Penjački gradić Arco na obali jezera Lago di Garda

Campanile di Basso (2883 m nv) je jedan od najčuvenijih "šiljaka" u Dolomitima, zadnji među ispenjanim velikim vrhovima u ovom lancu. Nakon sedam sati penjanja bio je dobar osjećaj stati na vrh i pozvoniti na "Campanile di Basso"

Činjenicu da ljeto 2015. neću provesti na planini već sam početkom godine usvojila kao trajnu. Međutim, sretna okolnost je bila da dobijem studentsku stipendiju koja je podrazumijevala mjesec dana rada i boravka na institutu za šumarstvo u Ljubljani. Mjesec dana u alpskoj zemlji i obavezama radnim danima značilo je barem opcije za vikend ture.
Ne razmišljajući da Dolomiti i nisu baš tako blizu Ljubljani, kontaktirala sam prijatelja koji živi u toj regiji i pitala ga da li je zainteresovan da skupa negdje odemo, pri tome razmišljajući o feratama. Sreća moja nije mogla biti veća nego kada sam dobila pozitivan odgovor. Datum i lokaciju dogovorili smo u dvije, tri poruke. Vrh koji bismo penjali, na Frančeskov prijedlog, bio je "Campanil di Basso". Link na Summit Post i fotografiju vrha koji je bio Frančeskov prijedlog za turu me je na par sekundi ostavio otvorenih usta. Gledala sam je u nevjerici, posumnjavši u ozbiljnost prijedloga mog prijatelja Francessca. Rekla sam mu da penjem petice i on je rekao da je to ok, jer se radi o smjeri koja je maksimalno 4+ i ima 10 dužina. Nerazborita kakva sam postala od momenta kada sam vidjela sliku stijene, kojoj se nije moglo odoljeti, bez glasovitog pogovora prihvatih prijedlog.

Uspon ka Campanile di Basso vodi pored Rifugio Casinei i Refugio Graffer 

Francessca Ciagi je prijatelj kojeg sam, zajedno sa Aidom Muminović i Hasnom Smječanin upozanla u Huarazu (Peru) 2014. godine. Sa dvojicom prijatelja on se upravo vratio sa aklimatizacije, kamo smo se mi spremali. Francessco je nakon toga otišao na Alpamajo, a mi na Nevado Pisko. Taj veoma dragi čovjek živi u Bassano del Grappa, malenom gradiću na sjeverozapadu Italije, oko sat vremena od Lago di Garda (sl. 1) i čuvenog penjačkog gradića Arco (Info.: Vikipedia).
Iz Ljubljane sam krenula u petak 21. 8. 2015. godine i već sam u startu kasnila. U putu sma pored toga i malo zalutala jer sam pokušavala da vozim 150 km na sat i pratim papirnatu autokartu. Kada sam živa i zdrava uspjela stići do Bassana, vremena je bilo za "brzinsku" kafu i kratku razmjenu informacija. Prepakovali smo stvari u Frančeskovo auto i krenuli prema Madonni di Campiglio koja je oko 2,5 sata od Bassana, gdje smo bili oko 23:30.

Bocca di Brenta

Iz Madonne di Campiglio asfaltirani put vodi ulicom Campanile di Basso do parkinga Hotel Valsinella (1515 m) koji je polazište za različite destinacije u Brenta Dolomitima. Prenoćili smo u autu i ustali oko 4:00 ujutro. Spakovali smo opremu, vodu i minimalno hrane. Iako sam se ponudila, Frančesko je nosio svu opremu, argumentirajući da bih trebala biti što odmornija kada krenemo penjati.
Staza je jako dobro uređena, postoje znakovi i brojevi ruta, mada je ne bih mogla opisati jer smo išli po mraku u oba smjera. Put vodi pored RIFUGIO CASINEI i Refugio Graffer (po poznatim talijanskim alpinistima) (sl. 2) gdje je već bilo svanulo pa smo mogli da vidimo nevjerovatnu stazu Bocca di Brenta (sl. 3). Od ove staze put vodi preko kraćeg snježnika i zatim odvaja lijevo na jednu veoma atraktivnu feratu koja vodi u podnožje smjeri. Ukupno vrijeme potrebno do podnožja smijeri je oko 4,5 sata.
Campanile di Basso (2883 m nv) je jedna "olovka", do koje se dolazi feratom Via delle Bocchette koja je napravljena 1936 (sl. 4). Smjer normalne rute počinje na jugu, zatim je dio na istoku i završni dio na sjeveru (sl. 4., A route, vidi Summit Post).
Smjer je osigurana velikim halkama koje omogućavaju brz absajl i inače se dio normalne rute koristi kao pista za absajl.

Pogled na Campanile di Basso (središnji dio s "ramenom")

U opisima rute, ovo je veoma posjećena destinacija i sa nama je penjalo još barem desetak naveza različitog sastava i uzrasta. Sami početak mi se učinio prilično težak, jer se u prvoj dužini nismo osiguravali, a slijedeća je imala prilično težak detalj koji me je na samom početku učinio nesigurnom. Pored toga, hladnoća je uticala da u početku nisam osjećala prste.
Cijelim usponom dominirala je siva boja magle i stijene, razlog što sam od pogleda malo iza podne odustala. Poslije druge dužine, staza na kojoj se nismo osiguravali vodi istočno do faktički tek sada podnožja smjeri. Tada sam znala da sam se žestoko zeznula. Dakle tu je bio početak u podnožju usjeka u stijeni u obliku ipsilona. Pitam Frančeska: "Bogati, koliko još?", "12 dužina"- veli on meni. Kako me je bilo sramota da počnem kukat, prokomentarisala sam da su male šanse da ću ja penjati prva. Frančesku je to bilo u redu ili bar nije pokazivao da nije.

Na vrhu Campanile di Basso, sa zvonom u pozadini 

Ali, od tog momenta je krenulo znatno bolje. Išli smo relativno brzo, prvi dio pretežno kroz jednu pukotinu u stijeni, zatim priječnicom na sjever. Nisam sigurna o kojoj ocjeni se radilo, samo sam znala da nam se ocjene razlikuju. Predzadnja dužina je i najteži dio uspona, koji je meni bio sa psihološkog stanovišta lakši nego početak. Svaki štand u smjeri je opremljen velikim halkama koje omoućavaju lakše manevrisanje navezama u smjeri. Ljudi gotovo isključivo penju na frendove i čokove.

Jedna od pl. kuća (refugio) i pogled na vrhove Dolomita koji ushićuje.

Zadnja ili predzadnja dužina je 5- i taj dio je jedna ploča, gdje se baš i nema za šta uhvatiti. Već odatle sve oko nas je samo prazan prostor koji se nije mogao u cijelosti doživjeti kako se ništa nije vidjelo zbog magle ispod. Nakon oko sedam sati penjanja bili smo na vrhu.
Bio je dobar osjećaj stati na vrh i pozvoniti na Campanile di Basso sl. 5).
Na vrhu se nismo zadržavali i nakon nekoliko zalogaja idemo nazad. Silazak je u cijelosti abzajl i to je išlo jako brzo. Nakon što smo se spustili ja sam insistirala da barem u povratku ponesem stvari, što je bilo najmanje što sam mogla. Na planinarskoj stazi u šumi smo bili u sumrak, a kod auta oko 21:00. Iako ne baš slavno nego više kao klijent moga prijatelja Frančeska imadoh uspon do vrha. Sretna sam i zahvalna na ovom iskustvu.