Bivak pored bivše kuće Jezerce na Prenju

Snijeg je podmazan i više ne škripi (sunce), a bogami ni kičma sa priključcima, umjesto noćnih maski sa proširenjima za podočnjake kače se i zatežu osmijesi, stavlja put pod noge i šilji znatiželja jer... Valja se suočiti sa  divovima!

Planeta je odradila treću smjenu i novi dan teroriše u dolovima oko Jezerca. Škripa koraka u snijegu i zov "feršlusa" (feršlusa - plural) cijepa tišinu jutra u krpice, sunce izvodi "nihon-nukite-uchi" (udarac protivnika prstima u oči). Jedan zonzon se izvlači iz bivakuše sa maskom na licu... Ček', nije maska.
- Ej, živio prvi maj!!!
Čim zonzon u pitanju nađe lijevi bubreg i ispliva iz namočene bivakuše, žežemo. Ko će prvi ispoljit emocije? Ima li dobrovoljac?
Runolist (emotivno): - Akcija jezerce nezvanično počelaaaa...(zijeeev!)
Sagledavajući situaciju, početak se doima nedovoljno artikulisanim. Šta li je to ovaj endem htjela reći? Čupavi gestalt zvani čupo, upinjući se iz petnih žila da pogodi metu (anagram: temu) ipak je promašio. Evo (krmeljavim glasom):
- K'o što se vidi po sjenama, logor je postavljen u pravcu istok-zapad, što će se pokazati ključnim momentom kad ugrije sunce...
Kontaj!

Logor na Jezercu, u pozadini vrh Zubac (cca 1800m)

Kontam, (al' niš' ne kontam) da nije možda ovaj pogled na Zubac bio jedan od razloga zašto je logor Jezerce (gdje se upravo odvija prvi čin drame "živio prvi maj") bio podignut na ovom mjestu, a i zašto ona kuća o kojoj se toliko priča ooooopet mora biti tu. Kontam, (al' niš' ne kontam) i zašto su šatori postavljeni istok-zapad kad puše pravcem sjever-jug. A i zašto je zonzon, od dragosti prozvan Keno, spavao sam vani, u bivakuši (da podcrtamo da je "vani" apsolutno relativan pojam) i kontam nešto da li sve to ima nekakav smisao, i da li treba da ima smisao.., vodio je monolog neupućeni zonzon.
Sve je jasno! Ili...?
Runolist: - Keno nam rekao "da ja postavljam šator, bio bi na tom mjestu". I mi poslušali.
Neupućeni zonzon: - Poslušali?!? Pa što on nije spavao u šatoru?
Keno: - Zato što se po noći ne vidi Zubac, a vide se zvijezde.
Niš' ne kontam!

"Nije ovo obična vatra, to je prvomajska vatra!"

Dok se cijela planeta okreće ka budućnosti, tj. od zapada ka istoku, preciznije: od Amerike prema Japanu (ako sumnjate, provjerite gdje sunce zalazi i zalazi, ako "bush-man" nije drugačije naredio, i zašto je moj čukundeda govorio da će žuta rasa zavladati)... Šta ono počesmo..? Ja! Dok se cijela planeta itd... okreće ka budućnosti, mi se vraćamo u prošlost! Noć uoči "živio jedan maj"!
Neupućeni zonzon:
- Šta je ovo, što ste se zabrinuli? Jel' to "noćas spaljujemo iluzije" ili "sve što j' lijepo, kratko traje"? Ili što ćemo spavati napolju u ovoj "bejtinji", suočeni sa "the dark power of the force".
Možda ćemo jednom znati odgovor, ali sad se prepustimo romantici i toplini prvomajske vatre koja drži na odstojanju mrak i studen, čineći život lijepim...
(Slijedeće je mišljeno, nikad izrečeno, nije bilo potrebe:
- Magična vatra!
- Uh, rijedak trenutak kad dim ne ide u lice!
- Vatra je magična! (istorija se ponavlja)
- Nije ovo obična vatra, to je prvomajska vatra.
- Magnetično!)

Gornji red, s lijeva na desno: Šarac, Lara, Selma, Chupo. Donji red: Runolist i Primož (pojačanje iz Slovenije), za kamerom: Keno.

Još uvijek se radi samo o jednom danu dilatacije, ali se čini kao da je ovo bilo daaaavno, a ne juče. Ili kao da se nikad nije desilo. Endem, ovaj.. Runolist:
- Kao da je bio san!!!
Putnici kroz vrijeme tragaju godinama za ovakvom atmosferom, ali je ne nalaze zbog tako uskog vremenskog procjepa od nekoliko minuta u koji se mora ući prije nego nebeska i druga tijela promijene pozicije i dimenzije se reduciraju na jednu - horizontalu. I lovci na utiske, razočarani, zadovoljavaju se ili samozadovoljavaju bilo čime, ne uspijevši naći u vremenu i prostoru ovu tačku u kojoj lica sama od sebe počinju zračiti "merakom", "zevkom" i "rahatlukom" tako da bi Yves Saint Laurant ili Koko Šanel (anagram: Kokoš Anel) koji su cijeli život posvetili spoljašnjosti, popizdili pri spoznaji da ljepota dolazi iznutra.
Da je sve to tako imamo dokaz, malo čupav, ali dokaz.
Čupo: - Osmjesi nisu lažni i namješteni.
Eto, vidite!

Pogled na Sivadije (Zlatni brid lijevo, Sivadijski Osobac, desno) i Velež iza, u daljini

Još smo, k'o biva, u "juče", mada situacija prijeti da se otme kontroli i da zalutamo u vremenu i prostoru te tako promašimo temu "živio jedan maj" na Prenju. Prije nego nas prošlost ispljune u budućnost, a da ne bismo čamili u prošlosti samo da bismo vam dali vremena sagledati na gornjoj slici dimenziju ljepote koju nudi onaj "vremenski procjep" na koji samo rijetki nabasaju u maju, uoči prvog, negdje između šest-šest i pet, da glasamo šta od ovoga, prema teoriji relativiteta, leži najbliže istini:

Prenj - Bosanska Himalaja (strendžeri)
Prenj planina nije, divova je kuća (Vladimir Nazor, ono, nazor, dok su ih Švabe ganjale po Prenju)
Prenj - Alpe u humanom izdanju (neznani zonzon, vidi b'a što je ovo pametno)
Prenj planina nije, to je moja kuća (neki extremni zonzoni)
Prenj, to sam ja (Vilim Ferlin, čikica iz Zabrega koji je neizlječivo obolio od prenjitisa)
Odgovor je:

Prenj je jedan i jedini
Prenj je... Prenj (konstatacija na pitanje o najljepšim vrhovima u BiH)
Prenj je kralj (raja iz Jablanice)
Ovo je raj (Prva izjava Adnana Avdića kada je vidio Prenj)
Nemate vi pojma šta je Prenj

Vrh Velika kapa 2007m, gledano iz pravca Jezerca

Nazad, u budućnost! Feršlusi su odradili svoje, pupe su pune, snijeg je podmazan i više ne škripi (sunce), a bogami ni kičma sa priključcima, umjesto noćnih maski sa proširenjima za podočnjake kače se i zatežu osmijesi, stavlja put pod noge i šilji znatiželja jer... Valja se suočiti sa  divovima! Evo jednog od njih - Velika kapa, jedan od onih divova iz "literature"!
- Ovo je pogled sa onog mjesta gdje se staza račva prema Sivadijama ili prema Jezercetu, ako sam ja dobro zapamtio. Ekipo, ispravite me ako griješim, zakuhao je Chupo.
Uslijedile su primjedbe, prijedlozi, dopune, amandmani, amamndmani na amandmane, aman... Nemate nikakve koristi od tog štiva pa ga preskačemo. Na kraju krajeva nije ni bitno gdje se nalazimo u vremenu i prostoru, bitno je samo...
- Bitno je izvući se odavde, zaključio je neupućeni zonzon.

Pod sjevernom stijenom Otiša 2097m

"Prenj je bosanska Himalaja!", tvrde neki koje iz reklamnih razloga nećemo navoditi. Nemamo ništa protiv, ali to je tako relativan pojam da se nekim zonzonima čini kao... hm, koga ti pališ!
- Ček'!!!! Ipak?!?
Prema teoriji relativiteta, koja je još na snazi, ova tvrdnja je sasvim tačna! Pogled na "Otiš North Face" neoboriv je dokaz u prilog navedene tvrdnje. Div Otiš, kome se ekipa lagano šunja iz pravca sjevera-sjeveroistoka, urezuje se u vijuge kao jedan od najimpresivnijih utisaka kome se ekipa izložila tokom ture.
Runolist: - Ovo je najljepši vrh!!!!
Runolist (opet): - Želja mi je ispentrati se gore.
I dok se ekipa kotrlja uzbrdo, ćapka, šljapka, peče i smrzava istovremeno, a sve to u jednom ogromnom frižideru (zvanom Prenj), šiljak Otiša polako izranja, pa narasta, propinje se i konačno sasvim dominira i vremenom i prostorom.
- Neupućeni zonzon: Je li se ko p'epo?

Otiš, ucrtani smijer Mihaljević-Šefer (lijevo) i Centralna (desno). Strelica desno: Zelena Glava (2123m) , najveći vrh Prenja

Otiš, "Sjeverna stijena", 250 - 300 m visoka vetikala, bolje reći prevjesna stijena koja ne može, a da ne ostavi utisak na posmatrača. I neki "ozloglašeni" alpinisti su tvrdili da se "useru od straha kad vide stijenu", pretpostavljamo iz razloga što je centralni dio (gdje Centralna smijer traverzira koso u lijevo do izlaza iz velikog kamina) prevjesan i odozgo i odozdo i praktično nemoguć za spasavanje.
Keno: - Ja mu vjerujem, i ja se userem!
Čupo: - Zbog ovakvih stvari ću i ja izgleda završiti u... na užetu, mada nisam ni sanjao da mi se to može desiti.
Neupućeni zonzon: - Ovdje su ucrtana dva smijera samo radi ilustracije i inspiracije. Lijevo je Mihaljević-Šafer, a desno je Centralna. Ko voli, nek izvoli.
Čupo: - Fino fino, prvo da se psihički pripremim.
Dok traju psihičke pripreme, da napomenemo: Otiš "North Face" je jedna od najmarkantnijih stijena u nas, visoka, prevjesna, dvotisucnjak... A tek zimski usponi u ovoj stijeni! (Horor!).
- Nije loše ni sunčat se ispod i gledat' kako se naveze pate u stijeni, stajalo je između redova, ako ste propustili, samo se treba propisno odmaknut od stijene, iz razloga koje ste takođe mogli između redova naslutiti.

Otiš, treći prenjski vrh po visini i Zelena glava, najviši vrh. Desno je jedna od bezimenih glavica

I jope': "Šljapkamo, ćapkamo, smrzavamo se i pečemo istovremeno u ovom frižideru..." i dovodimo u vezu teoriju relativiteta i formulu "Prenj - Alpe u humanom izdanju". Eh, tanka je ta linija što dijeli humano i nehumano, semipermeabilna, što bi rekli u Čekrčićima. "Šljapkamo i ćapkamo" dalje...
Ženski glas iz kolone: - Ja i dalje tvrdim da je Otiš viši od Zelene glave, a ljudi me blijedo gledaju, kažu, povuci liniju i vidjećes da nije. U MOJIM OČIMA IPAK JESTE!!!.
- Razlika u stvari nije velika, oko 30 m, što je dovoljno da stvori zabunu - vrh koji je bliže izgleda viši, politički je djelovao "neupućeni zonzon" na liniji suzbijanja euforije sa feminističkim predznakom.
Džaba!
- Čini li vam se interesanto to što je Otis muško, a Zelena glava žensko, ima li to veze sa izgledom ili...?
- ?#"$%&ˇ˘°

Prenjski plato, gledano iz pravca Podotiša

Prenj nisu samo vrhovi, Prenj je i prostor. A u prostoru v=l/t (ako nije tako onda je nekako tako, prema teoriji relativiteta). Ovdje se lako smetne s uma da su ove doline i platoi između vrhova čak na visinama od 1600 metara.
- Kenooooooo pomagaj, neko navalio sa ovim ćizama, a ja sigurno samo znam da je ovo Tisovica, poged ispod Otiša i Zelene glave.
- Nema frke Chupo, Tisovica je dolina desno, a ova "tepsija" zove se Zakantar. A, ako bas hoćeš, ostavit ćemo Keni nek se "snađe", nastojao je djelovati " neupućeni zonzon" na liniji suzbijanja panike.
- E, jebi ga sad. Nije baš lako. S lijeva na desno: Čabulja, Crnoglav, Has (Veliki Prenj), Čvrsnica (Vilinac?), Cetina... Ono što sam reko da je Čvrsnica, možda je Greda - dio kad se ide s Velikog Prenja prema Cetini i Međuprenjevima. Mada ipak mislim da se vidi Čvrsnica...
Keno, provjereni prenjofil! Ništa, morat ćemo ići gušće sa ovim strelicama.

Vrh Has 1914m i ogranci Čvrsnice preko kanjona Neretve

Kad svi ostanu bez riječi, što iz subjektivnih, što iz objektivnih razloga, onda preostaje jedino da parkiramo (u žargonu: rastovarimo), raportiramo koordinate u vremenu i prostoru i "začepimo", izlažući vas "situaciji". Dakle, vrijeme: dan 3, mesto: Has, nadmorska 1914m.
A sad - "situacija!"

Dio lanca Vjetrenih brda: Lijevo Vjetreno brdo (Erač) 2088m, u sredini Lupoglav, 2102m, drugi po visini vrh Prenja. Desno Ovča 2021m. Sasvim desno: šiljak Vidine kape 2032m i ogranak Herača 2042m

I tako je "živio prvi maj" preživio uprkos humanim i nehumanim tretmanima na putu "l" u jedinici vremena "t", jednostavnije, "v" pošto je v=l/t, a sve u okviru teorije koja kaže: sve je relativno dok se drugačije ne naredi! Što se, pak, tiče slike na prethodnoj strani, tu smo, brinući se da vas previše ne izložimo "situaciji", pokazali drugu stranu planine. Ovdje je ona strana, gledano iz iste pozicije, zbog koje su čas prije svi ostali bez riječi. Ovo je drugi dio Prenja, onaj udaljeni, egzotični, divljiji i suroviji...
Ono što fascinira u ovom "vremenskom procjepu", je prostor, praznina... možda ona dubina koju svi, ako ništa, respektuju. A tek blaga prijepodnevna izmaglica koja naglašava ovaj alpski šmek...
- Nabrajanje vrhova prepustamo Keni. Nisam dobar sa fizikom! čupao se Čupo.
- Šuti i ne kvari ugođaj! protestvovao je neupućeni zonzon...
- Onaj vrh lijevo (Vjetreno brdo, 2088m) još niko nije ispenjao zimi!
- Možda za idući "živio prvi maj"...
- To se ne računa kao zima..
- ...
- Nego!?
- ...
- A?
- ...
- Ko pomenu pivo?
- ...
- ...