Island Lake (3.153m = 10,344ft) granica do koje konji smiju ulaziti u Wind River Range. U pozadini u središnjem dijelu je Bonney Pass (3,911m = 12,831ft) sa Y oblikom, a malo lijevo na horizontu je teško uočljivi, zasniježeni greben Gannett Peaka (4.208m = 13,804ft). Foto: N. Logić

Naim Logić / Zijah Kurtović, novembar 2010.
Američka država Vajoming (Wyoming - WY) je po mnogo čemu izuzetna. Mnogo zanimljivih superlativa ("naj...") je vezano za nju. To je najnenaseljenija američka država - ima nešto preko pola miliona stanovnika (mada deseta po velicini u USA i 5 puta veća od BiH). Gotovo polovina zemljišta je u državnom vlasništvu, a dobar dio se odnosi na nacionalne parkove (Yellowstone i Grand Teton) te prirodne rezervate. Takva zaštićenost uz izuzetno malu naseljenost omogućila je prirodi da sačuva svoju izvornu, netaknutu i po mnogima nenadmašnu ljepotu. Dio te ljepote pokušaće vam dočarati članovi NABMA - North American Bosnian Mountaineering Association.

U spomen na svoga sina Adisa (- >), Zijo Kurtović je i ovog augusta pripremio par zanimljivih tura i pozvao članove NABMA da mu se pridruže. Osim mene, pozivu su se odazvali Senad Rizvanović i njegov kolega Bob Lawson (inače strastveni planinski biciklist) iz Denvera. Ovoga puta Zijo je obradio dvije spektakularne ture u Vajomingu, američkoj državi gdje je Adis napravio prve pristupe velikim stijenama i zaljubio se u alpinizam.
Prva tura odnosila se na najviši vrh Vajominga - Gannett Peak visok 4.208m (13,804ft) u Wind River Range. Gannett Paek je najnepristupačniji, najzabačeniji i najudaljeniji najviši vrh u donjih 48 država USA, a po mnogima uspon na njega je najteži nakon uspona na Denali (6.194m = 20,320ft) na Aljasci. Autom mu se ne može prići bliže od 35km (oko 22 milje).
Wind River Range je po mnogima najdominantnija planinska oblast od preko stotinu sličnih koje formiraju Rocky Mountains. Dugačka je 214km (133milje) u pravcu sjever-jug, a široka 155km (97milja). Tu je smješteno osam vrhova iznad 13,500ft (4.115m) i 40 vrhova iznad 13,000ft (3.962m).

Island Lake (3.153m = 10,344ft) - Zijo uživa u svom hobiju: fotografiji. U pozadini je Fremont Peak (4.189m = 13,745ft). Foto: N. Logić

Između markantnih vrhova ugnijezdila su se mnogobrojna živopisna glečerska jezera napajana topljenjem mnoštva obližnjih glečera. Ovdje se nalazi čak 7 od 10 najvećih glečera u "donjih 48 država". Najveći je Dinwoody glečer koji se spušta sa Gannett Peaka na istok. Ovuda prolazi i "Continental Divide". Kiša koja padne istočno od ove linije završava u Atlantiku, za razliku od kiše zapadno od ove linije, koja završava u Pacifiku. >
Tu je izvorište nekoliko čuvenih rijeka kao što su Yelowstone River, koja se putem Missouri i Mississippi River ulijeva u Atlantik, te Snake River (ulijeva se u Columbia River) i Green River (ulijeva se u Colorado River) koje završavaju u Pacifiku. Inače, čak dvije trećine države Vajoming (zapadni dio) je planinsko područje (Istočne Rocky Mountains), tako da je prosječna visina Vajominga 6,700ft (2.042m) što uz Kolorado sa 6,800ft čini dvije ubjedljivo najvisočije američke države.
Najviše doseljenika u Vajoming (preko četvrtine) porijeklom je iz Njemačke. Prije njih ovdje su živjeli indijanci, uglavnom Šošoni. Ustanovljen je i Wind River Indijanski rezervat za oko 7500 Šošoni i Arapaho indijanaca. Rezervat je prilično "veliki" - oko 5.5 puta manji od BiH.

Na dohvat Lower Titcomb Lake na 3.223m (10,575ft). Senad prepoznaje karakteristični Y oblik Bonney Passa (3,911m = 12,831ft) naš sutrašnji cilj na putu za Gannett Peak (4.208m = 13,804ft) koji odavde nije vidljiv. Nosili smo teške rančeve - oko trećine naše tjelesne težine. Foto: N. Logić

Dogovor je bio da se nađemo u Pinedale, posljednji gradić na putu za Wind River Range (oko 1.500 stanovnika na 2.187m ili 7,175ft). Igrom slučaja ja sam poslovno morao boraviti u Salt Lake City (SLC) 10. i 11. augusta. U petak 6. augusta ujutro Senad je sa Bobom vozio iz Denvera, CO, Zijo je sletio u Jackson, WY, a ja u Salt Lake City, UT, iznajmio auto i nakon 6 sati vožnje pokupio Ziju, te nakon narednih 2 sata vožnje bili smo svi skupa u Pinedale-u. Dokupili smo neke sitnice i za pola sata vožnje iznad Fremont Lake u sami sumrak bili u kampu u Elkhart Parku na 2.850m (9,350ft) odakle i polazi naša staza: Pole Creek Trail.
U kampu sa svega 8 mjesta nije bilo velike gužve, ali je parking bio gotovo pun, sa stotinjak vozila širom USA, što potvrđuje izuzetnu atraktivnost ovog područja. Za pristup mnogobrojnim jezerima i drugim lokacijama rijetko viđene ljepote ljudi ovdje često koriste konje (oko $70 na dan), što se mora dogovoriti znatno ranije.
Ustali smo sa zorom u subotu 7. augusta i dobro natovareni krenuli kroz gustu i mirisnu borovu šumu. U formiranju ranca najveću dilemu smo imali u vezi cipela za uspon, jer nas je u dobrom dijelu završnog uspona čekao teški, mokri, augustovski snijeg. Na kraju - niko od nas nije ponio plastične cipele. 

Drugu noć proveli smo iznad Titcomb jezera. Zijo je skinuo teške planinarske cipele i uživa nakon 2 dana i 14 sati planinarenja sa teškim rancem. Foto: N. Logić

Vrijeme je bilo prilično nestabilno i u nekoliko navrata su nas zasipali pljuskovi kiše, pa čak i grad. Nakon 3-4 sata hoda, šuma je postajala sve rijeđa, a nailazili smo na sve veća i ljepša glečerska jezera. Bilo ih je na desetine - mnogima nismo znali ni imena. Nekoliko većih su Hobbs, Seneca i Island gdje smo na 3.153m (10,344ft) stigli za oko 9 sati hoda. Bilo je već 3 sata poslije podne, te smo odlučili da tu zanoćimo. Postavili smo šatore i imali dovoljno vremena da uživamo u fantastičnim motivima, čistim jezerima i okolnim cvijetnim livadama. Zatekli smo na desetine šatora i puno ribara i planinara oko jezera - razlog jednostavan: dovde se mogu koristiti konji.
Sutradan smo uživali u jutarnjem suncu, sačekali da nam se šatori osuše i nastavili u Titcomb Basin - područje koje nas je svojom ljepotom ostavilo bez daha. Raj za fotografe i ljubitelje izvorne, netaknute prirodne ljepote. Dolina je puna kristalno čistih glečerskih jezera opasanih šarenim cvijetnim ćilimima, gdje dominira crveni Indian Paintbrush (indijanski slikarski kist) - inače "State Flower of Wyoming". Nakon pet sati hoda naišli smo na upražnjeno, dobro utvrdjeno mjesto za šator. Odlučili smo da tu zanoćimo, a preostalo vrijeme uživali u ovim fascinantnim motivima. Nas sve četvero smo iskusni planinari, ali smo se jednoglasno složili da nešto ovako lijepo još nismo vidjeli. Tu ljepotu je zaista teško dočarati u par fotografija ove reportaže.

Senad (naprijed) i Bob silaze sa Bonney Passa (3.911m=12,831ft) na Dinwoody glecer (na oko 3.530m=11,580ft) na putu ka Gannett Paeku (4.208m = 13,804ft) preko Gooseneck glečera (vidljiv neposredno ispod vrha). Foto: N. Logić

U ponedjeljak 9. augusta ustali smo u 3 ujutro i za pola sata krenuli na Bonny Pass (3.911m=12,831ft) gdje smo bili u zoru - oko 6 ujutro. Odatle smo se morali spustiti na Dinwoody glečer čak na oko 3.530m (11,580ft) gdje smo zatekli impresivan rad očigledno jakih vjetrova koji ovdje vladaju (vidljiv ogromni kanal između stijene i glečera pri desnom rubu slike, oko sredine)
Naravno, dereze i cepin su bili neophodni - mnogobrojni dijelovi glečera su ogoljeni do tvrdog leda. Pokušao sam odatle da se dohvatim žljebine koja vodi na vrh (vidljiva direktno iznad Senada koji je u crvenoj jakni), ali je pristup glečerom (iza markantne gromade u donjem dijelu) bio prepun pukotina - malo koja je bila vidljiva. U jednu od njih sam i upao (zadržao sam se raširenim rukama) te smo odlučili da nastavimo normalnim pristupom preko Gooseneck glečera (vidljiv u samoj upadnici Gannett Peaka). Preko sniježnog jezika (vidljiv na gornjoj slici) prebacili smo se na Gooseneck glečer. No, za izlazak na Gooseneck greben trebalo je savladati bergšrund (Op.: glečersku pukotinu koja u pravilu odvaja strme padine vrhova od položenijeg dijela glečera). Srećom, bergšrund se nije još bio u potpunosti otvorio: djelomično je bio "zaliven"" snijegom. Prepenjali smo tih nekoliko metara od oko 60 stepeni u snijegu i jednom dužinom užeta sa nagibom blizu 50 stepeni izašli na Gooseneck greben.

Sa Senadom i Zijom (Bob je slikao) na Gannett Peaku (4.208m = 13,804ft) - najvišem vrhu Wyominga U pozadini, desno, u visini Senadovih ramena: Bonney Pass (3.911m=12,831ft) - put kojim se trebamo vratiti. Foto: B. Lawson.

Gooseneck grebenom se eksponiranim vršnim grebenom izlazi na Gannett Peak (4.208m = 13,804ft) - najviši vrh Wyominga. Bili smo gore nešto prije podne (ponedeljak 9. augusta) - dakle, trebalo nam je gotovo 8 sati za završni uspon. Nekako u isto vrijeme skupile su se tu još tri naveze od po dvoje. Jedna naveza je bila vodic iz Exum Mountain Guides sa klijentom (njihova cijena je $2.370 -> što je još jedan podatak koji govori o zahtijevnosti ovoga uspona).
Inače, Gannett Paek je dobio naziv po američkom geografu Henry Gannett-u, a prvi put je ispenjan 1922. godine. Vratili smo se istim putem. Naše cipele su bile mokre još i prije izdašnih potoka nastalih intenzivnim topljenjem snijega na Dinwoody glečeru. 

Senad u povratku sa Bonney Passa (3.911m=12,831ft). Naši šatori su konačno na vidiku. Foto: N. Logić

Na Bonny Passu (3.911m=12,831ft) bili smo prije 3 sata poslije podne, a u šatoru oko 5 sati. Dakle, naša današnja tura je trajala ukupno oko 13,5 sati. Pojeo sam supu i iza 6 poslije podne krenuo prema autu (sutradan u podne imao sam poslovni sastanak u SLC-u). Ostali su ostali u svojim šatorima sa namjerom da se spuste narednog dana. Uz put me je opet zasulo nekoliko pljuskova, te sam oko ponoći improvizovao bivak. Ustao sam u 5 ujutro, dohvatio se auta i u SLC-u bio nešto prije podne - upravo na vrijeme.
Mada su noć proveli u šatorima, moji prijatelji su na neprijatan način spoznali zašto ovaj region u svom nazivu ima Wind (vjetar) - cijelu noć vjetar je toliko divljao da nisu mogli spavati. Cijeli naredni dan su se vraćali u Pinedale, WY gdje su stigli kasno u noć, ne našavši prenoćište. Pronašli su hotel u Jacksonu, WY tek iza ponoći.
Sve u svemu, bila je ovo nezaboravna tura: Ukupno provedeno u planinarenju i penjanju: 36 sati; ukupno predjeno: 90km ili (56milja); ukupno savladani uspon: 3.500m (oko 11,500ft).

Mount Moran (3.842m = 12,605ft): Gornji dio pristupa sa bivak mjestom (crveno) i CMC smjeri (plavo).
Foto: Z. Kurtović

Ispostavilo se da je prethodna tura bila suvise zahtijevna za Senadove cipele - raspale su se, a i Senad je nabio poveliki žulj, te se sa Bobom narednog dana, 11. augusta odvezao kući. Ja sam se nakon svog sastanka odvezao u Jackson (oko 6 sati vožnje) i našao Ziju. Tokom voznje sređivao sam utiske iz Wind River Range. Na um mi je pao momak koga smo sreli na fascinantnim Titcomb jezerima - za pasom je imao lako uočljivi pištolj. Naime, Vajoming nazivaju i kaubojskom državom (State nickname: Cowboy State) - ovdje je teško sresti nenaoružanog čovjeka.
Isto tako, državni amblem Vajominga, koga imaju i na svojim automobilskim registarskim tablicama (State emblem of Wyoming) je kauboj na divljem konju. Njegova ogromna metalna skulptura je postavljena u centru Jacksona. Državni sport Vajominga (State sport of Wyoming) je rodeo.
Naš slijedeći cilj je bio Mount Moran (3.842m = 12,605ft) i CMC smjer. 

Hikayton = Hiking + Kayaking: jedna od "atrakcija" penjanja Mt Moran. Foto: Z. Kurtović

Planinski lanac Teton u Grand Teton Nacionalnom parku sadrži 9 vrhova iznad 12,000ft (3.658m), ali je Mt Moran (3.842m = 12,605ft) poprilično izdvojen na krajnjem sjeveru. Većina posjetilaca Parka koristi sjeverni ulaz gdje ih dočeka njegova impresivna figura sa markantnom crnom bazaltnom žicom (Black Dike). Motiv Mt Moran sa refleksijom u Jackson jezeru je pravi magnet za fotografe i slikare, pa stoga i ne čudi da je dobio naziv po američkom slikaru Thomasu Moranu, pripadniku Rocky Mountain škole slikanja pejzaža.
Mada u Parku postoji oko 320km (200milja) uređenih planinarskih staza, niti jedna ne vodi do Mt Moran. Stoga je preporučljivo da se koristi pristup preko okolnih jezera i izbjegne 5-10 sati hoda kroz neprokrčenu šumu.
Prognoza vremena za naredni dan, četvrtak je bila loša, ali za petak dobra. Moj let kući bio je zakazan iz SLC u nedjelju, te smo odlučili da krenemo u četvrtak. Iznajmili smo kajak, sutradan ispred Ranger stanice bili prvi u redu za dozvolu za bivakiranje i registraciju (otvara se tek u 8) te na String jezeru bili oko 9. Tu zanimljivu kombinaciju planinarenja uz upotrebu kajaka nazvali smo Hikayton = Hiking + Kayaking. Dolazilo je nevrijeme i jak vjetar je dizao valove na Leigh jezeru (2.096m = 6,877ft), a mi smo morali veslati suprotno od vjetra.

Pogled sa Drizzlepuss (3.551m = 11,650ft) na završnih 300 metara istočne strane Mt Moran (3.842m = 12,605ft) sa Crnom Žicom (Black Dike) I CMC smjeri. Oštro oko može zapaziti penjača negdje u sredini stijene. Foto: N. Logić

Moj pokrivač za ranac je na ovim turama odigrao značajnu ulogu. Za razliku od Wind River Range gdje je štitio od kiše, ovaj put sam njime pokrio otvor na kajaku i zaštitio noge od vode pjenušavih valova jezera. Na naše odredište stigli smo za 2 sata, a ja sam iz pokrivača za ranac istresao preko 2 litra vode. Udarci kiše su nas u nekoliko navrata osvježili dok nismo uz rižu i strm teren stigli na mjesto za bivak - greben na ivici šume na 3.376m (9,700ft), kažu najatraktivniji u Grand Teton NP.
Vrijeme se smirilo, postavili smo šator i uživali u motivima, ručku, bistrim izvorima, cvijeću... Pred kraj dana stiglo je jos 6 penjača - među njima 2 Exum guides, a njihovi klijenti su bili otac sa kćerkom (njihova cijena je $980 -> što takođe govori o zahtijevnosti i ovoga uspona) Preostala naveza bila je bračni par iz Minnesote koji su ovim usponom obilježavali svoju 5-tu godišnjicu braka.
Svi smo ustali u 4 ujutro i krenuli oko sat kasnije. Pristup je išao strmom padinom i siparom West Horna (3.574m = 11,605ft) te završavao na Drizzlepuss (3.551m = 11,650ft). Tek tada se može uočiti da je Drizzlepuss odvojen od masiva Mt Moran. Sve ovo podsjeća na umanjenu verziju slične konfiguracije Disappointment Peaka i Grand Tetona; samo u ovom slučaju veza između Drizzlepuss i Mt Moran je tehnički znatno lakša (vidi: Grand Teton Memorial). Dakle, u zoru oko 6 sati bili smo na ulazu u CMC smjer koja je dobila naziv po Chicago Mountaineering Clubu čiji su je članovi prvi ispenjali 1941. godine.

Pred povratak sa Mt Moran (3.842m = 12,605ft). Auto je na parkingu (u visini Zijinog čela), preveslali smo String jezero (u visini Zijinih očiju) I znatno veće Leigh jezero (2.096m = 6,877ft) te kajak ostavili na sprudu (ušće potoka sa Mt Moran). Naš šator je na posljednjim zelenim detaljima (3.376m = 9,700ft) prije sipara sa West Horn (3.574m = 11,605ft: obris mu "zalazi" u Leigh Lake). Drizzlepuss je u visini Zijinog koljena. U donjem lijevom uglu je Falling Ice glečer, a Jackson nije vidljiv (iznad gornjeg desnog ugla). Foto: N. Logić

CMC smjer je ocijenjena sa 5.5, što bi se moglo prevesti kao malo jača naša četvorka. Trebalo je otpenjati i absajlovati oko 30 metara (100ft), a onda sa oko 300 metara (1,000ft) atraktivnog penjanja sa mnoštvom eksponiranih detalja izaći na vrh preko sniježne strehe. Vrijeme je bilo promjenljivo, mada je prognoza bila odlična. Na vrhu smo bili u 10:30 u petak 13. augusta. Osim atraktivnog penjanja u kome smo istinski uživali, nagrada na vrhu su bili fantastični motivi - nebo se konačno raščistilo.
U Grand Teton Nacionalnom Parku ima preko stotinu glečerskih jezera, a mnoštvo njih je vidljivo sa vrha (na gornjoj slici vidljiva su samo 3: sa lijeva (sa sjevera): Leigh, String i Jenny). 
Nazad kod bivaka smo bili oko 2 h, ručali i odlučili da siđemo u dolinu. Sklopili smo šator i na jezeru bili u 5 h. Ovoga puta lagani vjetar nam je puhao u leđa i za manje od sata smo bili na parkingu.

Upenjani tandem na Drizzlepussu (3.551m = 11,650ft) nakon uspona. Poznanstvo iz stijene datira od 1978. Foto: N. Logić

Iza nas se vrijeme i nebo gužvalo. Otišli smo na večeru na naše uobičajeno mjesto sa odličnim pogledom na lanac planina nacionalnog parka Grand Teton. Crno nebo u pozadini, a vjetar sve jači. Jedva smo uspjeli večerati i popiti po bokal pive prije kiše. Znali smo da nešto mora krenuti naopako u petak 13-tog, dobro je da je to bila samo "potpuno pogrešna vremenska prognoza".
Iz podatka o godini ispod gornje slike lako ćete zakljuciti da i naše vrijeme neminovno ističe, a željeli bismo naše iskustvo prenijeti na mlađe naraštaje. Obzirom da pretpostavljamo da se ove reportaže čitaju širom svijeta pa time i u Sjevernoj Americi, ovim putem želimo da pozovemo sve one koje zanimaju slične ture da nam se pridruže u NABMA organizaciji. Članstvo je besplatno, a za razliku od profesionalnih vodiča, naše usluge ne naplaćujemo. Naše kontakt informacije je lako naći, bilo na pomenutim galerijama slika, bilo na ovoj web stranici.

Gejziri - rijetko viđena atrakcija nacionalnog parka Yellowstone. Foto: Z. Kurtović

Pošto smo se sa Mt Morana vratili dan ranije, odlučili smo da naredni dan, subotu 14. augusta posjetimo nacionalni park Yellowstone (NP). Iako smo ga u više navrata već posjećivali, Yellowstone NP uvijek iznova fascinira svojom nesvakidašnjom ljepotom. Naim je bio spreman da vozi, a ja sam imao želju da vidim Mammoth Hot Springs na krajnjem sjeveru Parka, na granici sa Montanom čije su spektakularne terase nataloženog kalcijum-karbonata mamac za fotografe i zaljubljenike neobičnih boja i oblika.
Yellowstone NP je prvi u svijetu uspostavljen nacionalni park 1872. godine. Najvećim dijelom se nalazi u Wyomingu, a dijelom zahvata Montanu i Idaho. Park je lociran duž Continental Divide (lanca Rocky Mountains). Gejziri i vulkanska aktivnost daju mu neponovljivi šarm i specifičnost. Ovdje je smještena gotovo polovina svjetskih gejzira. Old Faithful je najpoznatiji gejzir lociran u blizini Visitor centra, koji daje pravilne erupcije u intervalima od nekih 40 minuta.
Geolozi proučavaju Yellowstone supervulkan decenijama. Zadnji put erupcija je bila prije 600.000 godina, a poslije nje je zaostala kaldera raspona 45 x 75 km (oko 28 x 47 milja). National Geographic predviđa da će slijedeća erupcija biti u narednih 10.000 godina.

Bizon je državna životinja Vajominga (State mammal of Wyoming), bolje reći "domaća životinja" u Yellowstone Nacionalnom parku. Foto: N. Logić

Uz geološku originalnost najstarijeg nacionalnog parka na svijetu, Yellowstone je i mjesto gdje bizon/buffalo (Tatanka - kako su ih nazivali Indijanci), nesmetano provodi svoje dane. Klima im ovdje izuzetno pogoduje i mogu narasti do neslućenih razmjera. Mada je područje Parka na velikoj nadmorskoj visini (u prosjeku gotovo 2.500m) i zime ovdje znaju biti "ljute", termalni izvori i gejziri ne mijenjaju svoje "radno vrijeme", stvarajuci tako u Parku poseban ekosistem gdje obitava gotovo 60 različitih životinjskih vrsta.
Osim bizona, tu se mogu naći medvjed grizli, sivi vuk, ris, jelen od kojih je sob (los, engl. moose) najatraktivniji i najnepredvidljiviji po svom ponašanju. Cijelo područje je prekriveno gustom, uglavnom borovom, šumom, ali su ovdje i relativno česti šumski požari. Jedan takav je 1988. godine uništio gotovo trećinu cjelokupnog šumskog bogatstva, a njegove posljedice se još uvijek osjećaju.
Medju 58 nacionalnih parkova u USA, Yellowstone je drugi po površini u donjih 48 američkih država (odmah iza Doline smrti - Death Valley NP), a za orijentaciju 5,7 puta je manji od BiH. Park godišnje posjeti preko 3 miliona turista, a cijeli Wyoming preko 6 miliona. Posjeta Yellowstone NP može biti jednodnevna kružna tura autom, ali i višegodišnja ponavljana avantura sa usponom na vrhove Stjenovitih Planina, linije razdvajanja kontinenta visoke preko 3.000 metara.
Zimi je park najvećim dijelom zatvoren da bi se prirodi i njenim stalnim žiteljima dalo vremena za predah i oporavak.

100 metara visok donji vodopad na Yellowstone River Foto: N. Logić

Yellowstone Lake je najveće planinsko jezero u Sjevernoj Americi, raspona od nekih 20 kilometara i prosječne dubine od oko 50 metara. Vožnja i šetnja duž Yellowstone kanjona i Yellowstone rijeke daju objašnjenje zašto je park dobio baš ovaj naziv.
Lower Falls na Yellowstone River na gornjoj slici je visok oko 100 metara, duplo je visočiji od Nijagara vodopada i vjerovatno je jedna od najvećih atrakcija ovog najstarijeg na svijetu nacionalnog parka. Od siline udara ogromne vodene mase u neposrednoj blizini vodopada može se osjetiti podrhtavanje zemlje.
Sa Grand Teton NP lociranim nešto južnije, Yellowstone NP je vjerovatno jedna od najvećih turističkih, prirodnih i planinskih atrakcija SAD.
Naredni dan Naim se odvezao u SLC (Salt Lake City) odakle je imao let kući, a ja sam sa kamerom uživao u još jednom lijepom danu u Jacksonu i okolini. Slijedeći dan, 16. augusta otišao sam na Disappointment Peak gdje se moj sin Adis prvi put susreo sa velikim američkim planinama/stijenama i gdje sam se još jednom prisjetio njegove strastvene ljubavi prema prirodi, planinama i alpinizmu i rano ugašenoj mladosti.
Narednog dana odletio sam i ja kući i time zaokružio 12 nezaboravnih dana provedenih u dijelovima Wyominga koji se s pravom mogu nazvati njegovim biserima.

Tekst: str. 1 - 12 Naim Logić, 13 - 15 Zijah Kurtović
Fotografije: Naim Logić, ZIjah Kurtović, Senad Rizvanović i Bob Lawson