Ovaj vikend smo planirali prenočiti u Planinarskom domu Vilinac, pa zatim posjetiti Hajdučka vrata i okolne vrhove. S obzirom da je dom bio već popunjen tokom subote na nedjelju, odlučili smo da nočimo petak na subotu. Zbog poslovnih obaveza smo malo kasno krenuli iz Sarajeva, pa smo u Muharnicu stigli tek oko 17:00 sati.Dan je dug, ali smo nastojali prije sumraka stići do doma i brzo smo se spremili. Pravili smo par kračih pauza, jer nismo htjeli gubiti vrijeme i tačno u sumrak smo stigli do raskrsnice iznad doma, koji je bio udaljen nekih 5 minuta. Polumjesec je obasjavao zapadne obronke planine i pripremao nam je veličanstven prizor kao i predivne boje zalaska sunca na toj strani. Neki od nas su ustali ranom zorom i fotografisali tople boje izlaska sunca sa vidikovca, koji se nalazio 10 minuta od pl.doma i priredio nam ugodnu panoramu, punu toplih boja, obasjavajući Pločno i greben Čvrsnice koji se nalazio na zapadnoj strani.Ujutro smo ustali oko 8:30, ali nismo htjeli nigdje zuriti. Lagano smo se spremali, doručkovali i krenuli prema Hajdučkim vratima. Vrijeme je bilo sunčano i vedro, tako da smo večinu stvari ostavili u domu i ponijeli samo osnovnu planinarsku opremu i neophodne količine vode, jer na cijeloj turi nema izvora vode, osim kod doma. Usput smo sreli puno planinara. Oko 40tak minuta smo hodali, dok nismo došli do jezerceta Crvenjak. Nekoliko minuta poslije smo stigli do Hajdučkih vrata, gdje je bila prilična gužva, ali su se ljudi brzo razišli, tako da smo uspjeli uživati u divnom krajoliku i napraviti par fotografija na ovom čudu od prirode. Dok su ostali odmarali, neki od nas su se popeli na vrh Trinjača, koji je samo nekih 15-tak minuta udaljen i sa kojeg se nadzirao prelijep pogled na Prenj i Divu Grabovicu. Uputili smo se lagano nazad i na putu sreli još više planinara koji su iščekivali dolazak na Hajdučka vrata. Jedan par se sunčao pored jezerceta, rekli su da su se pokušali i kupati, ali je jezero bilo ledeno :) Kad smo došli do odvajanja za vidikovac, tj. nekih 10-tak minuta od doma, grupa se odlučila posjetiti isti. S obzirom da sam već ranom zorom bio tamo, ja sam se odlučio krenuti sam prema Velikom Vilincu, pa se poslije sastati sa grupom kod doma. Na raskrsnici iznad doma se nadziralo veliko brdo, koje je imalo 3 vrha, od kojeg je zadnji i najudaljeniji bio Veliki Vilinac. Za nekih pola sata sam prevaguno razliku od 100 metara nadmorske visine i došao do vrha drugog brda sa kojeg se nadzirala prelijepa panorama prema sjeveru i jugu zemlje. Vrh Veliki Vilinac je bio udaljen još nekih 20-tak minuta. Nažalost, nisam htio nastaviti, jer je vec bilo 15 sati i da ne bi kasnili nazad u Sarajevo, odlučio sam uživati još par minuta u pogledu i spustiti se do doma (koji se vidio sa vrha prvog brda, jer se nalazio tačno ispod), a vrh ostaviti za sljedeći put. Našao sam se sa ekipom u domu, koja je stigla 5 minuta prije mene. Ručali smo, malo odmorili, dopunili kanistere vode iz bunara za planinarski dom (koje smo ta 2 dana potrošili :), spakovali stvari i lagano krenuli nazad. S obzirom da smo bili malo izmoreni i od jučer i danas, bilo je već i prilično vruče, a nosili smo i kompletnu opremu, kretali smo se prilično polako. Iznad bivka, tj. bivšeg planinarskog doma, koji se nalazio otprilike na pola puta izmedju polazne tačke i planinarskog doma, naišli smo na more divljih malina, koje je ženski dio ekipe spremno dočekao. Tu je bio i hlad, pa smo napravili malo dužu pauzu. Dok su jedni brali maline, drugi su odmarali. Nastavili smo dalje i pred sami sumrak stigli do auta i uspješno okončali ovu turu.
