Svake godine PD "Pogorelica" Kiseljak krajem januara organizuje Memorijalni pohod "Kadir Hadžiabdić" sa dvije verzije: jedna je za turno skijaše s Prokoškog jezera (https://planinarenje.ba/gps/vranica/641-prokosko-jezero-pogorelica), a druga za pješake s Brusnice.
Ovaj track vodi preko Karahmetovog mezara, ali je moguće ići grebenom do Matorca i Vran Kamena. U oba slučaja silazi se na prevoj i ponovo penje na Dernečište, Smiljevu Kosu, a zatim prema Vlaškoj ravni i Marinim dolom na Pogorelicu.
Vrijeme je da detaljnije opišemo ovu turu: Polazak je s velikog parkinga kod hotela Brusnica, nakon čega se ide putem pored vikendica do šume. Nakon 5 minuta ulazite u šumu gdje se nalazi i mala bara – tu možete natočiti vodu na izvoru. Nakon 15 minuta dolazite u srce Vranice. Iznad vas su vrhovi (s desna na lijevo) Obijest, Matorac, Vran Kamen, a ispred vas potok i livade zvane Konjuh. Pratite široki makadamski put do Karahmetovog mezara – to je mezar ograđen zelenom metalnom ogradom pored potoka. Prema predanju, Karahmet je tu čuvao svoje bikove, a dok je bio na sedždi, jedan od bikova ga je probo rogovima i Karahmet je na mjestu bio mrtav.
Kod mezara skrenite lijevo preko potoka Konjuh (gdje možete natočiti vodu) i krenite uzbrdo. Jedna stvar koju trebate zapamtiti tokom zimskih mjeseci jest da ovdje, zbog ekspozicije i hladnoće, zna biti streha, leda, i lavina. Zato, ako ima snijega, pažljivo prelazite potok i budite oprezni uzbrdo jer ovaj dio često zna biti zaleđen. Nakon izlaska na vrh kote, vidjet ćete bolje vrhove Vranice i Zeca, a ako je lijep dan, i Trebević, Bjelašnicu, Visočicu, Lisin, Prenj i Čvrsnicu.
Ova ruta dalje vodi ispod Vran Kamena. ALTERNATIVNO, što nije ucrtano u ovom tragu, možete s Brusnice krenuti uzbrdo do vrha velike ski-staze s repetitorom na vrhu i dalje grebenom. Tako ćete proći sve spomenute vrhove (Obijest, Matorac, i lijevo Vran Kamen), ali imajte na umu da na Vranici često jako puše i ima magle, pa postupajte u skladu s uvjetima.
Vran Kamen je dobio ime po legendi u kojoj je nepoznati jahač bježao od osmanske žandarmerije jer je krijumčario duhan ili nešto ukrao. Oni su ga sustigli na vrhu, ali njegov vrani konj skočio je u provaliju ispod, i nestao u magli. Tražili su ga dugo nakon toga, ali ni njega, ni konja nije bilo. Vran Kamen ostao je zapamćen po vranom konju – ili ipak po brojnim gavranima koji kruže iznad.
Prevoj ispod Vran Kamena u starim topo-kartama nema ime, ali mnogi ga znaju kao Fojnička vrata. Jugoistočno od njega nalaze se Gvožđanske staje – mjesto gdje je, prema kazivanju lokalaca, bio jedan od prvih planinarskih domova u BiH iz austrougarskog perioda. Ipak, danas je nestao, ostali su samo temelji, a nestala su i jezera pored kojih je dom bio izgrađen. Lokacija se zvala Jezera i na njoj su nekada postojala četiri jezera. Danas su Gvožđanske staje katuni kojima se može priči samo ljeti.
Naš put nastavlja uzbrdo prema Matorcu. Ako ima snijega, ovdje su preporučljive dereze jer je put relativno dug. Ispod Dernečišta zimi zna biti snijega i leda, ali i streha. U ljetnim uvjetima, ovo je planinarski putić koji serpentinama vodi do travnate livade. Ovdje ćete vidjeti nevjerovatan pogled na samu zaravan Dernečište, ali otvorit će vam se i pogled na Bitovnju i Vitreušu, koje će vam se činiti vrlo blizu, kao i sjeverozapadni dio Vranice i sve one planine ranije spomenute.
Nastavite lijevo prema Zec planini. Usput se možete popeti na vrh Smiljeva Kosa, najviši vrh Zeca. Mnogi kažu da je Zec planina dobila ime jer iz daljine podsjeća na ležećeg zeca. Kao i Vranica, ovo je obla, geološki stara i travnata planina. Obje imaju veliki broj izvora. Na Vranici, ispod Sikire, izvire Vrbas; svi izvori sa sjeveroistočne strane ulijevaju se u Fojničku rijeku pa u Bosnu, dok južno izvire Neretvica. Nevjerovatno je pomisliti da voda koja izvire na ove dvije planine završava u tri rijeke i dva sliva (Bosna i Vrbas u Crnomorski, a Neretvica u Jadranski).
Nakon penjanja na Smiljevu Kosu, vratite se na put i krenite nizbrdo. Nastavite putem do ispod vrha Zečija Glava. Ispod vrha, na desnu stranu, nalazi se zaravan pod nazivom Vlaška ravan sa metalnom markom na sebi. Odavde uživajte u još jednom pogledu na okolne planine, a zatim krenite nizbrdo u šumu. Ovaj dio može biti lavinozan, pa ako ima snijega, idite šumom. Sada ulazite u Marin Do. Dobio je ime po Mari, koja ima i svoje stijene ispod vrha Vitreuše, a koja je, prema legendi, predvodila grupu hajduka koji su pljačkali i upravljali ovim planinama.
Kroz šumu, putem do Pogorelice, pažljivo pratite markacije i trag. Prvo ćete ići nizbrdo potokom dok ne dođete do raskrsnice, na kojoj nastavite nizbrdo. Zatim dolazite do polja sa žegom (čumuranom) – istu obiđite. Krenite kratko uzbrdo širokim putem kroz šumu, a zatim desno na planianarski put. Idite putem dok ne vidite veliku markaciju desno i skrenite sa puta u šumu na planinarsku stazu (opet). Ubrzo ulazite u visoku šumu – ispod (300 m n.v.) nalazi se izvor Neretvice. Šuma je krčena i ima nekoliko palih stabala, pa budite oprezni. Nakon kilometra kroz šumu, dolazite do livada – njima nizbrdo i obavezno pratite markaciju do PD Pogorelica.
Kao što vidite, predznanje, vodič ili track obavezni su za ovaj dio silaska, u kojem je visinska razlika oko 700 metara. U domu je atmosfera uvijek odlična, a domar Zeba je sjajan domaćin. Tu možete pronaći sve – od tuša do hrane – pa vam preporučujemo da obavezno svratite.
Iskreno se nadam da će vam ovaj detaljan opis i trag pomoći da se snađete na ovoj prekrasnoj planini. Vranica i njene susjedne planine su pomalo zanemarene u širim planinarskim krugovima, vjerovatno zbog kvaliteta puteva koji do njih vode, ali sigurna sam da ćete, ako je posjetite, osjetiti isto što i ja – i zaljubiti se u nju.
Jasmina Omerbegović (r. Ferhatović)
