Prošlo je tri godine od kako nismo bili na Bitovnji. Kada malo bolje pogledamo, tu planininu smo malo zapostavili, tačnije sve njene vrhove osim Lisina.
Željeznički most preko Neretve-Gostovišče i brdo Krstac-postcard
Mnogo nam je čudno što, u putopisima brojnih putopisaca, koji su kroz duga stoljeća gazili bosanskom zemljom, ne nalazimo gotovo nijednog bližeg opisa bosansko-hercegovačkih planina, nijednog oduševljenog usklika za njihove ljepote.
Lijep dan, a malo slobodnog vremena. Prebiremo po glavi i tražimo neku od "brzih" tura, a da nismo na njoj dugo bili. Crepoljsko, Ormanj, Trebević, Skakavac... Mislim da na Skakavac nismo dosta dugo išli.
Polovica februara, a jutro neobično toplo. Vedro nebo, sunce, nema vjetra - šta još poželjeti? Naravno, želimo da nemamo nekih obaveza i da smo na planini.
Bobovica, selo na rubu Visočice, je izgledalo potpuno napušteno. Dok smo parkiravali auto nismo vidjeli nikoga, čak nije bilo ni dima iz dimnjaka na obližnjim kućama.
Tmurno i maglovito vrijeme nije baš za velikih nadmorskih visina. Nismo dugo birali i nako nam se Ormanj svojom blizinom, i šumom koja štiti od vjetra, sam nametnuo.
Ovaj 1. januar su bili organizovani tradicionalni usponi na Trebević i na Treskavicu. Mi smo ipak odlučili otići negdje gdje nema gužve. Crveni kuk i planina Visočica.