Kako? Lako! Levitacijom do cilja!

Hodanje, skakanje, bouldering (na vrhovima prstiju, sa zaleđenim virovima iza leđa) kanjoning, sve na jednom mjestu... Mala avantura kroz slabo poznatu Majevicu

Kristijan Smiljanić živi u Tinji u blizini Majevice. Na webu je poznat po Arhivi viceva www.vicevi.net... " a na stranici srebrenik.net Kristijan je objavio i jednu seriju reportaža sa područja opštine Srebrenik, ali i iz ostalih mjesta na koja ga je put naveo. S obzirom da je područje Majevice zonzonima manje više nepoznato, Kristijan nam je ustupio jednu od njegovih reportaža koje su na stranici srebrenik.net zdušno prihvaćene, te se nadamo da će se i vama dopasti. Vodimo vas na jednu malu proljetnu avanturu u Majevicu.

Proljetni "chat": Čuvaj, moje je sunce! Nije, nego moje! Ne, moje!

Prvo da sastavimo konstrukciju:
Naziv avanture: Kazani
Lokacija: Tromeđa: Potpeć, Kuge, Bjelave
Datum: 23. mart
Avanturisti: Sead i Kristijan
Vrijeme: Sunčano, ali hladno
Objekt: Potok sa velikim virovima, brzacima i vodopadima
Idemo dalje...

Najveći, osammetarski slap u seriji slapova koji presjecaju potok u Kazanima

Danima smo se raspitivali za Kazane. Znali smo da postoji negdje u Klisuri nešto ovakvo ali ne i precizno kako do njega doći. Sad znamo da postoje tri načina:
1. Doći u Klisuru, pregaziti Tinju i doći na ušće ovog potoka sa Tinjom;
2. Otići na kraj Bjelava i spustiti se niz strmu liticu do potoka;
3. Otići u gornje krajeve Majevice, u Kuge, pa se spustiti potokom.

"Domorodac", uhvaćen u procesu razmišljanja!!!!!!

Tinja je velika ovih dana i nije je moguće preći bez kvašenja. Vanjska temperatura je blizu tačke smrzavanja pa smo eliminisali način dolaska broj 1. Za ljeto se ovaj način treba preferirati. Za ovo treće nismo ni znali da postoji pa smo otišli u Bjelave sa odlukom da se spustimo niz liticu. Jedan domorodac nas je upozorio da je to skroz rizično i da on ne zna nikoga ko je to uspio, nego nas je savjetovao da idemo zaobilaznim putem, da se spustimo do Tinje i da idemo uzvodno sa njene desne strane do ušća. Poslušali smo savjet iskusnijeg.

Na vhovima prstiju iznad zaleđenog kazana. Brrrrrrr...

Kazani su nas oduševili. To je kompleks od 3-4 vira velike dubine i promjera 5-8 metara. Između virova se nalaze prekrasni slapovi a najveći od njih ima barem 8 metara. Vodu u kazane donosi potok koji teče sa vrha Majevice. U svom toku od Bjelava pa do Kuga kreira niz slapova, virova i kanjona. U gornjem toku je miran šumski potočić. Prije samog ušća ovog potoka sa rijekom Tinjom nalazi se i jedan ogromni izvor vode. Iz samog brda ističe cijeli jedan potok i uliva se nakon 5-6 metra u Kazane.

Nakon Kazana kao da nedostaje malo napetosti. Pa evo!

Teren je poprilicno nepristupačan. Potok je usjekao jako dubok kanjon, na mjestima i po 30-40 metara dubine. Ići uzvodno potokom je teško, ponekad se treba penjati i po 5-6 metara uz vertikalne stijene da bi se došlo na vrh vodopada. Potok je na mjestima jako dubok i nije ga moguće pregaziti kroz vodu, nego treba ići zaobilazno preko strmih lijevih ili desnih ivica kanjona. Takav je u prvih 500 metara od ušća pa uzvodno. U gonjim tokovima je klasični šumski potok, sa pašnjacima sa obje strane. Alternativno se do Kazana može doći odozgo, iz Kuga ili iz Potpeća, sići do početka stjenovitog kanjona, pa onda ići nizvodno.