Na Motku smo išli prije 3 godine iz sela Tihovići. To je jedna lagana tura, sa samo jednim jačim usponom od doma do vrha. Ovaj put smo se za ovu turu odlučili zbog loše vremenske prognoze i jakog, olujnog vjetra koji je bio najavljen, pogotovo na višim planinama. Međutim, krenuli smo drugom stazom, grebenom koji počinje u Vogošći i vodi skroz do vrha Motka.
Ukoliko kondiciono niste baš u formi, nemate nekog velikog planinarskog iskustva, a želite kvalitetnu turu onda je ovo mjesto za vas. Do planinarskog doma Pogorelica se dolazi putem za Fojnicu do sela Dusina, a onda još 4 km makadamskog puta do samog doma. Ukoliko ne želite voziti po makadamu možete i ovaj dio prepješačiti, ali onda tura postaje dosta kondiciono zahtjevnija.
Nedavno su planinari iz PD Visočica markirali novu stazu, na istoumenoj planini i istoimenom vrhu. Da, dobro ste pročitali, tako da ovu turu možemo nazvati Triple Visočica :). Vrh Visočica (1736 mnv) se nalazi u blizini Puzima i Crvenog kuka, i staza počinje sa raskršća na Puzimskom groblju u pravcu zapada. Pošto tura sama po sebi nije duga, ostavili smo je za ove, malo kraće dane.
Kada sam prvi put vidio slike sa Volujka, pogled sa Velike Vlasulje, Kuk, Jagodino jezero odmah sam poželio otići tamo. Istina, za lijepe fotografije potrebno je malo više od želje. Bitno je koje je godišnje doba, da li je lijepo vrijeme, da niste u žurbi... i Tako, u ponedjeljak, čim sam došao sa Veleža počeo sam pratiti vremensku prognozu. U početku je bila dosta loša, a onda dan za danom, kako se primicao novi vikend postajala je sve bolja.
Krenuli smo iz Sarajeva prije izlaska sunca. Put do Mostara i planine Velež je dalek, a nama valja stići što ranije jer tura na Botin je prilično duga. Iako je jesen tek počela, dan se več dosta skratio, što se na dužim turama osjeti. Rano buđenje i izlazak u prirodu zaista ima svojih prednosti, barem što se tiče fotografije.
Toliko je stvari koje bi čovjek volio uraditi, a tako malo vremena. Onda za sve te neke slobodne aktivnosti smo prisiljeni krasti slobodno vrijeme od nečega drugog. Još kad se tu upetlja loša vremenska prognoza kao rezultat dobijemo preko mjesec dana pauze od planinarenja. Ne znam za vas, al meni je to stvarno previše. Tada čovjek ode u skroz drugu krajnost i iako vidi da će vrieme biti loše kaže sebi: "Ne mogu više, ja odoh pa makar cijeli da padalo"
Prošlogodišnja nezaboravna dvodnevna planinarska tura u Triglavskom nacionalnom parku otvorila je apetite za Alpe, pa smo se bacili u potragu za nekom intresantnom planinom za posjetiti. Izbor je bio veoma lagan – „najlakši tritisućnjak“ pod nazivom Grosses Hafner, sa vrhom na nadmorskoj visini od 3076 metara, u južnoj Austriji. Ukoliko bi se uspjeli popeti, svi članovi ekipe bi probili svoju dosadašnju gornju granicu najvišeg uspona.
Page 32 of 94