Observatorij (2067 m/nv), najviši vrh Bjelašnice. Ako je vaša polazna tačka Babin do, a nema magle jednostavno ne postoji šansa da zalutate. Ovaj put smo se odlučili za pravac Babin do - Štini do - Observatorij. Povratak smo planirali skijaškom stazom, niz popularnu Koljevku. Polazak je bio ispred planinske kučice u Babinom dolu. Odmah iza je staza kojom smo krenuli u Štini do.
Pl. kuća Vilinac, V. Kuk, Fratrova kapa i sipar pod Pešti brdom
Ledeno jezero na Čvrsnici i Pešti brdo koje ga nadkriljuje svojim grebenom su, nesumnjivo, dva dragulja u našim planinama. Uspon na njih je izazov iz više razloga, pogledajte!
O turi sa Prokoškog jezera do vrha Vranice smo čuli samo najljepše. Gledajući po internetu pročitao sam da do jezera vodi obnovljeni makadamski put iz Fojnice, dug 20 i nešto kilometara. Iz Sarajeva smo krenuli sa dva putnička auta, i do Fojnice stigli relativno brzo. Zastali smo na glavnoj ulici i jednog prolaznika upitali za pravac prema Prokoškom jezeru.
Tokom svake sedmice svi članovi naše grupe ponaosob planiraju sljedeću turu i na kraju večina odluči. Ova tura je planirana i željena puno prije. Jedan iskusniji član naše ekipe nam je obečao da će nas voditi najljepšim putem do Lukomira. Istina, tura je bila baš takva, cjelim putem jedinstvena priroda i prelijepi pejzaži kojih se čovjek ne može nagledati. Navećer smo se spakovali čak, i vodu nasuli u boce jer dan kratak,a tura je 17 km duga i moramo rano ustati.
Svitanje podno legendaranog El Capitana
U SAD postoji više ekstremno dugih planinskih transverzala. John Muir Trail je na listi najljepšeg što američke planine mogu ponuditi. Bila je to moja najljepša tura svih vremena, kaže Zijah Kurtović, stavljajući u drugi plan izvanredan napor koji je tura podrazumjevala
Prelijep jesenji dan. Sa dva vozila smo krenuli put Umoljana, našoj polaznoj tačci za Lukomir. Prilično neozbiljno, ali sve što smo znali o ovoj turi za Lukomir jeste da kreće iz Umoljana i nadali smo se da ćemo gore sresti nekoga ko će nam objasniti i pokazati put. Stigli smo u Umoljane i parkirali pored jedne planinske kučice (ugostiteljskog objekta), u namjeri da pitamo za put. U bašti za stolom je sjedio jedan momak sa djevojkom. Samo što smo izašli iz auta počeo je vikati:" Bujrum, kahva je gotova". Nije se smirio dok nismo sjeli za njihov sto.
Jutarnje sunce prosijava kroz Međeđu. Kanjon Rakitnice leži desno dole u sjeni.
Predivna reportaža iz prelijepe, divlje i gotovo neprohodne Međeđe. Kružna tura objedinjuje krajnosti - eksponirani greben Vita i duboki amfiteatar Međeđe. Osjećate li "zov divljine", sad je vrijeme!
Page 53 of 92