U istoriji razvoja i formiranja zemljine kore došlo je do mnogostrukih i bitnih promjena koje su uvjetovale i promjenu biljnog pokrova. Svaka geološka formacija imala je svoju karakterističnu floru.

Međutim, promjenom životnih uslova (klimatskih, ekoloških i dr.) dolazi i do izmijena u dotadašnjem biljnom svijetu. Mnoge biljke, koje su do tada bile zastupljene sa velikim brojem vrsta i individua i zauzimale i znatne površine, iščezavaju ili bivaju potisnute, da bi na njihovo mjesto došle druge, otpornije vrste, koje su se mogle lakše prilagoditi svim tim promjenama. Ali neke druge vrste, usprkos svim tim promjenama, uspjele su se odžati i do danas kao relikti pojedinih geoloških formacija te bezuvjetno spadaju u veoma značajne florističke vrijednosti. Sve ove promjene predstavljaju osnovne i neizbježne faktore koji su uticali na dalji izgled zemlje i života na njoj.

Planinski masiv Čvrstnice odlikuje se specifičnim načinom postanka, orografijom, ekoklimom (stjecište različitih klimatskih uticaja), divrezitetom tla, specifičnom hidrografskom mrežom, kao i mediteranskim pluviometrijskim režimom. Sve ove specifičnosti su uvjetovale da se na ovom relativno malom području razvije veliki broj specifičnih i raznovrsnih biljnih zajednica u čiji sastav ulazi veliki broj endemičnih i rijetkih biljnih vrsta.

 Bosna i Hercegovina ima vrlo bogatu floru koja obuhvata oko 4500 vrsta viših biljaka. Uzevši u obzir broj vrsta (S) i relativno malu površinu zemlje (A) – S/A odnos – Bosna i Hercegovina spada među najbogatije zemlje u Evropi. Bosna i Hercegovina ima također veliki broj endemičnih vrsta. Procjenjuje se da postoji oko 500 endemičnih vrsta viših biljaka. Podaci za Crvenu knjigu koja je objavljena 1997. godine (Šilić) obuhvata 678 vrsta viših biljaka (ili 19% od ukupne flore u zemlji) koje su registrovane prema starim IUCN kategorijama ugroženosti.

Veliki broj ovih vrsta se nalazi upravo u području planine Čvrstnice, 140 endemičnih i rijetkih biljnih vrsta. Jedna od endemičnih biljaka s Čvrstnice, svakako je Leontopodium, a kojeg u svijetu ima preko 40 vrsta. Na Čvrstnici reste Leontopodium nivale i Leontopodium alpinum.

Runolist u Bosni i Hercegovini nađen je 1886. na Plasa planini, a našao ga je pl. Kadić loveći divokoze u strugovima Grabovice (Plasa). Prvi botaničar-stručnjak dr. Gunther Beck mogao je runolist pouzdano konstatovati za Bosnu i Hercegovinu, a koji ga u julu 1888. u stijenama Grabovice na Plasi, ponovno nađe. U julu godine 1889. Franjo Fijala i kustos Othmar Reiser-ornitolog, a vođeni po inžinjeru Kautu, posjetili su nalazište runolista na Muharnici. Inžinjer Kaut ustvrdi da je runolist na istoj planini u visini od 1000 m našaao, pošto Muharnica prema dolini Doljanke ima vrletne osojne stijene, koje biljci pružaju istovjetne uslove života i putovanje u dolinu. Profesor Karel Vandas naišao je na runolist godine 1889. na vrletnim donjim obroncima Čvrstnice i kaže da se biljka nalazi u alpinskom i subalpinskom pojasu. Leontopodium nivale stavljen je pod zaštitu 1952. godine na cijelom području Hrvarske, dok je Leontopodium alpinum u Bosni i Hercegovini stavljen pod zaštitu tek 1958. godine na svim područjima.

Leontopodium je rod cvjetnica iz porodice Asteraceae. Naseljavaju pukotine i usjeke krečnjačkih stijena predplaninskog i planinskog pojasa na visini od 1300 - 3000 m, uglavnom na sjevernim ekspozicijama, dok se u višim staništima ponegdje javlja i na pjeskovitim travnjacima.

Inače prava domovina runolista je Azija i to od turkmenstanskih stepa na azijskom zapadu do Japana na istoku, od južne Sibirije na sjeveru do Afganistana, Himalaja i Tibeta na jugu. U Maloj Aziji, na Kavkazu i na Uralu runolista nema.

Kod balkanskih Naroda sret će te ga pod nazivima: runolist, bjelolist, planinka, krški runolist, snježni runolist i planinski runoliost. Biološki sručnjaci-planinari presadili su ga na Trebević, Bjelašnicu i Treskavicu gdje ga botaničari ranije, i pored detaljnih pretraživanja, nisu pronašli.

Karakteristike Leontopodiun alpinum subsp alpinum (Bjelolist-Planinaski runolist) On je zeljasta trajnica biljka iz porodice glavočika ( Asteraceae). Stabljika je jednostavna, obrasla vunasto pustenastim dlakama, naraste do 20 cmu visinu. Podanak je valjkast. Prizemni listovi skupljeni su u rozetu, kopljasti su i ušiljeni, listovi na stabljici su naizmjenični, duguljasti, tupog vrha. Kao i stabljika, također su obrasli gustim dlakama pomoću kojih se biljka štiti od hladnoće i uticaja UV zraka i suše. Cvjetovi su skupljeni u polukuglaste zvjezdolike cvatove, čine ih središnji dvospolni, cjevasti cvjetovi dok se na rubovima nalaze samo ženski cvjetovi, a okruženi su s 5-15 vodoravnim listovima te su ukupno promjera 2-5 cm. Cvjeta u julu i august. Plod je okruglasta, hrapava ahenija duga oko 1 mm, papus čine jednostavne ćekinje koje su pri dnu srasle.

Rasprostranjen je u Bosni i Hercegovini po planinama: Čvrstnica, Čabulja, Dinara, Klekovača, Osječnica, Prenj, Proslap, Šator. Vrlo je rijetka i strogo je zaštićena, kako kod nas tako i u drugim zemljama.

Karakteristike Leontopodium nivale subsp. nivale (Snježni runolist). Malo ima u nas ljudi, kojim je poznato, da sniježni runolist raste na Čvrstnici i za njegova staništa znaju. Pronašao ga je prof. K. Vandas na Čvrsnic i Plasi 1896. godine. Zato i posvećujem ove retke tom rado viđenom zvjezdastom i bijelom cvjetu, kojim se, veliko i malo, rado kiti.

Rizom kratak i zadebljao. Stabljika – niska, naraste do 8 cm u visinu, uspravna nerazgranata,  vunastopustenasto dlakava. Listovi - cijeli, lancetasto lopatičasti, gusto pustenasto dlakavi. Glavica (1) 3-5 (6), složenih u trminalnim cimoznim cvatima, okruženih sa 3-6 trouglasto-lancetastih listova, zvjezdasto raspoređenih i nejednake dužine, prekrivenih gustim, snježnobijelim vunastim dlakama pomocu kojih se štiti od ultravioletnog zračenja, hladnoće i suše. Središnji cvjetovi glavica - cjevasti, dvopolni i neupadljivi a obodni, ženski, tankocjevast. Listići involukruma – sitni i crepasto se prepokrivaju, sa spoljašnje strane gusto pokriveni snježnobijelim vunastim dlakama. Cvjetovi – bijeli. Papus – izgrađen od jednostavnih čekinja. Ahenije – okruglastojajaste ili jajaste, 0,7 mm duge (Lakušić).

Leontopodium nivale, je višegodišnja zeljasta biljka, na sebi ima guste dlake koje su uočljive kako na stabljici tako i po listovima. Na biljci razlikujemo dvije vrste listova, prizemne koji su kopljasti i u rozeti i listove koji se nalaze na stabljici, a koji su izduženi i naizmjenično postavljeni. Cvijeta od jula do septembra. Na osnovu svega ovoga možemo zaključiti da je samo morfologija runolista, jedna evolutivna adaptacija kojom se bljika bori da opstane u prirodi.  

Rasprostranjen je na planinama Balkanskog i Apeninskog poluostrva, od prenjskog, preko prokletijskog, do rodopskog sektora (središnji Apenini, crnogorske Prokletije, rodopsko-bugarski Pirin i središnji Dinaridi Bosne i Hercegovine) u alpinskom i subalpinskom pojasu karbonatnih masiva. Raste na visini od 1800 – 3500 m. U Bosni i Hercegovini raste na Čabulji, Čvrstnici, Plasi i Prenju. Izuzetno je rijetka i vrlo strogo zaštićena, kako u Bosni i Hercegovinio, tako i u drugim zemljama.