U Hochschwabe

Nađoh se u Hochschwabe, na 2000 m nadmorske visine, ispod 350 m vertikalne gomile kamena težine VII po UIAA. Nađoh se i na vrhu! I izuh se (ali ne obuh opanke). I smrzoh se, a sve... hm, čekajući Mahmuta

E, ovakao, zakuhalo se u mjesecu oktobru ove godine, blizu Beča (Rax-Schneeberg). Moj dugogodišnji partner Dedo se konačno povinovao zubu vremena i ženine mu čehre pa sam morao potražit novog sapatnika. Reko', možda će Mahmut, koji dangubi po Beču, volju imati?
I tako, čekajući njega nađoh se u Hochschwabe na oko 2000 m nadmorske visine, ispod 350 m vertikalne gomile kamena težine VII po UIAA ...
A čekanje Mahmuta bi pravo nabijeno adrenalinom (Ih, da mi ga se samo bilo dočepat...) 

Relaying on "technique"...

Prilaz stijeni je pravi "rahatluk" (a rahatluku nigdje kraja neeeemaaaaa...). Penješ se jal' po travi, jal' po stjenama (do III- po UIAA) i to dobrih 250 m. U planinarskim krugovima Austrije kruže legende o velikom broju naveza koje su zaglavile na račun ove stijene i koje su samo zahvaljujući tehnici (helikopteru) ostali na ovom svijetu. Po tom pitanju bi prihvatljivija opcija čekanje, pa makar i Mahmuta. Šalu na stranu, pristup je strava prava i mogu sebi samo zamisliti kako se po kiši ovuda penjati i silaziti

Osiguran - siguran (??)

Prvih 20 m ovih prekrasnih "rina" je bilo bez osiguranja. Nešto slično po težini i tehnici penjanja sam penjao na Stupu u Paklenici, ali sa spitovima. I kako reče Spirit (ženski lik sa Foruma Z-2000), borio sam se protiv stijene! Tukao! Makljao! I ne znam gdje sam gore prošao, u Paklenici ili ovdje, ali znam jedno sigurno - ovdje je hastra* bila tri puta veća ... 

*hastra: strah, strava (čaršijski)

Nekome se "smrkne" (divokozama), a nekome "osvane" (orlovima)

Ljudi moji, koliko god kuburim sa Mahmutom, planinom i stijenom i koliko god me žigne videći ovakve prizore, pomislivši u prvi mah da se neko strmekn'o i da je "tehnika" omanula, nije ništa u poređenju s onim sa čime kubure austrijske divokoze. S jeseni u ovim vrletima lešinari imaju teferič (djeluju jezivo u ovom prekrasnom ambijentu, ko'... lešinari). Jadne divokoze, "otpenjavajući", budu izvrgnute nemilosrdnoj selekciji - samo najspretnije pržive...

Na vrhu, ugruhan, ali živ...

Inače, u ovim predjelima se nalazi i Dachstein i poznata Steiner-Route. Čitah neki dan o prvom usponu kroz tu veličanstvenu stijenu i "natrčah" na slijedeću rečenicu: "Penjali su (prvi penjači, inače braća), što navezani, što ne, otprilike 800 m. Na štandu izuše kundure i obuše, kako reče autor "eine Art bosnische 'opanke'." A?!?
I nađoh se na vrhu, na štandu! I izuh se (ali ne obuh opanke). I smrzoh se, a sve čekajući... Mahmuta.

Čekajući Mahmuta...

Ih, da mi ga se samo bilo dočepat..!