Ovo nije Wildspitze već manji tritisućnjak s druge strane doline (radi poređenja)
Godina 2004, polovica mjeseca jula. Evropa gori, a Gotcha se koprca kroz vijavicu, gazi smetove i čami u magli čekajući priliku da "napadne" vrh jednog divljeg alpskog tritisućnjaka...
E ovako, da nisam obećao da ću se javiti ovog ljeta sa novim slikama na Z-2000 sigurno bih se k'o čovjek negdje gril'o, trpio toplotne, srčane i udare po novčaniku kao svaki pošteni francuz, švabo, a bogami i holandez (da ne spominjem bosanca)... Ovako sam morao silom prilika uživati u pentranju, ledu, snijegu, magli i vijavici... I to još u Austriji, zemlji spitzeva i Goessera. Strahota!
Glečer Rofenkarferner 2950m u suncu ispoljava najdublje emocije
Plan je bio "napasti" Wildspitze 3770m kad se najmanje bude nadao. Wildspitze se razliježe u Otztaler Alpen. Nema šanse prići mu neopaženo, tu je glečer Rofenkarferner 2950m, pa ako te on propusti imaš ausweis do vrha.
"Gužvanje" vremena u po frke
Zipa vrijeme! Počelo se gužvati, ali nema odustajanja. Oko "dvice" šarene se ostaci svježeg snijega, kao da nama nije dosta i onog starog. Sve bi bilo OK da je to negdje u dolini, pa uvališ komad leda u ljimunat' i na vrućini hladiš "engine". Ovako, pri ovoj svježini - havarija!
Po izrazu lica da se zaključiti da puše s moje lijeve strane
Ej, snijeg u sred jula, to bi bila ta "kurata" sreća. To je to! Vije i mećavi, da čovjek skroz presvrne. U neka doba sumnja: da li je isto ovako i dole, u dolinama? Čovjek se osjeća skroz zalutao u vremenu i prostoru. Čekali smo četiri dana, ali bez promjena. Onda smo krenuli u "napad" igrajući na faktor iznenađenja.
Zadnja dužina prije povlačenja snaga
Da vidimo dokle ćemo se probiti, sumnjali smo da od vrha nema ništa ali, kako kaže pjesma, "samom sebi ne vjerujeeeeem, dvadeseta meni dooođeee...". Dogurali smo do visine od 3500m, još 270m visinske razlike od vrha Wildspitze. Ovako: grebenom je hučalo i deralo, taman k'o da su "babine huke".
Kao u sred sedmog mjeseca. Slika: Kamen spoticanja
Bez uspjeha... Evo kamena spoticanja - štand sa koga smo se vratili Kako vidite, pršić je zapušio sve rupe i pukotine, pravo je klizavo. Džaba, ništa od vrha. Ali derneka nije falilo, nevrijeme u planini je poseban fazon, posebno u sred mjeseca jula, posebno u Austriji, zemlji spitzeva i Goessera...
Erik, moj climbmate (desno)
Go home!
Šta drugo nego kući i razrađivati taktiku.
