Neke od interesantnih stjenovitih formacija na putu ka vrhu

Mount Kosciuszko, najviši vrh australijskog kontinenta, sa nadmorskom visinom od svega 2228 m, nije uopšte zahtijevan za penjanje, ali je planina koja do sada vjerovatno nije bila ispenjana od strane nekog planinara iz BiH

Negdje s donje strane zemaljske kugle, tamo u sjenci oko onog donjeg šarafa na globusu, gdje kao da se jedino plava i bijela štamparska boja bore za premoć, e, i dole ima ljudi. (Pitate se kako li se samo drže dole i ne otpadnu?!?)
Na toj zaboravljenoj strani kao da se ništa i ne događa. Ili... dogodi se po neki "potres" koji sigurno zavibrira i na gornjoj strani globusa:
"Kengur pretukao ministra! U svojoj jutarnjoj "jogging" seansi ministar naletio na kengura, koji ga je pretukao".
Na toj donjoj strani, za ljude kojih mora biti svugdje radi širenja civilizacijskih manira (a ako ih nema, onda se tamo protjeraju), ovi sa sjeverne hemisfere, posebno Englezi, izmisliše zemlju... Šta zemlju, cijeli kontinent - Australiju, koju djeca i manje učeni smjesta pobrkaše sa Austrijom.

Stijene - diskretna ali upečatljiva pojava u zoni Mt Kosciuszka

Da se u toj dalekoj zemlji-kontinentu, kad su je već toliku izmislili, ne bi pauci, kenguri i krokodili puno osilili, spakuju tako "crveni mundiri" (Englezi - termin korišten u stripovima o Komandantu Marku, Blafu i Žalosnoj Sovi) i otpreme kontigent posebno odabranih individua koje će, vjerovali su, biti u stanju širiti tamo civilizacijske tekovine, ako ne silom, onda milom (ako u međuvremenu ne otpadnu s globusa, što je bilo poželjno). Naime, australijski kontinent su u prvom valu naselili kriminalci, ljudi osuđeni na progonstvo od strane "imperije".
Mir, mir, ništa nije onako kako bi se u prvi mah moglo učinitii. Današnji "crveni kontinent" čine manje više miroljubivi ljudi, prilično ukorijenjeni u taj milje (inače bi otpali s globusa) - jednostavno, dosadilo im civiliziranje paukova, krokodila i aboridžana.
Ali, pošto je lako promašit temu, da se to ne bi dogodilo, slijedi prvo mala priča o postanku australijskih planina...

Pogled na doline iz pravca vrha Mt Kosciuszko

Ne, ne, priča nije o geologiji.
Bez mašte i smisla za zaj*banciju, "crvenim mundirima" nije ni na pamet palo izmišljanje planina. U tom vakuumu obreše se Poljaci, te bez osjećaja za veličinu, a po principu "niđe veze" (kako to oni inače rade), odlučiše da se najviša australijska čuka zove - Mount Kosciuszko (Košćuško)*. Kako bi inače, je li? I tako nastade ova planina.
Kosciuszko im, za uzvrat, nikad i ne kroči na tlo Australije, a možda čovjek nije ni pojma imao o ovome. Šta je, tu je, valja mu se sad vrtit u grobu na svaki pomen imena mu u svezi sa gorepomenutom dijalektikom.
Nakon tog "slučaja" koj je potresao australijsku "zonu 2000" bilo je mirno i idilično, kontinent je diskterno egzistirao u sjenci donje strane globusa... A onda smo i mi odlučili da mu se popnemo na vrh. >

* Tadeusz Kościuszko, rođen 4. februara 1746. u Mereszowszczyzna (današnja Bjelorusija&Ukrajina), umro 15. oktobra 1817. u Solure, Švajcarska, bio je poljsko-američki borac za slobodu (učesnik amer. rata za neovisnost, te borac za neovisnost Poljske).
Mt. Kosciuszko, najviši vrh Australije, imenovan je po njemu od strane poljskog istraživača po imenu Pawel Edmund Strzelecki.

Snowy river - bistra i žustra riječica koja prosjeca Snowy Mountains

Mount Kosciuszko je visok 2228 m! Nije li i naša Čvrsnica visoka u bobu isto? (Povlačimo onu izjavu "niđe veze". Ima tu nešto!)
2228 m je izuzetno skromno s obzirom da je mt Kosciuszko najviša tačka ne jedne zemlje, već čitavog kontinenta. Da ne bi pali u depresiju (jedna nacija u depresiji nije dobar susjed), australijancima pripojiše Oceaniju, čime 4 884 m visoki, prilično respektabilan vrh Carstensz Pyramid*, ponese titulu najviše čuke "šestog kontinenta" (gotovo sustigavši Mount Vinson, najviši vrh Antarktika i njegovih došarafnih 4897 m - razlika je samo 13 m).
E, to već bi nešto!
Kako izgleda Mount Kosciuszko?
Znaš li kako izgleda papaja, pitali jednog doseljenika? Ne znam! A šljiva? Znam! E pa nije ni nalik :-) >

* Carstenz Pyramid is technically the hardest of the 7 summits. Location: Irian Jaya (Or Papua), Indonesia, Australia/Oceania.

Kosciuszko Walk - No running or joggin! No bicycles permited!

Mount Kosciuszko nije ni nalik na šljivu. U stvari, planina neodoljivo podsjeća na Bjelašnicu. Čak u blizini ima i skijališta. Kao i mnogi vrhovi tipa Bjelašnice, i Mount Kosciuszko spada u grupu vrhova "izgubljenog digniteta"*. Naime, do na vrh vodi podaščana staza (prevučena žičanom mrežom koja spriječava klizanje). Ispod samog vrha stoji WC koji se smatra najvišim na kontinentu, dakle "ćenifa" na nivou (pa ne obavi i taj ritual). Ukratko, onaj ko se ne može popeti na najviši vrh Australije, nije invalid, oni to rade. Prije će biti "Onaj-od-koga-i-nema-ništa" (ne, nije indijansko ime, već hercegovačka uzrečica :-). Dakle, Mount Kosciuszko nije izazov, čak ni u "ljetnim" uslovima, tj. u vrijeme kad je u Australiji zima. >

* Opservatorija (2067m) - vrh izgubljenog digniteta 

Zrele, rumene padine Mt Kosciuszka nagovještavaju dolazeće ljetne svježine (australijsku zimu)

Mount Kosciuszko, kako bi rečeno, nije izazov, on je trofej i u tome leži njegova privlačnost (ne računajući "snow in winter and fresh clean air in summer" (termini "winter" i "summer" definisani iz australijskog ugla gledanja) koji su u kontrastu sa ubitačnim žegama koje kao pod staklenim zvonom drže "crveni kontinent" gotovo cijelo vrijeme). Hiljade i hiljade posjetilaca pregaze njegov vrh u redu i miru (trčanje je zabranjeno, jogiranje, foliranje, a posebno biciklanje.)
Da bi još više dobio na značaju, vrh i šira zona okolo dobiše status nacionalnog parka. Normalno, tako se to radi. Štaviše, sva ta "zona 2000" proglasi se - Alpama! Australian Alps! Danas, bilo "ljeti", tj. zimi, bilo "zimi", tj. ljeti, zona nudi posjetiocima beskonačan izbor aktivnosti (iz čijeg je to ugla gledano, teško je reći, ali nije daleko od istine). 

Mount Kosciuszko, pogled na južnu stranu vrha (što bi odgovaralo karakteru sjevernih pobočja na sjevernoj hemisferi)

Dobro, nakon obaveznog istorijskog osvrta na ovu zonu, te značaj i poziciju Mt Kosciuszka u globalnim razmjerama, što ćete nam, poštovani čitaoče, vjerovatno oprostiti, ali ne i zaboraviti, evo konačno i jedne činjenice koju smo svi čekali, ne od početka teksta, već od prvog dana Geneze. No, najbolje da to sam Nenad kaže:
"Sama planina Mount Kosciuszko, sa nadmorskom visinom od svega 2228 m, nije uopšte zahtijevna za penjanje, kako je već rečeno, ali je planina koja do sada vjerovatno nije bila ispenjana od strane nekog planinara iz BiH."

Uređena staza koja vodi od Rawson Pass-a prema vrhu Mt Kosciuszko - zimski "scenario".

"Drago mi je da sam svojim skromnim uspjehom obogatio planinarstvo BiH", dopunjava Nenad.
Hvala Nenade u ime svih bosansko-hercegovačkih planinoljubaca, iskrica vedrine u inače sumornoj slici nametnutoj očajničkom borbom za očuvanje bosanskohercegovačkih planina i rijeka (budućih nacionalnih parkova) pred naletom raspomamljenog koristoljublja, koje, očigledno, ne vidi dalje od juče.
Zaista, lako je promašiti temu, vratimo se zato vedroj strani stvarnosti (koja nas inspiriše u otporu koristoljublju), vrijednosti koje smo, izgleda, jedino mi svjesni - planini! 

Cootapatamba lake, jezero najvišoj nadmorskoj visinu na Australijskom kontinentu.

Planine, here we are (wherever you are)!
Nenad: "Svoj uspon na Mt Kosciuszko započeo sam od malog turističkog mjesta zvanog Tredbo, koje se nalazi na nadmorskoj visini od cca 1000 m. Odatle me je planinarska staza vodila sve do samog vrha. Tokom ovog, ne posebno atraktivnog uspona, naišao sam na brojne lijepe stjenovite formacije."
"Nakon sat vremena uspona napravio sam kratak petnaestominutni predah na obali jezera Kutapatamba (Cootapatamba, najvisočije locirano jezero na australijskom kontinentu). Odatle sam, nakon par zabilježenih fotografija, nastavio put ka vrhu na kome sam se našao tačno u 14 časova (po lokalnom australijskom vremenu) na katolički Uskrs 30.03.2013. godine." 

Snowy Mountains - Australijske Alpe

"Pogled sa vrha je bio predivan i svakako je učinio da se ono razočarenje koje sam osjetio kada sam se tek suočio sa "izazovom" planine, sasvim zaboravi. Na vrhu sam, oduševljen, proveo čitav sat vremena."
Dakle, eto, negdje s donje strane zemaljske kugle, tamo u sjenci oko onog donjeg šarafa na globusu, gdje kao da se jedino plava i bijela štamparska boja bore za premoć, dogodi se po neki "potres" koji zavibrira i na gornjoj strani globusa: (Ne, nije riječ o kengurima i ministrima) "Osvojili smo najviši vrh Australije!". 

Atmosfera koja odgovara kasnoseptembarskoj na sjevernoj hemisferi - svježa jutra i fascinirajuće plavetnilo neba na Mt Kosciuszku.

Bez obzira što je Mount Kosciuszku oduzet status "7 summits" i preseljen u susjedstvo (pitanje je kako bi se i osjećao rame uz rame sa Mt Everestom, Mt McKinleyem, Aconcaquom, Elbrusom ili Carstenszovom Piramidom) nije mu oduzeta trofejna vrijednost koja privlači nebrojene posjetioce, pa čak i u vrijeme najžešćih ljetnih hladnoća. Zahvaljujući bosanskohercegovačkim planinoljupcima koji se vrlo dobro drže s donje strane zemaljske kugle (iz pouzdanih izvora saznajemo da su se naučili dobro držati po Prenju i Čvrsnici, po stazama gdje se stvarno mora dobro držati), i taj trofej je, evo, utefteren.
A "crveni kontinent" ima još trofeja, je li tako Nenade? 

Nenad Banović na najvišoj tačci Australijskog kontinenta - Mt Kosciuszku.

Dok nadolazeće ljeto navlači hladne magle i vjetrove preko Snowy Mountains i njihove najviše tačke, jedno sasvim normalno, ljudsko pitanje: Ko li se je prvi popeo na Mt Kosciuszko?
U krokodile, aboridžane i kengure sumnjamo...
I u "crvene mundire".
U poljake pogotovo!

Bio je to sigurno neki zalutali pauk...

Napomena: Postoje indicije (fotografije i sl. "dokazni" materijal ne posjedujemo) da su bosansko-hercegovački planinari već ranije bili na Mt Kosciuszku. Pod pojmom "bosansko-hercegovački" podrazumjevju se bosansko-hercegovački državljani ili prva generacija iseljenika bez obzira na državljanstvo). Spominju se imena sarajevskih alpinista: Brane Jovanovića, Fikreta Karačića i još neka znana i neznana imena, kao i uspon Admira Smajovića u zimskim uslovima. Radi se prije svega o našim ljudima koji tamo žive ili su živjeli. U svakom slučaju, uspon Nenada Banovića je prvi javno prezentovan/dokumentovan uspon na najviši vrh Australije. Nadamo se da ćemo u dogledno vrijeme skupiti i prezentirati više informacija u vezi osatlih uspona na Mt Kosciuszko).