Iako je možda rano da se to nazove tradicijom, već drugi Ramazan za redom se organizuje iftar u planinskoj kućici Jezerce na Prenju. Naravno, u to je uračunat i izlazak na vrh Zelena glava. Za vikend je najavljeno idealno vrijeme, tako da je naša tura započela u u subotu, polaskom prema Konjicu, odakle nas je unajmljeni kombi trebao prevesti do Crnog polja
Babin do - Javorov do - Bijele vode - Štini do - Babin do. Već jedan duži period se spremamo da "odradimo" ovu turu. Međutim, kako bi se ovo prije moglo nazvati "šetačkom" nego planinarskom turom stalno smo je odgađali. Ovaj put nam je kasna utakmica naših Zmajeva dala "izgovor". Poslije neprospavana noći pred hotel Maršal smo stigli tek oko 11 sati.
Put počinje sa samog parkinga, lijepo je uređen i prolazi kroz gustu šumu, tako da je ovdje prijatno i u toplim ljetnim danima. Jedna od prvih atrakcija koja vas čeka na ovoj turi je pećina Klokovača.
Kako još nismo vidjeli Blatačko jezero, to je bio nekako logičan izbor. Samo jezero se nalazi na Bjelašnici i najlakši pristup je iz sela Džepi, nedaleko od Konjica. Samo jezero je ledničkog porjekla, dugo 400, široko oko 150 metara, dubine do 4 metra. Nalazi se na 1150 mnv. Plan ture je bio Džepi - Vrdolja-Blatačko jezero - Markovac - Veliki lisac - Lovnica - Lukomir - Čuhovići - Džepi.
Inače, Lukomir obično ne spada u ovu turu, jer je čini baš dugom i napornom, ali planirali smo ga ukoliko nam ostane vremena. Iz tog razloga smo malo poranili. Autom smo došli do sela Vordolja i polahko se uputili prema Blacama.
Iako su cijelu sedmicu najavljivai kišu za nedjelju, činilo se da će dan ipak biti lijep. Dogovorili smo odlazak u Lukomir sa prijateljima iz Akademije borilačkih vještina Bushido i na našu sreću ovaj put su metereolozi pogriješili. Dan je bio ekstra, bez puno vjetra, a nije bilo ni pretoplo za hodati.
Iako je prognoza bila oblačno, sa mogučnošću padavina, nadali smo se da će nas vrijeme ipak poslužiti. Do sada još nismo bili na Čabulji, planini koja se nalazi u Hercegovini, 20-ak kilometara sjevero-zapadno od Mostara. Najviši vrh Čabulje je Velika Vlajna (1780m), koji se na svojoj sjevernoj strani okomito obrušava u kanjon Drežnice. Planirali smo polazak iz sela Bogodol, gdje smo stigli sa jedan sat zakašnjenja, jer smo iz pravca Mostara teško pronašli put prema selu. Tako smo sa turom počeli tek iza 10.
Konačno je stigla i završna sedmica našeg zimskog kursa. Trebali smo izvršiti naš prvi samostalni zimski uspon u Sjevernom procjepu Mokrih stijena. Oko 9.30 smo iz Tušila krenuli prema amfiteatru ispod vrha Vito, odakle je trebao početi uspon. Inače, Sjeverni procjep je dužine 150 m, 55°, a prvi su ga penjali Muhamed Šišić i Branimir Maltarić 1978. godine. (info: Muhamed Gafić)
Poslije jedne sedmice pauze ponovo smo se okupili na Bjelašnici. Subotu je bilo planirano penjanje jedne učeničke smijeri, za nas prve zimske, oko 120 metara dužine. Iako je dan bio vjetrovit i prohladan uslovi za penjanje su bili dobri.
Po povratku u Tušila u kasno popodne započelo je predavanje, sa praktičnom vježbom o spašavanju i izvlačenju iz glečerskih pukotina.
Page 41 of 92