Ova tura je došla nekako iznenada i neplanirano. Trebali smo na Bitovnju i onda u zadnji čas dođe do promjene plana i uputismo se ka Treskavici na vrh Oblik 1876 mnv.
Koristi od vježbanja i bavljenja sportom su brojne, no kako se većina nas više brine o vanjskom izgledu i opremi a manje o unutrašnjim potrebama našeg tijela, dovodimo se u opasnost od dehidracije.
Podnevni pogled na Mezić stijenu s grebena kose Tisa
Malo koja planina postoji, a da stanovnici iz njenog podnožja ne njeguju neki značajan događaj vezan za planinu. Tako je i sa Malom Čvrsnicom jedno od predanja govoro o lovu na divokoze.
U Bosni i Hercegovini postoji mnogo područja koja se vode kao minski sumnjiva, i takvim dijelovima se ne treba uopšte kretati. Na ovom linku možete vidjeti koja su to područja http://www.bhmac.org/mapa.jpg.
Ostaci osigurane staze u stijeni Crvene na Plasi, 2018. Foto: Ajdin Zebić.
Mnogi putopisci, prolazeci kroz Bosnu i Hercegovinu, pišuci i tako, primičući kroz svoja djela bosanskohercegovačke planine Evropi, prvi pioniri planinarstva u Bosni i Hercegovini trasirali su još za otomanskog vremena onu jedva vidljivu putanju za kasniji lagani, ali sigurni prodor planinarskih ideja u ovu zemlju.
Dan prije polaska pada dogovor, idemo na Prenj pokušat popeti Vidinu kapu i Herać iz Mostarske Bijele, sa spavanjem u bivku u Barnom dolu. Navečer se provodi ritual spremanja ruksaka.
Tražeći između nama još neosvojenih 2000+ vrhova koje bismo mogli popeti u ovo doba godine, uzimajući u obzir količinu snijega koja je još uvijek prisutna na tim visinama, ali i stanje pristupnih puteva (budući da nemamo terenca), odluka je pala na to da se pokušamo uspeti na vrh Badnjine na sjevernom grebenu Volujaka, penjući ih iz sela Izgori.