Postoje različiti motivi odlaska na planinarsku turu. Nekada idemo da vidimo neki novi planinski vrh, jezero ili neko drugo mjesto, gdje do tada nismo bili. Nekada se takmičimo sami sa sobom, ispitujemo svoje granice i pokušavamo dostići neki zacrtani cilj. Neke su ture prilično opasne, neke interesantne, a na nekim jednostavno samo uživamo i budemo totalno opušteni.
Jutro vedro i hladno. Taman tako nam je i odgovaralo za uspon na Vito kroz sjeverni kuloar. Možda taj smijer ima i neko ime, ali nama nije poznato. Prvi dio puta, sve do ulaza u sjeverni amfiteatar koji su činili vrhovi Vito, Subar i Drstva postojala je prtina, tako da je to bilo jedno ugodno zagrijavanje za glavni dio uspona.
Hladno, ali idealno jutro. Termometar u autu je pokazivao -10 kada smo se parkirali u Sinanovićima. Kombinovana ekipa turnih skijaša, krpljaša i običnih hodača se polahko spremala za turu do Crvenog kuka. Virkamo preko nanosa snijega na neočišćenu cestu prema Bjelimićima i vidimo da postoji prtina.
Nedavno su planinari iz PD Visočica markirali novu stazu, na istoumenoj planini i istoimenom vrhu. Da, dobro ste pročitali, tako da ovu turu možemo nazvati Triple Visočica :). Vrh Visočica (1736 mnv) se nalazi u blizini Puzima i Crvenog kuka, i staza počinje sa raskršća na Puzimskom groblju u pravcu zapada. Pošto tura sama po sebi nije duga, ostavili smo je za ove, malo kraće dane.
Toliko je stvari koje bi čovjek volio uraditi, a tako malo vremena. Onda za sve te neke slobodne aktivnosti smo prisiljeni krasti slobodno vrijeme od nečega drugog. Još kad se tu upetlja loša vremenska prognoza kao rezultat dobijemo preko mjesec dana pauze od planinarenja. Ne znam za vas, al meni je to stvarno previše. Tada čovjek ode u skroz drugu krajnost i iako vidi da će vrieme biti loše kaže sebi: "Ne mogu više, ja odoh pa makar cijeli da padalo"
Poslije kiše dolazi sunce. Vala smo se ovo proljeće načekali da se uvjerimo u istinitost ove poslovice. Kako god, u nedelju nas je očekivao pravi ljetni dan, pa smo se odlučili na jednu kružnu turu na Visočici. Planirali smo se preko Malog i Velikog Ljeljena popeti do Džamije, a vratiti se preko Jezera nazad u Bojadžin do.
Znali smo da će biti tmuran dan. Na svim prognozama je najavljeno oblačno vrijeme uz mogućnost slabe kiše. Međutim kako nije bilo hladno, par kapi kiše ne predstavlja problem. Već dugo nismo bili na najvisočijem vrhu Visočice, Džamiji. Inače, zbog svoje udaljenosti, planinari ga rijetko posjećuju, pogotovo u kratkim zimskim danima. Međutim sada smo mogli iskoristiti i jednu od rijetkih dobrih strana novoizgrađenog puta prema Bjelimićima.
Page 3 of 8