Veliko jezero u jesenjem ruhu, foto Armin Bajramović

Treskavica, naša Treska, tako lijepa, a tako minirana. A možda bi se ipak na njoj mogle markirati sigurne staze kako bi je planinari opet posjećivali?   Ovo je priča o tome... 

Jutarnje sunce prosijava kroz Međeđu. Kanjon Rakitnice leži desno dole u sjeni.

Predivna reportaža iz prelijepe, divlje i gotovo neprohodne Međeđe. Kružna tura objedinjuje krajnosti - eksponirani greben Vita i duboki amfiteatar Međeđe. Osjećate li "zov divljine", sad je vrijeme!

Pogled na kanjon Rakitnice u proljeće. Foto: A. Bajramović

Čarolija one "druge strane", privlačnost kojom zrači ono što je tamo skriveno, što je teško doseći, a što silno želimo istražiti, doživjeti... sve se to skoncentrisalo ovdje u kanjonu Rakitnice. Ta spoznaja nosi u sebi dovoljno pokretačkog naboja da joj se nemoguće oduprijeti...

Proljeće u kanjonu Rakitnice

Oteti se, nakon svega, utisku ljepote, divljine, netaknutosti i nepristupačnosti koju uvijek nudi Rakitnica, bilo da se "balansira" njenim rubom, bilo da joj se zavlači u kanjon, nije lako. Znači, imat ćemo popravni iz uživanja. Ama, takvoj "kazni" se radujemo. Unaprijed!!!

Treskač - pogled sa Gvoznog polja

Na vrhu smo bili svjedoci prekrasne scene - Brač, Hvar pukli pred nama, a u daljini se vidi i obala Italije. Ali stani malo, nije Biokovo i nije juli! Aha, to ispred nas nije more Jadransko već more oblaka..

Cvitina (ili Cvitinje, danas uvriježeno Cetina), kamena gromada u daljini čiji vrh leži tik na dohvat zone 2000m.

Nakon povratka u Bijelu kao da su se utisci staložili u jedan: Dok su noge bridile, ramena žuljala, a tijelo gorilo, do "pameti" je jasno doprla spoznaja da smo imali prekrasno vrijeme na prekrasnoj, alpskoj stazi koja je zaista jedna od ljepših u BiH.

Ovako je počelo! Za sve što slijedi "kriv" je pogled na kanjon Rakitnice sa ovog mjesta, nekoliko mjeseci ranije.

Proljeće se osjeti u svemu, suncu, mladom lišću, vjetru, a i u našim ambicijama - "proguliti" konačno kroz Rakitnicu pravcem Bobovica - Mirak -
Višnjevlje - Lukomir - Umoljani i doživjeti dubinu, divljinu i zabačenost tog spoja Visočice i Bjelašnice.

Grupa vrhova oko Maglića (2386) i Trnovačkog jezera

Na Trnovački Durmitor se definitivno isplati otići. Treba znati da je put dug i da treba planirati noćenje na Trnovačkom jezeru. Ali svejedno, tura je prekrasna i nije mi žao ni jednog žulja.

Jezerce (1650 m) u julu se još uvijek hrani vodomstarih sniježnika. Foto: M.T. juli 06.

Večernje sunce "zapalilo" je Otiš, Zelenu Glavu i mnogobrojne glavice u zoni 2000m. Pala je noć. Nigdje nebo nije tako zvjezdano kao ovdje pod najvišim prenjskim vrhovima. Toliko je bilo lijepo da smo nerado pošli na spavanje - u takvim noćima je grehota spavati

Veliki Kuk (lijevo), gledano iz kanjona Dive Grabovice

Ono što je za neke kamen, vododerina, litica, bespuće, za neke je - avantura. Čvrsnica, Diva Grabovica. "Neki" pokušavaju nešto što možda niko prije nije...

Zelengora je pokrivena pašnjacima i travom što joj daje... 'ajmo reći, ženstvenost i mekoću kakvu nemaju druge planine

Vran planina (vrh je desno na slici) spada među lakše i sigurnije dvotisućnjake. Pogled na ovu planinu iz donjeg dijela staze koja vodi ka Pločnom.

Meteorolozi najavljuju kišu. Jesu li normalni, pitam se kako mogu izaći u javnost sa takvim... hm, insinuacijama :-) Nema veze. Zavisno odakle se ugrize, Pločno (2228m) najviši vrh Čvrsnice, pravi je zalogaj za sladokusce. Idemo, meteorolozi, ne čačkajte...

Čvrsnica, bivak na Plasi

Dočekala nas je litica. U daljini, tj. dubini, autobusi na magistrali kao mravi. Nazad! 19:30 je i eto nas opet na mjestu gdje... bi bilo vrijeme večerati. Sa hranom smo tanki, a vode već niko nema. Uozbiljimo se!!!!!!! !!!! !!! !! !

Zdravko Raštegorac stavlja "tačku" na višegodišnji rad na uređenju staze kroz Veliki kuk - ovim je staza otvorena.

(radni naslov: Kad može Sanela, mogu i ja)
Vjerujte da se nismo igrali nego smo se osiguravali prusikama. Ovdje bi svako proklizavanje značilo pad od par stotina metara...

Sedamdeset dvoje je stalo na Vitu, neki zbog vidika, neki zbog inata, neki zbog makarona sa teletinom, čaja i banana, neki da se pohvale opremom, neki zbog cura i momaka, neki što je prijevoz bio gotovo džaba, neki što nemaju drugog posla, neki...

Prilaz vrhu Maglića, 2388m (vrh u sredini)

Na Magliću sam prvi put bio 31.08.2002 - PD Željezničar je povodom nekog jubileja organizovao turu. Nažalost, osim Magle (da, bila je takva da zaslužuje da se piše velikim slovom) nisam ništa vidio
Prilog: Armin Bajramovic 20.09.2003

Naravno, nije svejedno prelaziti granice, a i ne znaš kako su ljudi tamo raspoloženi. Ipak, želja da se savlada Bobotov Kuk (najviši vrh Durmitora - 2523m) je prevladala...