Iako je decembar na planinama je još uvijek jako malo snijega. Gledam u subotu na live kameri u Babinom dolu pada kiša. Preko noći će se to pretvoriti u nešto malo snijega, a nedjelja je trebala biti sunčana. Planirali smo otići na Visočicu, vrh Vito 1960 mnv.
Vrijednost izlaska na neku od planina možete tek vidjeti u hladnim zimskim danima, kada je pojačana zagađenost zraka u gradovima. Ne samo da ćete taj dan udisati čist zrak, nego vam oblaci smoga ispod vas daju osjećaj da ste na puno večoj nadmorskoj visini.
Privatne obaveze, loši vremenski uslovi i ko zna šta već može poremetiti planove za vikend. Nama se to dešava evo već nekoliko vikenda za redom. A kako nam se planina uvukla pod kožu nekako vrlo teško to podnosimo.
Na Sovićka vrata smo stigli ranije nego obično Još nije bilo ni 8 sati. Vedro je jutro, iako je bilo najavljeno oblačno vrijeme. Naš cilj je bio Mali Vis, najrjeđe posjećen 2000+ vrh na Vran planini.
Plan je bio obići 2000+ vrhove na južnoj strani Volujka između Vlasulje i Velikog Oštrikovca, a možda se uspije na to dodati i malo više... Međutim daleko je Volujak i treba baš poraniti, a mi prespavasmo.
Prvi dan je jeseni. Dani više nisu tako topli, a još su prilično dugi i nekako mi je ovo najljepši dio godine za malo duže ture. Zato je izbor pao na Treskavicu, Baletine vode-Barice-Đevigrad. Još dok smo se spuštali sa Bjelašnice prema selu Rakitnica počeli smo uživati u igri jutarnje magle i zraka sunca koje su činile taj prizor nestvarnim.
Ovom prilikom bi pojasnili i jednu grešku koju smo napravili prilikom kreiranja popisa 2000+ vrhova na Treskavici. Kao što znate uslov da bi neki vrh bio dodat u Challenge 2000+ jeste da bude označen na karti trigonometrom ili tačkom i da bude upisana nadmorska visina preko 2000 metara.
Page 24 of 94