Prenosimo vam jedan kratki,ali izuzetno poučni tekst od Milana Radovića, visokogorac iz Crne gore:

Na Mon Blanu je poginulo 5 francuskih planinara. Time je, u poslednjih samo mjesec dana, na ovoj planini stradalo 13 ljudi. Mon Blan je postao najsmrtonosnija planina na svijetu. Pet puta sam penjao ovu planinu, od toga četiri puta uspio stići do vrha. Taj jedan put, kada nijesam uspio, bio sam u situaciji da se, zajedno sa ostalima iz naveze, borim za sopstveni život. I zato, čini mi se, imam pravo da kažem svoje mišljenje zašto je to tako. Na žalost, poslednjih godina sve je više, pa i na našim prostorima, internet „planinara“.

Onih koji, umjesto u planinu, odlaze na internet i tamo pronalaze svoje planinarske ciljeve, motive i „iskustva“. Gledajući fotografije i snimke napravljene u dobrim meteo uslovima, iz udobnosti fotelje ispred kompa, učini im se da je to lako, lijepo i izazovno i da i oni to mogu. A planine, posebno visoke, imaju svoje zakone i ćudi koje su, često, nepredvidive. A ti izazovi se bez enormnog planinarskog iskustva ne mogu savladati.

Sreća jeste važan faktor, ali je iskustvo nezamjenjivo i ne može se ničim nadomjestiti. Svako od vas koji planirate i želite penjati Mon Blan ili neku drugu visoku planinu treba da se zapita: koliko sam puta kampovao zimi u našim planinama? Koliko sam noći proveo u vučjoj jami? Koliko sam puta penjao neki smjer na našim penjalištima i stijenama? Koliko sam puta postavio štand i osiguravao partnera? Da li sam u zimskim uslovima popeo Sjeverni Karanfil? Da li sam u januaru ili februaru popeo Bobotov kuk, Bablji zub, Jezerce? Koliko sam puta, po snijegu, prešao cijelu Sinjajevinu ili Bjelasicu?

Naravno, nesreće se dešavaju i najiskusnijima. Ali ne zato što su nepripremljeni, što ne znaju baratati opremom ili ne znaju napraviti procjenu u datoj situaciji. Već zato što idu do krajnjih granica, a u tim situacijama se lako pređe ta granica. Zato što ljudi, u savremenom alpinizmu rade gotovo nevjerovatne stvari koje se graniče sa ludilom. Granice se mogu pomjerati, ali je potrebno strpljenje i postupnost. Korak po korak, povećavati visinu, zahtjevnost, sticati iskustvo i znanje. Ne preskakati stepenice. Biti strpljiv. Učiti. Testirati mogućnosti. Imati zdrav motiv. Pridržavati se pravila. I, opet, sve to nije garancija za uspjeh. Jer od nas zavisi manji procenat, a od planine i sreće znatno viši. Potrebno je da i planina „izda“ dozvolu. A planina nepogrešivo prepozna nezdravu ambiciju, pokvaren motiv, loše namjere, preskočenu lekciju...

Ljudi, zapamtite: ne može se sa bicikla i iz teretane na Mon Blan. Turista može biti svako, alpinista se postaje krvavim radom.

Tekst je objavljen povodom nesreće koja se desila prije dva dana:

PARIZ - Tijela pet francuskih planinara pronađena su na Mon Blanu u istočnoj Francuskoj, a potraga za vodičem se nastavlja.

Nema podataka o starosti niti identitetu žrtava.

Pet planinara i njihov vodič prijavljeni su kasno sinoć kao nestali.

Tijela su pronađena nakon što je spasilački tim upućen je na vrh Argentinska igla /Aiguille d'Argentiere/, visine oko 3.900 metara na lancu Mon Blan.

Spasioci su danas oko 7.00 primjetili pet tijela, javio je francuski radio "Frans info".