Polazak iz doline Mostarska Bijela u pravcu mjesta Jasenjani. Poneka sniježna krpica kraj puta, poneki oblačić, poneki TV snimatelj, malo strane, malo zezancije i... eto vrha!

Ovogodišnji memorijalni uspon na Lupoglav podudario se sa 35-godišnjicom tragedije trojice alpinista na na ovom vrhu februara 1970g. Vrijeme je obećavalo da će sve planirano biti i ostvareno, a bilo je i interesantnih ideja, kao uspon na vrh Lupoglava kao nekad - sa starom opremom...

Memorijalni pohod na drugi po veličini vrh Prenja, Lupoglav (2102m), je tradicionalan. Održava se u drugoj polovici februara, ponekad organizovano od strane Saveza ili pojedinačnih planinarskih društava, ponekad neformalno, od strane pojedinaca. Bilo je blistavih trenutaka kad je više neovisnih grupa uspješno doseglo ovaj vrh. U svakom slučaju, memorijal gotovo nikad ne prođe nezapaženo, pa tako ni ovaj "05-i". TV BiH je povodom toga emitirala dokumentarni film Lupoglav 2102m, Dinne Kassala, a u više navrata je u medijima pomenut ovaj memorijalni pohod.

U "hladu" stoljetnih munika na negdje oko 1400m n.v. Gotovo je 2000 metara visinske razlike koja se mora savladati da bi se popelo na Lupoglav (2102m) sa ove jugozapadne strane.

Memorijal je uvijek prilika da se podsjeti na pionirska vremena osvajanja BiH dvotisućnjaka i one koji su u takvim pokušajima da "dosegnu zvijezde" gubili vlastite živote. Naime, i pored nekoliko pokušaja vrh Lupoglav na Prenju ostao je neosvojen zimi sve do februara 1970 g., kada su ga ispenjali (abecedno): Dilber Ilija iz Zenice, Jajatović Zijo iz Sarajeva i Stjepanović Milorad takođe iz Zenice. Pri tom prvom usponu sva trojica su poginula. Tijela su pronađena nekoliko mjeseci kasnije u Barnom dolu pod južnom stijenom ovog vrha.
Napomena: Na Prenju još uvijek postoji markantan dvotisućnjak koji nije osvojen zimi. To je Erač (2082m) ili Vjetreno brdo.  Prvi ljetni uspon na ovj vrh izveden je septembra 2003 (Edin Durmo, Matias Gomez, Amir Čuturić Chilly, Massimo Moratti i Sarah Leget.

Priprema bivaka podno Barnog dola, mjesta gdje su nađena tijela poginulih alpinista maja 1970g. Atmosfera užurbanosti, optimizma, zalaganja, usredsređenosti na posao... Prava dokumentarna fotografija

Zimski uvjeti na jednom dvotisućnjaku su uvijek respektabilni. Lupoglav je poseban kad je rizik u pitanju. Vrh je izložen vlažnim strujama s juga i vremenski obrati su nagli i drastični, a podloga veoma varira: od riječnog leda do streha i vrlo napornih, gotovo neprobojnih napuha pršića. Pristup ovom vrhu sa sjevera je dugačak i problematičan, a sa juga je pak relativna nadmorska visina koja se mora savladati gotovo tačno 2000m. Zbog toga je nezamislivo izvesti uspon u toku jednog dana, te se obično bivakira na visini od oko 1600m, u Barnom dolu, neposredno u blizini spomen obilježja (grobova Milorada Stjepanovića i Ilije Dilbera, tijelo Zije Jajatovića preneseno je u Sarajevo).

Slika koja prigušenim, teškim, kontrastnim koloritom i gotovo srednjovjekovnom atmosferom, perfektno oslikava težinu noći, hladnoću, odvojenost, a opet ljudsku prisutnost i neko stanje zatišja pred nove napore. Hare, hvala na ovoj slici.

I pored svih rizika Lupoglav zimi je uvijek bio izazov i uvijek je privlačio visokogorce da se okušaju u njemu. Bilo je čak i svojevrsnih rekorda, bilo je veterana koji su se u veoma poznim godinama penjali zimi na ovaj vrh, bilo je takođe i velikih grupa čiju masovnost će biti teško doseći. Rekord najmlađih učesnika drže još uvijek Dženana i Almedina iz Zenice, a povodom ovih memorijalnih zimskih uspona na Lupoglav bilo je i drugih značajnih uspona u grupi vrhova oko Lupoglava, kao recimo priječenje grebena Ovča (2021m) - Lupoglav (2102m) i priječenje grebena Lupoglav - Herač (2042m).

Slijedeće jutro!!!!! Vijeće staraca upravo donosi odluku da li se časno povući ili časno poginuti. Eh, kao da se moglo birati. Povlčenje!!!!

Ovodišnji memorijalni uspon na Lupoglav podudario se sa 35-godišnjicom tragedije trojice alpinista na ovom vrhu februara 1970g. Na inicijativu Komisije za alpinizam BiH i entuzijasta sa Foruma Z-2000, organizovan je memorijalni pohod LPG 05. Polazak je bio u subotu (12.02.2005.) u 10:00 sati iz mjesta Jasenjani koje se nalazi na putu Jablanica - Mostar. Bivak je planiran u Barnom dolu, a povratak bi bio u nedelju. Vrijeme je obećavalo da će sve planirano biti i ostvareno, a bilo je i interesantnih ideja kao uspon na vrh Lupoglava kao nekad - sa starom opremom (Z. Raštegorac)...

Mokri do gole kože i promrzli do... kosti! Predah u povratku u napuštenoj kući u selu Jasenjani

Međutim, Prenj je pokazao zube (ništa neobično). Nedjelja je osvanula mokra, olujna, sniježna, ukratko - od vrha Lupoglava se moralo odustati. Ipak, nit nije prekinuta, bez obzira što vrh nije dosegnut, memorijal je održan. A uspon je bio prilika osjetiti da je čovjek, bez obzira na svoje želje, odlučnost i namjere ipak sitan u odnosu na sile i prilike koje vladaju gore u planini.