Trnovačko jezero. - Trnovački Durmitor - Volujak - Rudinska lastva
Kružna tura: Trnovačko jezero - Rudinski stanovi - Trnovački Durmitor (2242 mnm) - Bojanska vrata - vrh Volujaka, Velika Vlasulja (2336 mnm) - stazom za Studenac niz sipar i kleku - Pletari - Rudinska lastva - Trnovačko jezero.
Sa Trnovačkog jezera postoji vidljiva markirana staza na Trnovački Durmitor. Potrebno je ponijeti dovoljno vode. Na Rudinskim stanovima tokom ljeta borave gostoljubivi domaćini iz Bileće. Staza nastavlja kroz kleku sve do točila za Bojanska vrata. Tu je loša markacija ali nije problem ocijeniti najbolji uspon, lijevo uz travnatu padinu Trnovačkog durmitora. Sa vrha se pruža, možda i najbolji, pogled na B-M-V lanac planina (Bioč - Maglić - Volujak). Naravno da se tu dolazi i baciti najbolji pogled na Trnovačko jezero.
Nakon toga orjentaciono, bez marke i neke vidljive staze se spuštamo, pa penjemo prema Trzivci i onda sa spuštamo desno prema sedlu t.j. Bojanskim vratima. Odatle se penjemo friško markiranom stazom prema vrhu Volujaka nailazeći na kamene zidine austro-ugarske karaule. Vrh Volujaka, Velika Vlasulja (2336 mnm) je trći po visini u BiH i sa njega se pored postojećeg pogleda na Kmur, Maglić i Bioč dodatno otvaraju vidici prema Durmitoru, Lebršniku, Gacku, Veleži, Prenju, Zelengori i Treskavici...
Nastavljamo grebenom Volujaka, markiranom stazom prema Studencu. Strmo se spuštamo siparom gdje je potreban oprez. Nakon toga je lagano priječenje livadom do strmog ulaska u kleku, gdje je potrebno obratiti pažnju na marku kako bi bezbjedno prošli kroz kleku. Slijedi uspon do Pletara, gdje ima oznaka sa strelicom na kamenu za Rudinsku lastvu. Mi smo tu pokušali naniže, ali smo se odma vratili na trek koji smo imali i lagano, bez markirane staze uz travnatu padinu. Malo prije vrha te padine prelazimo desno prateći orjentaciono gdje su Rudinski stanovi na koje trebamo sići. Znači, nema utabane staze, trava je visoka i potreban je oprez pri silasku kako ne bi proklizali. Nipošto ne ići ako je teren vlažan. Silazimo iznad Rudinskih stanova izbjegavajući kleku i stjenovite provalije, vraćajući se na stazu prema Trnovačkom jezeru. U razgovoru sa Milošem, rendžerom na jezeru, saznajem da se tuda dogonila stoka iz Gacka (Bileće) na Rudinske stanove. To nam je potvrdio i Vukašin, unuk onog Vukašina što je 70,80-ih godina bio čuvar na Trnovačkom jezeru.
