Pogled na Otiše iz Suhog jezera 1896.godine Foto: H.Renner
Aneksijom Bosne i Hercegovine, austrijska vlada, vrlo brzo spoznala je prirodne vrijedosti ovog područja, pa je 1888. godine u Jablanici izgradila hotel za turiste. Vrlo dugo, Jablanica i hotel, bili su bazni kamp i polazna stanica, turistima i naučnicima raznih vrsta, za izlazak na planine: Plasu, Prenj i Čvrsnicu.
Iako smo cijelu sedmicu planirali odlazak na Vlašić, u subotu iznenada promjenimo plan i odlučimo da odemo na Prenj. Htjeli smo posjetiti Sivadije, krenuvši sa Rujišta. Dan je po prognozama trebao biti vedar i očekivali smo odlične uslove za planinarenje. Do Rujišta možete doći iz dva pravca. Krači put vodi preko Konjica i sela Borci, jednim dijelom je makadamski i njegovo stanje zavisno od vremenskih prilika i padavina može biti prilično loše.
Odlazak na Lupoglav putem iz Mostarske Bijele je prilično naporan. Dužina staze je nešto preko 20 km, a visinska razlika oko 2000mnv. Vremenska prognoza sa manjom kišom, ali bez grmljavine nam je bila potpuno prihvatljiva pošto je ovaj put naša ekipa brojala samo 2 člana. Planirali smo popeti Lupoglav, preći na Vidinu kapu, spustiti se u kanjon Bijele i onda kanjonom doći do auta.
Iako je možda rano da se to nazove tradicijom, već drugi Ramazan za redom se organizuje iftar u planinskoj kućici Jezerce na Prenju. Naravno, u to je uračunat i izlazak na vrh Zelena glava. Za vikend je najavljeno idealno vrijeme, tako da je naša tura započela u u subotu, polaskom prema Konjicu, odakle nas je unajmljeni kombi trebao prevesti do Crnog polja
Mnogo je načina da čovjek pobjegne od ljetnje „vreve“, netko odabere klimatizirani prostor, netko bazen ili rijeku, a mi smo odabrali planinu. I to ne običnu planinu već Prenj. Prenj pruža mogućnost da se po njemu hoda danima, da se popnete na više vrhova preko dvije hiljade metara nadmorske visine. Prenj je veličanstven, izvrstan izbor za malo zahtjevnije planinarenje, za duži boravak u prirodi. Vrlo je dobro markiran, a izlazak na prenjski plato moguće je iz pravca: Rujišta, Boračkog jezera, Konjica, Jablanice, Konjičke i Mostarske Bijele.
Devetog febuara 2013.g. sam ustao rano, negdje oko 2 sata, a već u 02:30 sam, sa još 8 prijatelja iz Velike Kladuše, bio na putu ka Mostarskoj Bijeloj. Tamo gomila poznatih lica, naše komšije iz Bihaća a među njima i vođa ovog pohoda Ermin Lipović-Lipa. Kao što je već poznato i ove 2013 godine PS BiH u saradnji sa GSS BiH organizuje tradicionalni Memorijalni uspon na Lupoglav u spomen na prve osvajače Lupoglava u zimskim uslovima.
Pogled na gornji dio Tisovice i vrhove Otiš (2097 m, lijevo) i Zelenu glavu (2123 m, u sredini)
Spustili smo se do Vrutka i odradili onaj neizbježni osjećaj zadovoljstva koji nastaje nakon hodanja, kada znaš što si prošao i što ćeš pokušati idući put, jer uvijek otkriješ još neki hram Prirode pred koji se može stati i pronaći onu skrivenu religioznost koju planine kriju u sebi.
Page 4 of 14