14 i 15.08. ove godine na Visočici je održan kamp u cilju promocije eko turizma i održivog razvoja područja u i oko budućeg nacionalnog parka Bjelašnica-Igman-Treskavica-kanjon Rakitnice. Dok se sve završi i sredi, dok se zadovolje prioriteti i nadoknade propusti, nađe se konačno i vremena spomenuti šta se dešavalo tog vikenda u augustu na Visočici. E, pa evo materijala...

Neko je pokušao da animira raju da svi zajedno provedu jedan vikend, radeći različite stvari, a oslanjajući se isključivo na domaću logistiku. Nije se dizala velika hampa, jer nisu bili ni sigurni kako će to ispasti. Javilo se dosta zainteresovanih, starih i novih prijatelja, ali u svakom slučaju prijatelja prirode.
Planirani izlazak u petak popodne, se (po običaju) otegao do gluhih doba za glavninu prethodnice. Armin, Sanela, Ešref, Lejla, Džejna i Ali su uredno stigli na vrijeme, gdje ih je dočekao dočekivač i usmjerivač T. Ibro.
Iz Zavidovića su stizali Ado, Johnson i Faik. Tarik i Keno su čekali Amru da završi sa poslom, a Primožu je procurio kiler u zadnjem času, što, znajući Primoža, nije iznenađujuće. Nabrojana ekipa je još morala popiti kafu sa ekipom KES "Limit" iz Bihaća, koji su taj vikend namjeravali proći kanjon Rakitnice. Očekivalo su da će ovi iz Bihaća ostati na kampu, jer vrijeme baš nije obećavalo. Ali ekstremci iz "Limita" su nepokolebljivi i Ado, Johnsom & co. su nastavili dalje kroz noć i stigli haman u ponoć. Pri pokušaju parkiranja iza kombija umalo nisu uletili ljudima u šator. Onda su malo galamili, probudili ostale i pojeli što je za pojesti bilo, a bogami bilo je, pripremio Zajko i Zajkina mati (krompiruša ispod sača s mlaćenicom).

Noć je obećavala mnogo, eh... kiše, sa kojom je i osvanulo. Ali, izgleda da se u samoodrživost kampa toliko vjerovalo da se iskoristila kanalisana kosmička energija i oblaci rastjerali, te je nastupilo poboljšanje. Baš onako kako nas je Adi učio na raftingu (vjerovanje)... Dobro, ima tu i malo tajnog učenja geoparda (kanalisanje kosmičke energije). Ima li neko da ne zna ko je, ili šta je Geopard? Ako ima nek dođe na neki slijedeći skup, pa će saznati.
Kiša je ipak usporila ostatak učesnika kampa, tako da su najbrži stigli tek oko jedanaest. Zbog kiše su definitivno odustali bajkeri iz "XC"-a, poslije konja i jahača iz KK "Basquill". Ko čeka, taj i dočeka, ali ovi što su čekali su se načekali, pa su se organizovali i krenuli na teren, odnosno na upražnjavanje onih aktivnosti zbog kojih su i došli na ovaj kamp. Jedni su krenuli ka Bjelimićima da bi zavirili u pećinu Potpeć. Drugi su otišli u kanjon Rijeke, pritoke Rakitnice, sa domaćinom Enverom. Treći su krenuli u šetnju Ivicom, a četvrti prema Rakitnici. Nakon što su postavili svoje šatore, peti su skakali po stijenama u blizini kampa, a šesti su pola svojih poslali na Džamiju, a pola za drugima u Rijeku. Sedmi? E sedmi su obilazili stećke i druge arheološke lokalitete u okolini, a ima ih poprilično.
Po povratku ih je čekala janjetina i krompir ispod sača (i zdrava voda da zaliju) te sjecani burek, takođe ispod sača. Pošto su se dobro nahodali, svi su se dobro najeli i napili i onda su naravno za...

...zapjevali. Uz uvozno vino i sve ostalo domaće, pjesma je odzvanjala vrletima Visočice do duboko u noć. To što je vino uvozno, razlog je ništa drugo nego izgradnja HE Jablanica i postanak Jablaničkog jezera. Promjena klime u regionu je uzrok nestanka nekih sorti i smanjenje roda vinove loze. Znači, da se nije napravila ta branetina, sve na hastalu bi bilo 100% domaće.
U nedelju Tim i raja koja je došla sa Green Visions su napravili turu po južnom Grebenu do Strmca (iznad Grušče). Zoran sa pratnjom, Faik, Ismet, a za njima i Sabina (i još neki) su ponovili uspon na Džamiju, a od njih su neki nastavili preko prema Sinanovićima. Članovi Kluba Spasavalaca 2000 su izveli vježbu spašavanja i izvlačenja povrjeđenog u stijeni, a oni koji su ostali su gledali. Nakon izvedene vježbe "spasavaoci", "atomci", lokalci (i još neki) su zajednički istražili pećinu u neposrednoj blizini kampa u kojoj su nađena dva cijela kostura vuka.

Poslije su svi sišli do sela Prebilje s namjerom da razgledaju okolinu sa vidikovaca Crnobora i Veliki kamen. E tu su bili zavaljeni do ja... godica. Naime, prije 5-6 godina turistička zajednica je prateći svjetske trendove, naučne radove i slično dobila informaciju da se sa tog Crnobora pruža pogled na dva prekrasna kanjona (Rijeke i Rakitnice) i mnogo toga još. Imajući u vidu interesovanje turista za takve poglede planirali su urediti vidikovac na tom lokalitetu.
(Ne)očekivano je ali, interesovanje turista za ove krajeve raste brže nego interesovanje turističke zajednice za turiste u ovim krajevima. Tako je prva organizovana grupa turista umjesto na vidikovcu Crnobor, završila u - grmlju. Naposlijetku, ni to nije bila katastrofa jer su se turisti razletili berući gljive i jagode po grmlju,. Bože dragi, bezvezne li zemlje, pa i u grmlju nađeš nešto interesantno. Malo šale i bockanja, ali činjenica je da niko od odgovornih nije ni pokušao razviti turizam u ovom kraju. Ali ne trebamo se "brinuti" oko toga, turisti će sami doći kad se proguli put i razvali kanjon Rakitnice, bar tako nas uvjeravaju "odozgo" i "sa strane".

I svemu dođe kraj, ali prvo dođe ručak. A za ručak, opet pita - sirnica pod sačem. Gore su služili samo pite sirnice, krompiruše, sjecani burek, janjetinu i krompir ispod sača, sir, kajmak, mlaćanicu, domaći hljeb, neki sir hurdenjak i još nešta. Šta je hurdenjak? To vam je neka vrsta sira što se pravi od nečeka što se zove hurda. E zbog toga se taj sir zove hurdenjak. I dimi se na dimu. Ne znamo da li ćega više biti (Da li je proizvodnja hurdenjaka samoodrživa ?) jer su izgladnjeli eko-turisti pokupovali sve hurdenjake na Grušačkom polju. Sira i kajmaka je ostalo, ali malo.
Taman su pošli, a žene se razletile da gledaju neke deke od vune. Umalo da se pobiju oko jedne deke. Nana ih, kako kaže, više ne pravi jer nema kome. Njena djeca više vole ambasadorke (misli se na deke). Kada su je pitali bi li prodala deku, rekla je :"hajte djeco, ko još kupuje deke koje se pletu i farbaju u teknetu".

Kući su se vraćali istim putem i stigli su u kasne sate. Nekima su otišli svi vozovi, pa su taksijem morali kući. A što su se zadeverali? Pa bar su dva'es' i pet puta stali te da naberu gljiva, te jagoda, te malina. Svi su htjjeli da vide stećke iz bliza i da još jednom bace pogled na Puzim, Treskavicu i Visočicu. I još hoće da se slikaju. Zašto su toliko zastajkivali. Možda im je jednostavno bilo lijepo i htjeli su iskoristiti vrijeme do zadnje minute.
A možda ih Visočica nije htjela pustiti bojeći se da više neće doći?

Izgleda da hoće. Poslije kampa su se vrtile porukice sljedeće sadržine:
- Šta mislite da ovo postane tradicionalno?
- Nama dobro zvuci!
- ...nadam se da će ovakvih druženja biti još puno i unaprijed prijavljujem nas troje na sve te događaje :)
Kamp "Visočica 2005" će se održati otprilike u isto vrijeme iduće godine, ali većina ih nije izdržala pa su se sastali ponovo krajem septembra, na drugom ćošku ove bezvezne zemlje, na mjestu koje će se zvati Spomenik prirode "Tajan".
Na kampu "Visočica 2004" učestvovali su članovi:
- Kluba Spasavalaca 2000 (15);
- Atom - Zavidovići (3);
- PD"Treskavica" (6);
- PD"Bitovnja" iz Kreševa (2);
- SD"Speleo Dodo" (4);
- UG "Vidra" iz Visokog (1);
- Gosti i "staff" Green Visionsa (12);
- I troje neopredjeljenih, zasad (3), ukupno 46.
Da bi im boravak bio ugodan (i pored predizborne kampanje), da bi bili siti i zadovoljni potrudili su se Enver Fišić, Zajko Macić, Ibro Bubalo, Ibrahim i Ismet Tinjak i Zajkina mati. Vodiči na terenu su bili Enver Fišić, Ismet Tinjak , Ibro Bubalo i mali Ibre Bubala. Ovom prilikom im se učesnici kampa još jednom zahvaljuju.

IZMIŠLJENI INTERVJU SA NEKIM NAŠIM FUNKCIONEROM
...
Pitanje: Isti vikend je osam momaka iz Bihaća, članova Kluba ekstremnih sportova "Limit" iz Bihaća, bilo u kanjonu Rakitnice. Isti vikend je šest strendžera prošlo Visočicu biciklima. Ukupno 60 eko-turista je taj vikend boravilo na Visočici. Šta Vi mislite o tome?
Odgovor: Malo. To su samo samotnjaci koji nose konzerve. Od njih nema hajra….
Oni neće ostavljati svoj novac u restoranima i neće spavati u školama preuređenim za prihvat turista.
Spavat će u čobanskim kolibama i šopati se sirom i kajmakom, čije će kalorije sagorjeti na biciklu, stijeni ili u kanjonu. Oni će se vratiti Zajki i Ibri i drugima koji su gostoljubivi na isti način.
Pitanje: A šta biste vi željeli?
Odgovor: To nije ekonomija, to nije razvoj. Od toga koristi imaju samo obični ljudi. Turizam su restorani na Jablaničkom i hoteli na moru. Turisti dolaze automobilima, a ne biciklima i pješice. Ovo što ovi "samotnjaci" rade nije razvoj. Razvoj znači zauzimanje, iskorištavanje, iscrpljivanje, uzurpiranje i opterećivanje prirode i gašenje tradicionalnog. To što ovi pokušavaju da proture nije razvoj koji donosi dobit odabranim slojevima našeg društva i naše nacije. To što oni pokušavaju da proguraju je samo... održivi.., jebiga, razvoj.

Autori fotografija su Armin, Ado, Amila, Ešref, Jasminko, Primož, Tanja, Jadran i Keno. Zahvaljujemo se svima koji su ustupili svoje fotografije za ovaj prilog. Nažalost nismo u mogućnosti da ih objavimo sve, jer nam je životni prostor ipak ograničen