Kilimanjaro, iliti zonzoni u zemlji javova i tigjova

Pravac Kilimanjaro, pa šta bude!

Članovi tima i autori fotografija: Kenan Muftić, Adi Avdić, Rami Al-Kaisi, Ešref Kenan Rašidagić
Poetski raspoloženi promatrači prilika u Africi tvrde da je "pole-pole" ("polako, b'a, đe's navro") zapravo filozofija života koja je kriva što je narod tamo tako siromašan i nazadan, mada je opće poznato da su krivci za siromaštvo i nazadovanje ovog kontinenta prije svega Tarzan, Dr. Livingston i Dino Dvornik ("Afrika to je moj mir", "Zašto praviš slona od mene")

Polazak
Pripreme za penjanje na krov Afrike bile su dugotrajne i temeljite, kao što je to i uobičajeno kod nas Bosanaca. Sretnem tako jednog dana Kenu na ulici i uslijedi sljedeća konverzacija:
Ja: Đes' ba Keno?
Keno: Evo, pošo u Tanzaniju.
Ja: Šta'š u Tanzaniji???
Keno: Pos'o.
Ja: Do kaš' bit' dole?
Keno: Do nove godine.
Ja: Pa hajmo se penjat na Kilimanjaro!
Keno: Haj', svakako i Adi hoće da ide.
Rečeno - učinjeno. Desetak dana poslije sam bio u avionu za afričku zemlju "Safari". Nije doduše da se nismo još dogovarali, razmjenili smo naime nekoliko mailova, budući da su svi članovi ekipe bili na različitim stranama svijeta - Adi i Rami u Jordanu, Keno u Tarazaniji, ja u Bosni i Hercegovini. Rezultat dogovora putem maila je također bio očekivan, tj. tradicionalan - uspjeli smo se dogovoriti samo to da se više nikada nećemo dogovarati putem maila, ako nam je stalo do prijateljstva. Razmijenjeno je doduše i nekoliko korisnih opaski i zapažanja, tipa: j... te jes' skupa ova karta; j.... te jes' skupa ova ulaznica za Kili; j... te šta će im ovol'ka oprema na spisku; itd... itd... uglavnom bitni detalji slične erotske (j... te) sadržine... al eto, za razliku od NEKIH* Zonzona, mi smo bar znali u kojoj se državi nalazi Kilimanjaro (zlobni smiješak!). >

* Jest', ONE dvojice!

Agent tajne sile na zadatku u afričkoj zemlji "Safari".

Sve je u "bož'jim" rukama
Kilimanjaro inače već godinama visoko kotira na nekakvoj mojoj internoj "to do" listi, zajedno sa gledanjem javova i tigjova u prirodnom okruženju. Jedino nikako nisam mogao da okupim ekipu koja bi išla dole na penjanje i razgledanje raznorazne živine. Budući da se pored Kilija u Tanzaniji nalaze i najbolji nacionalni parkovi na svijetu, kao i zbog toga što vjerujem da se sve na zemlji dešava po Božijem određenju, ja sam odma' shvatio da je sam Bog poslao Kenu baš u Tanzaniju. Keno doduše tvrdi da ga je tamo poslao direktor, ali to je zato što se on u metafiziku ne razumije vako dobro ko ja.

Klapa mala ali odabrana na zaravni na 4500 m: još samo 1400 metara do "snjegova Kilimanjara"!

Metafizika
Pripremanje u bosansko-temeljitom stilu (čitaj: panično guranje u ruksak svega što ti padne pod ruku par sati prije polaska) razultiralo je još jednim - pogađate tradicionalnim - propratnim efektom: lupanje rukom po čelu dok sjedeći u avionu prebireš šta si sve ponio i shvataš kako si zaboravio baš ono što će ti najviše trebati... al haj', ja da se jednom spremim kako valja ne bih se ni penjao, izgubilo bi svaki čar... 

Ti'š mene truckat 1000 km!

Transport i sex
U Africi je sve ogromno: planine, ljudi, životinje, a ponajviše razdaljine. Savladavanje ovolikih razdaljina predstavlja jedan od osnovnih problema kada u kratko vrijeme želite vidjeti toliko toga. Mi smo taj problem riješili Keninim pick-upom, koji možda nije najudobnije sredstvo prijevoza kada putujete hiljade kilometara, ali je posjedovao tri ključne prednosti: velik gepek, pogon na sva četiri točka i najvažnije - bio je džaba! Ne bi doduše bilo loše da je imao i kakve amortizere, ali hej - poklonjenom Nissanu se u podvozje ne gleda. Uloga amortizera je inače ključna u sprečavanju da nakon 2500 km vožnje ne dobijete sedmi potres mozga, ili da vam ne srastu kičmeni pršljenovi usljed konstantnog truckanja. O stanju afričkih puteva dovoljno je reći da su i pored sveopće sirotinje 99% auta džipovi. Kad vidiš normalno auto dođe ti da od vozača tražiš autogram. Toliko je to posebna pojava da pomisliš da unutra mora da je neki poseban tip, glumac il' političar.
Duge relacije, skučena kabina, znojna tijela stisnuta jedno uz drugo, šta da vam kažem - bilo bi čudno da nakon svega nije pao i sex, doduše ne u autu, nego na gepeku :-) 

Unutarnja strana kratera pod vrhom. Preko puta drugi vrh Kilija, Mawenzi. Ipak bi pernata jakna dobro došla (a bogme i krila).

Metodično pripremanje je majka uspjeha
Kako smo se natenane spremali, tako smo se natenane i polako počeli i penjati. Slijećem u Dar es-Salam u 2 popodne, sjedam u pick-upa, vozimo bez stajanja 800 km do Marangua gdje se nalazi ulaz u Kilimanjaro nacionalni park, u hotel stižemo u 2 ujutro, ranom zorom doručkujemo i dogovaramo turu, cijene, vodiče, nosače, itd..., da bi oko 9 već krenuli uzbrdo. Ekspeditivno nema šta. I razlog za još jednu rundu lupanja po čelu: Ajjj... zaboravio sam....!
Ali četu mladu i odabranu ne mogu zaustaviti takve gluposti tipa nemam rezervne čarape i sl... da ne spominjem kako mi je bilo mrsko nositi pernate jakne iz Sarajeva, ma kolko me Keno uvjeravao da će nam trebat. Ionako sam u procesu naguravanja stvari nogama uspio nagurati torbe do 30 kila, što je zahtijevalo popriličnu dozu mog šarma na aerodromu da me teta ne opali po ušima za višak kilaže. Biće doduše da sam upotrijebio preveliku dozu šarma u Zagrebu, pa mi nije ništa ostalo za povratak iz Dar es-Salama gdje mi je tamošnja teta naplatila sitnicu od 135 dolara overweighta. Ja sam se vadio da je ova teta u Daru bila ružna pa mi nije mogla probuditi inače urođeni šarm. Ružna teta! Loša teta! Mrzim tetu

Keno, Rami i autor, u sred džungle zabrinuto razmišljaju o problemima sa kojima se suočava crna Afrika.

Riječ-dvije o filozofiji i geopolitici
Pole-pole! Riječi koje ćete u Tanzaniji slušati bez prestanka. U izravnom prijevodu znače "polako-polako", dok u slobodnoj interpretaciji imaju cijeli niz korisnih značenja: pozdrav onako bezze (š'a ima?), sve što je potrebno znati o aklimatizaciji na velikim visinama (polako bolan, đes' navro!), k'o fol tješenje onih koji su klonuli usput (jes' mi godra što ja nisam!), smirivanje duhova kad je neko nezadovoljan uslugom prateće ekipe na planini (de ne s..i, ko da ti kući donose doručak u krevet!), itd.
Poetski raspoloženi promatrači prilika u Africi tvrde da je "pole-pole" zapravo filozofija života koja je kriva što je narod tamo tako siromašan i nazadan. Ja mislim da ovaj argument malo tukne po rasizmu, jer je opće poznato da su krivci za siromaštvo i nazadovanje ovog kontinenta brojni i uključuju Tarzana, Dr. Livingstona, Dinu Dvornika (Afrika to je moj mir?!?, Zašto praviš slona od mene?!?), kao i onu kretensku grupu Toto koja je potpuno ubila moral Afrikanaca sa svojim maloumnim hitom "Africa". 

Hanume na gumnu.

Masai
O plemenu Masaia ima se puno toga reći, ali da ja ne bih previše pametovao otiđite na Wikipediu pa pročitajte sami. Svakako bih i ja odatle kopirao da hoću da ispadnem pametan. Uglavnom Masai žive u jugoistočnoj Africi pa ih otud ima i u Tanzaniji*, i to na svakom ćošku i svi izgledaju k'o da su braća blizanci, uključujući tu i žene. Prvih 500 km puta sam mislio da me prati sve ista grupa Masaia, a onda sam shvatio da je u pitanju "deja vu" i nisam se više sekirao.
U Ngorongoro nacionalnom parku smo Rami i ja otišli da obiđemo i njihovo selo koje je napravljeno mahsuz pored puta nebil' turisti svraćali i istresli po koju pinku poglavici. Po ustroju, selo definitivno spada u kategoriju zooloških vrtova, samo što nema životinja nego unutra žive ljudi. Ove ljude onda debeli, na suncu reš pečeni Europljani obilaze, zaviruju im u kafeze, pardon, kolibe, slikaju i viču "uuu", "oooo'" i "anblivabl'". Mene je Rami nagovorio da ulazimo, nisam htio majke mi! Unutra smo hodali po govnima (na gumnu), ulazili u kolibe (napravljene od pruća i govana), borili se sa muhama govnarama, ukratko govno od dana i posjete.
Al' haj', da ne bude da nismo otišli. 

* Koja se nalazi na jugoistoku Afrike

Podsjetnik na prolaznost života u afričkim bespućima.

Afrika, afrikancima
Zemlja života i smrti Afrika je pored svega i kontinent ogromnih kontrasta. Toliko bogatstvo zemlje, a tolika sirotinja ljudi što tamo žive, toliko bujanje zelenila i života za vrijeme kišne sezone, a tolika prašina i smrt na svakom koraku za vrijeme sušnog razdoblja. Desetine hiljada životinja na svakom koraku savane nestaju (migriraju, umiru od iscrpljenosti i žeđi) u roku od par dana kada prestane kiša i osuši se trava. Ovaj kostur bufala služi kao podsjetnik da je kiši i izobilju uskoro kraj i da slijedi mučna polugodišnja borba za goli život... i tako milenijumima u krug... dok se boje ne rastope, kao što to pjesnik reče - ili je to bila hronika nepoznatog?
Ajme meni, pukoh u savani...

Naprijed: Masai. Iza: Ngorongoro. Iza: Nebo: Iza: Cijeli svemir.

Ngorongoro
O krateru Ngorongoro slušao sam godinama (dobro, priznajem, pričala mi Amra Kenina pred put)... opisuju ga kao osmo svjetsko čudo, što on svakako jeste, možda je čak i više na toj rang-listi čuda... uglavnom - nastao je kada se pod vlastitom težinom urušio vulkan koji je stajao na tom mjestu i prema kojem je Kilimanjaro po svemu sudeći bio obični brežuljak (šuti, dobro je, ko bi se još i na to čudo pentr'o!). Rezultat je gotovo savršeno okrugli krater promjera 19 km kojem je dno ravno i zeleno kao golf teren. Za razliku od golf terena ovuda ne hoda "Tiger" Woods, nego prave životinje. I to hiljade njih! Prvi susret sa ovim nestvarnim prizorom odvija se na jednom vidikovcu pored puta kojim se dolazi do oboda kratera. Kad čovjek ugleda prizor ispred sebe iz njega naprosto nekontrolirano izleti nekakav grleni uzvik (dobro, u slučaju Bosanaca u Africi, pretpostavljate: "J..O TE!"). Pogled je stvarno toliko ushićujući da pomisliš da je ovako morao izgledati okupljeni životinjski svijet na Arki pred potop.
Stajali smo neko vrijeme i pratili kako jedna po jedna grupa turista izlazi i apsolutno svi imaju istu reakciju: "WOW'! FREAKIN!" i tako to (kol'ko sam ja upućen u jezike, samo Bosancima pogled na ovaka prizor neminovno priziva spomenute erotske konotacije). Silno ushićenje bilo je previše za jednog člana naše ekspedicije kojeg je provala emocija pritisla u području bešike pa se morao istekirat, što je izazvalo usporedivo ushićenje obližnjeg čuvara parka koji je počeo mahati svojim kalašnjikovom i ... pa recimo raspitivati se za zdravlje članova nam familije koje smo ostavili kod kuće u Bosni...
Da ne bude zabune, ovo jesmo obilazili autom, ali definitivno spada u Zone 2000 jer je prosječna nadmorska visina u parku oko 2500 metara.

Nova kraljica (kralj?!) životinja.

Javovi i tigjovi (napokon!)
Ni javovi više nisu što su nekad bili :-(
Vozeći se kroz Ngorongoro svima nam je u cilju bilo kompletiranje kolekcije sa tim veličanstvenim kraljem džungle: Nj. V. Lavom osobno. Ne lezi vraže, nađosmo Kralja (tj. mužjaka, glavom i grivom) već nakon pet minuta. No, naše dječačke uspomene na ponositu životinju koja se gordo i uspravno brine o svom haremu, ovaj, čoporu, i rikom upozorava druge na svoj autoritet, razbio je mrljavi stvor koji je u pozi "sve četiri u zrak" bukvalno - pazi sad - hrkao! Naši pokušaji da mu spasimo onu mrvu digniteta i autoriteta provokacijama koje su trebale da izazovu njegov gnjev ("halo, lave!") završili su se tako da nam je lijena mrcina okrenula leđa i nastavila hrkati na boku.
Umjesto u njemu, probudio se bijes u nama, ponositim istraživačima savane, koji smo pokušali sa ponovnom uspostavom reda u prirodi, odnosno preuzimanjem autoriteta ("stani Keno da ga kamenicom zavalim"). Srećom, preovladao je zdrav razum vođe našeg čopora koji je dao gas i okončao pokušaj preuzimanja vlasti u životinjskom svijetu od strane grupe Bijesnih Bosanaca.
Kad malo bolje pomislim BB je baš zgodna kratica za pobunjeničku vojsku u srcu crne Afrike... 'Nejse, poslije nađemo i ostatak čopora (jednako živahan) i shvatimo da su žirafe za lavove prava gospoda... makar ih nikad neš' vidjet da leže i hrču... te ih ovim putem ustoličavamo na poziciju kraljica životinja u našim srcima... i samim tim stavljamo njihovu sliku umjesto titine!

Zora na rubu kratera nadomak Uhuru Peak-a.

K'o bi rek'o čuda da se dese!* Jedan od brojnih prizora sa ovog uspona koji se riječima "nemere" opisat. Pa ga zato neću ni opisivat.
............................................................. ............................................................. ............................................................. .............................................................

* K'o u istoimenoj pjesmi

Svoj ti pos'o: ni na vrh Afrike bez nakurnjaka!

Zone 5000
Juriš na vrh bez potrebne aklimatizacije izvode samo:
a) oni kojima se užasno žuri
b) Bosanci
c) Zonzoni.
Mi smo naravno spadali u sve tri navedene kategorije:
a) zato što smo morali stići vidjeti javove i tigjove i još svašta nešto po Tanzaniji
b) zato što su Bosanci poznati po kvalitetnom materijalu od kojih su im napravljene glave, pa ih ne puca glavobolja od visinske bolesti
c) zato što je Dino K. javno na TV-u rek'o da su Zonzoni lud narod, pa eto...
Kad smo već kod kvalitete glava, malo se izgleda pokvarila ova japija od koje nas prave pa Zonzonima koji nas budu slijedili možemo poručiti da slobodno planiraju jedan ekstra dan u zadnjem logoru na 4700m. Neće javovi i tigjovi nigdje pobjeć' ako siđete dan kasnije, to su nas slagali na časovima poznavanja prirode i društva.
Inače, efekti visinske bolesti su višestruki i nadasve zanimljivi. Bilo je tu svega, plača i pjesme, histeričnog smijanja, iskolačenih očiju, povika Džeko dijamantu!, spominjanja Seje* koji je rek'o da se na vrhu temperatura diže kad sunce izađe, a nama se gore ništa nije dizalo, itd... itd... Nego, ja sam bio ponio crni marker da na zastavi Zona prepravim ono "2000" u "5000", al mi gore nije do života bilo, a ne do šaranja po zastavama... eto tako se osjećaš na vrhu... 

* Jest', onog Seje.

Pust' šuplju, mi se popeli!

Der Montanara Chor
Slika sve govori... nema se tu šta dodat... neko je doduše dod'o ovoj Ozrenki koja nas je slikala da donese turu i rekne muzici malo tiše, jer su ovi naši crnci raspalili horski po nekoj k'o fol' tradicionalnoj pjesmi za ispraćaj furešta netom sišlih sa Kilija (pod uvjetom da su ih turisti počastili dobrim napojnicama*).
Pjesma je, inače, jako sadržajna, pa za nauk čitaocima prilažem cjelokupan tekst:

Solo: Kilimanjaro/Kilimanjaro/Kilimanjarooooo/
Kilimanjaro/Kilimanjaro/Kilimanjarooooo/

Hor: Kilimanjaro/Kilimanjaro/Kilimanjarooooo/
Kilimanjaro/ Kilimanjaro/Kilimanjarooooo/

Refren: Kilimanjaro/Kilimanjaro/Kilimanjarooooo/
Kilimanjaro/Kilimanjaro/Kilimanjarooooo/

>

* Mi očito jesmo.

Jes' da je 2000 metara ispod Zone 2000, ali ja sam mor'o! Mor'o!

Naposljetku: Zanzibar, ili Zone-000 metara
O Zanziju bi bilo dovoljno reči: Zanzibar: tačka! Zeleni dragulj na pučini Indijskog okeana morate vidjeti da biste shvatili o čemu govorim. Malo je na zemlji preostalo ovakvih "džennetskih bašči" koje nisu satrale turističke horde. Turizma ima taman kol'ko treba: da ti daju prelijepi bungalov na plaži od bijelog pudera (zvati ga pijeskom bilo bi gruba uvreda), da ti osiguraju par drugih "zerzevata" iz civilizacije bez kojih ipak ne možeš (jutarnji espresso!), kao i da se tu i tamo nađe pokoja hurija, jer kakav bi to Džennet bio bez hurija! Ostalo je sve nedirnuta priroda, ljepota od koje srce puca, sunce od kojeg koža puca, ježevi od čijih bodlji ti "film" puca, pa skontaš da je vrijeme da spakuješ torbe i vratiš se u svakodnevnicu i planiranje novih pustolovina po šarenom globusu.

K R A J

 

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Read more
Cookies
Cookies
Cookies
Cookies
Accept
Decline
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Accept
Decline
Marketing
Set of techniques which have for object the commercial strategy and in particular the market study.
DoubleClick/Google Marketing
Accept
Decline