutra Veki i Dejo koji su stigli iz Holandije.
Plan nam je vec promjenjen jer smo još jutros trebali uci u jamu. Moramo cekati bar 24-36 sati da opadne vodostaj. Popodne je. Kiša ponovo pocinje padati. Sjedimo nervozno ispod najlona i cekamo. Ipak odlucujemo da udjemo u jamu Atom bar da vidimo kakvo je stanje. Ulazimo dobro poznatim putem preko obrušenih balvana.U dvorani gdje se obrušava potok zaglušujuca buka. Izgleda jezivo.
Nema šanse da se spusti niz trideset metara visok vodopad. Tužni smo ali ipak uživamo gledajuci i slušajuci snagu prirode. Nismo tu da se borimo protiv nje , nego da se borimo sa sobom, otkrivamo prirodu i kroz to upoznajemo i jacamo sami sebe.
Izlazimo vani. Kiša i dalje pada.
Pada i noc. Situacija se ne mijenja. Hari i Zoka nisu došli jer su ocito dobro procijenili situaciju. Kiša pada cijelu noc.
Pijemo jutarnju kafu u tišini svako sa svojim mislima. Ne možemo više cekati jer u subotu uvece moramo biti u Kamenici na promociji prospekta posvecenom inicijativi za proglašenje ovog podrucja kategorijom Spomenik prirode.
Šta da radimo?
Odlucujem.Idemo pokušati uci u ponor ZA045. Možda uspijemo uci u njega bez obzira na potok koji se survava u njega. Oblacimo kombinezone, kacige, gumene cizme i svu ostalu tehnicku opremu. U tom momentu dolaze Veki i Dejo. Vekiju izlažem situaciju i dok se on presvlaci sa ostatkom ekipe ulazim u ponor. Zaglušujuca buka vode. Prelazim teži alpinisticki detalj iznad zahuktale vode.Prolazim iznad mjesta gdje sam prošle godine bio zaustavljen suženjem. Pukotina ispod mene, kameni blokovi uglavljeni u procijep u stijeni i zvuk vodopada. Kroz pukotinu široku pola metra vidim dno dvorane.Ipak ima dobar prolaz. Nisam dobro vidio prošle godine. Treba mi uže.Uspijevam doviknuti ekipi da Veki ponese uže i dodje do mene. Teški su detalji i treba mi neko iskusan a iskusnijeg od Vekija u široj okolini nema.
Vežem se užetom i Veki me osigurava dok ja alpinistickom tehnikom otpenjavanja silazim prema dnu dvorane u koju se stropoštava vodopad. Sišao sam. Otpenjava i Veki koristeci samoosiguranje na vec postavljenom užetu. Ponovo smo zajedno kao partneri. Godine zajednickog rada u podzemlju garantuju sigurnost i obecavaju uspjeh istraživanja.
Zamišljam se kako stojimo na kraju ovog kanala, na rubu vertikale visoke oko 50 metara u koju se obrušava potok pored koga stojimo. To bi bio spoj sa jamom Atom. Ovaj potok smo vjerovatno gledali iz jame Atom kako se obrušava iz visokog stropa. Hocemo li danas napraviti spoj? Hocemo li ikada napraviti spoj? Do ovih odgovora ceka nas još dosta nošenja opreme, provlacenja, puzanja , gaženja vode i prolaska preko manjih vodopada.
Nastavljamo. Gazimo vodu, provlacimo se kroz uske meandre, prolazimo pored mnogih ulaza u bocne kanale, pužemo oblijepljeni mokrom glinom, mjestimicno se divimo pecinskom nakitu. Uglavnom napredujemo dalje. Kanal je prohodan. Hocemo li doci do jame Atom? U meni uzbudjenje koje gušim jer treba razmišljati o sigurnosti, o odlomljenim blokovima i svim drugim faktorima koji su bitni za sigurnost istraživanja.
Prešli smo više od 100 metara i još uvijek napredujemo. Ponovo puzanje. Niska tavanica, ravna ploca kao da je neko izlio od betona. Prolazimo dalje. Ponovo se može hodati. Pored nas bocni kanali. U potok se ulijevaju manje pritoke. Sve ovo vjerovatno ide u naše izvorište Suhu. Ponovo puzanje pored potoka. Kraj! Ne!?
Da, ali samo za ovaj ulazak. Treba puzati kroz vodu koja je sada jako velika. U normalnim vremenskim uslovima to nece biti veliki problem. Da smo ponijeli ronilacka odijela to ni sada ne bi bio problem. Nemamo rješenje i poslije krace pauze i pokušaja da penjuci se u pukotine prije niskog dijela preskocimo taj dio, odlucujemo da odustanemo od daljeg napredovanja. Prilikom povratka zalazicemo u bocne kanale da vidimo njihove perspektive.
Bocnih kanala je mnogo i svaki se razdvaja u više njih. Pa ovo je pravi lavirint. Na momente nam je zvuk potoka jedini orjentir da se znamo vratiti na glavni “put”. Bice ovo dugacak objekat i još kad bi se spojio sa jamom Atom to bi bio jedan od najvecih pecinskih sistema u BiH. Nismo pogriješili sa izborom lokacije za izgradnju brvnare. Trajace ovo istraživanje još dugo.
Vec smo oko 5 sati u objektu. Izlazimo vani. Prenosimo ostalima šta smo vidjeli. Svi žele da udju.
Veki odlucuje da sina Deju i našeg mladog clana Denija uvede u jedan dio novog ponora.Nosi i video kameru da zabilježi njihov prvi ulazak u jedan “ozbiljan” speleološki objekat.
Ja planiram sa ostatkom ekipe sutra ponovo uci, da nacrtamo glavni kanal da možemo vidjeti pravac njegovog kretanja. To ce nam reci ima li osnova naša pretpostavka da je ovo potok koji ulazi u jamu Atom.
Tako smo i uradili.
Ulazni dio opremamo spitovima i užetom, da povecamo sigurnost prolaska buducih, vjerovatno brojnih ekipa speleologa. Prolazimo kanal do najdalje dostignute tacke i u povratku vršimo mjerenja. Kanal je dug oko 150 metara. Ostaje još da se u toplini doma uradi precizan topografski nacrt kanala i postavi u prostoru sa nacrtom jame Atom.
Vec je subota. Dolaze planinari u pohodu na vrh Tajana.Nastavljaju se radovi na brvnari.Pomažemo im. Došao je i Keno iz Sarajeva i želi uci vidjeti objekat. Uvodi ga Emir u sada vec “turisticki” ulazak poznatim kanalima. Kiša danas ne pada, cak se i sunce pojavljuje.
Stvarno smo “baksuzi”. Toliko priprema za trodnevni boravak u jami Atom, transport nekoliko stotina kilograma neophodne opreme i sve pokvari cetvorodnevna kiša na kraju sedmog mjeseca.
Ipak, sve je to priroda. Uvijek nam postavlja nove izazove i nova iznenadenja. Nekada nas dobro namuci i iscrpi svojom snagom i surovošcu ali cešce nagradi svojom nevjerovatnom ljepotom.
Nije izostao ni rezultat istraživanja. Nije ocekivani, ali nekoliko novih stotina metara istraženog podzemnog prostora nije za zanemariti.
Slijedi teški transport opreme u Kamenicu i promocija prospekta u restoranu Kamenica.
Planirani nastavak istraživanja je 1.oktobra kada ce nam se prikljuciti i speleolozi iz Tomislavgrada, Banja Luke, Beograda, Sarajeva,Splita i ko zna odakle još. Potrebne su nam jake ekipe i dobri metereološki uslovi. Nadamo se da cemo to imati.

DEVETO ISTRAŽIVANJE

Priblizava se 1.oktobar. Potvrduju nam dolazak speleolozi iz Banja Luke , Beograda i Sarajeva.
Po prijavama bice nas oko 30. Jaka ekipa i nadamo se da ce uslijediti rezultati.
U petak u vecernjim satima je najavljeno okupljanje. Pokušavamo, da budemo dobri domacini, pronadjemo sponzore i obezbjedimo ishranu za sve ucesnike. Veliki su troškovi transporta, ishrane, opreme i ostaloga a raja , uglavnom, kokuzna. Zahvaljujuci razumnim ljudima u Zavidovicima uspijevamo “isprositi” hranu za sve ucesnike. Ulažemo i sredstva prikupljena kroz clanarinu u obnovljenom Sportskom i naucno-istraživackom klubu “Atom” u kome ce od sada djelovati zavidovicki speleolozi.
U toku noci, petak na subotu, vecina speleologa se transportovala do jame. Ostatak ekipa pristiže u subotu ujutro. Sve je spremno za ulazak.
Planirano je da ude 26 speleologa. Tu su još 4 “pozadinca” a ucestvovala su i tri vozaca koji su pomogli da se oprema i ljudstvo transportuje do Tajašnice.Znaci, u akciji ucestvuje 33 covjeka. Prava ekspedicija.
Izbor ekipa, podjela zadataka i vec oko 11 sati, u subotu prijepodne, prva ekipa ulazi da postavi neophodnu opremu na vertikalnim dijelovima jame Atom. Ostali ulaze u odredjenim vremenskim razmacima da se ne pravi gužva na vertikalama.
Jedna ekipa ulazi u ponor ZA045 da pokuša nastaviti osvajanje, koje je zapocelo ljetos i ako bude sve po planu, spoji ponor sa jamom Atom. Time bi to postao jedan speleološki objekat i dobio znatno na dužini. Perspektive objekta su a i naše želje, da to bude drugi po dužini speleološki objekat u BiH. Inace, najduži objekat u BiH je pecina Vjetrenica u Popovom polju sa nepunih 6 kilometara dužine.
Ja sam u ekipi koja ponovo crta cijeli glavni kanal do dostignute tacke 93. To radimo zbog toga što smo ranija mjerenja vršili padomjerom napravljenim od uglomjera i žice (nemamo bolji). Ovaj put Beogradani su donijeli dva originalna kompleta za mjerenje tako da cemo ponoviti mjerenje glavnog kanala i izmjeriti jedan veci bocni kanal.
Lagano napredujemo ,meni vec poznatim kanalima.Tacka po tacka, azimut, pad, visina… Srecemo brojne ekipe u kanalima. Nikada do sada nije bilo više ljudi u jami Atom. Trenutno nas je 22 u objektu i ocekujemo još 4 speleologa koji trebaju popodne da stignu iz Banja Luke.
Sati prolaze. Kao na ulici kad sretnemo prijatelje pa odemo “na kafu”, tako i ovdje neki susreti završavaju kafom i raznim energetskim prehrambenim namirnicama (cokolada, bonžita, sjemenke suncokreta, groždice…). Istraživanje je jako naprno, temperatura je niska a vlažnost zraka gotovo stopostotna.
Vec je ponoc. Stigli smo do tacke 73. U susret nam dolazi ekipa koja je ušla prva prije 13 sati.
Kažu da su stigli nešto dalje nego posljednji put. Ekipa Beogradana koju su sreli pri kraju objekta je ušla u jedan bocni kanal koji je jako perspektivan. Možda je to kanal kojim dotice voda iz jednog od dva ponora iznad jame Atom.
Hoce li i oni biti povezani sa jamom Atom. Koliki ce ovo biti objekat. Koliko se podzemnih potocica sakuplja u jedan tok , da bi se zajedno pojavili na Izronu Suhe.
Ekipa nam prica o velikim glinenim dinama koje se teško prelaze. Potok vijuga ispod i pored njih.
Treba se penjati i spuštati niz klizavu glinu.
Dok odmaramo i razgovaramo, Johnson koji je pratio prvu ekipu i fotografisao, pokazuje mi na novom digitalnom aparatu kako to dole izgleda. Zaista , prave dine, samo što su od gline.
Kanal se nastavlja dalje ali , kažu, nisu imali više snage. Moraju nazad. I mi donosimo istu odluku.
Srecemo ekipu iz Banja Luke koja je ušla posljednja u objekat. Prenose nam radosnu vijest da je ekipa koja ušla u Ponor kod brvnare( ZA045), stigla na rub 50 metarskog vodopada u jami Atom.
Znaci, spojilo se. Jama Atom je sada duža, najmanje 600 metara. Ukupno, to je skoro 2 kilometra
a “ide dalje”, kako se kaže u speleološkom žargonu.
Vracamo se zajedno i srecemo ostale ekipe. Svi su maksimalno iscrpljeni. Pojedince na opasnim mjestima držimo “na oku” jer umor je ucinio svoje. Koncetracija popušta, ruke i noge nemaju više snage i treba dobro paziti da se ne pogriješi. Neki cak i lutaju po objektu tražeci izlaz. Necemo ih prozivati jer to je normalno u ovakvim objektima.
Sve prolazi bez problema. Vani smo. Kažu da je 03:30 ujutro.
Vatrica gori, corba spremna, kobasice se prže a pojavilo se i par boca vina( stiglo iz Beograda).
Skidamo sa sebe blatne i mokre kombinezone, oblacimo suhu i toplu odjecu i obucu i predajemo se carima gore nabrojanih artikala. Tako okrijepljeni zavlacimo se na spavanje u šatore, pod najlone ili onako pod vedrim nebom, sklupcani medu kamenjem u koritu nekadašnjeg potoka, koji sada propada u Ponor kod brvnare i nestaje u jami Atom, da bi se pojavio u našim cašama u Zavidovicima.
Nedjelja donosi standardno razgibavanje ukocenog tijela, kafa, dorucak, pakovanje opreme, silazak u dolinu Gostovica i pivo u restoranu na vodopadu. Slijede dogovori o nastavku istraživanja. Razmišljamo o zajednickom organizovanju ljetnog speleokampa kod jame Atom koji ce trajati
10-15 dana.
Konacnu odluku cemo donijeti u narednih mjesec dana.

ISTRAŽIVACI KOJI SU BILI UKLJUCENI U ISTRAŽIVANJE JAME ATOM

Ado Admir Bajraktarevic
Veki Zdenko Veljacic
Hari Haris Husanovic
Musto Mustafa Mahmutovic
Gusar Emir Mujkic
Mumi Zoran Jelinic
Davor Davor Dautbegovic
Keno-SA Kenan Muftic
Salko Aldin Mahmutovic
Semira Semira Selimovic
Emira Emira Humkic
Nikac Nikola Petrov
Mujo Mujo Dedic
Mrki Nermin Uljic
Deni Deni Omerovic
Emir-SA Emir Handžic
Mira Mirjana Palavra
Dejo Dejan Veljacic
Jojo Elvir Saletovic
Jelena-BG Jelena Calic Ljubojevic
Fric-BG Vladimir Ljubojevic
Peca-BG Predrag Stošic
Džambo-BG Zdravko Džambaski
Dimitrije-BG Dimitrije Dimitrijevic
Davor-BG Davor Drpa
Milinko-BG Milinko Trifkovic
Edin-SA Edin Kaltak
Maja-SA Maja Ðozo
Konda-BL Siniša Kondic
Sneža-BL Snežana Racic
Damir-BL Damir Hrstic
Neda-BL Neda Radic
Zoka-BL Zoran Pjanic
Borko-BL Borko Šuput
Dragan-BL Dragan Kremenovic
Slobo-BL Slobodan …..
Johnson Besim Husic

POZADINA
Goran Goran Zgonjanin
Skako Adis Mahmutovic
Samira Samira Hrkic
Enisa Enisa
Amra-SA Amra Muftic
Tarik-SA Tarik Dizdarevic
Damir-SA Damir Zahirovic
Nešo Nešad Osmanovic
Bahrudin Bahrudin Prijic
Eka Emir Ikanovic
Ibro-SA Ibrahim Tinjak
Ismet-SA Ismet Tinjak
Viki Viktor Novosel