Već tradicionalno, barem jednom godišnje napravimo planinarsku turu sa Akademijom borilačkih vještina Bushido. Obično to bude kondiciono zahtjevna tura, pa je ove godine izbor pao na Čvrsnicu iz Dive Grabovice. Noćenje smo rezervisali u planinarskom domu Vilinac. Iz Sarajeva smo krenuli nešto iza 5 ujutro prema Blidinjskom jezeru i aute smo parkirali kod motela Hajdučke vrleti, a zatim nas je kombi PD Vilinac prebacio u Divu Grabovicu.
Ranog subotnjeg jutra 30. maja, 50 planinara/ki je krenulo u pohod Prenj planini. Sunčano jutro je obećavalo sjajan dan, kako kaže poslovica "po jutru se dan poznaje".
Početna tačka treking ture je bilo Rujište, koje se nalazi na 1.050 mnv poviš Mostara, koje je zimi skijalište, a ljeti odlično utočište od nemilosrdnog hercegovačkog sunca. Temperature su oko 10 stepeni niže u odnosu na Mostar. Ujedno je i jedna od poznatijih, ali i lakših ulaznih tački u planinu Prenj.
Prenj je najsurovija, ali i jedna od najljepših bh. planina koju mnogi zovu "hecegovačkim Himalajima".
Naša polazna tačka je bilo malo selo Bobovica, smješteno na Visočici odmah ispod vrha Prut (1436 mnv). Pogled sa vrha je predivan. Vidi se cijela Bjelašnica i kanjon Rakitnce, a jedan od razloga zašto do sada nismo bili na njemu je što je izlazak na sami vrh skroz lagan i traje samo 15-ak minuta. Zato smo se odlučili ovu turu malo "pojačati" izlaskom na Drstvu, sa njene sjeverne strane jer je to bio i jedini pravac kojim još nismo prošli.
4.40, rano je jutro, još nije ni svanulo. Tura na koju smo krenuli je prilično zahtjevna, a polazna tačka podaleko pa smo morali poraniti. Htjeli smo da u Divu Grabovicu dođemo što ranije. Diva Grabovica - Zli potok - Tise - Žlijeb - Diva grabovica. Oko 14 km udaljenosti nije puno, ali je trebalio savladati skoro 1400 metara razlike u nadmorskoj visini. Isplatilo se što smo poranili jer smo spremni za pokret bili tačno u 7 sati. Pred nama je bio dug proljetni dan
Vrlo je teško prenjeti svoje impresije i oduševljenje sa planinarske ture. Čovjek se ubi pričajući i pokušavajući nekom dočarati taj trenutak, ali uzalud. Tako smo mi ljetos, kad smo prvi put bili na Trebevičkoj ferrati ne Bijeloj stijeni pokušavali djeci objasniti kako sve to izgleda, ali uzalud.
Moram priznati da neke ture znamo odlagati duže vrijeme zbog nezgodnog pristupa polaznoj tački. Pod nezgodnim smatram loš ili dalek put. Put prema Kalinoviku stvarno ne volim, jer nekako se oduži, pun je okuka i rupa... Ali sa vremena na vrijeme čovjek se mola maro i žrtvovati, ima i mnogo gorih stvari od lošeg puta :).
Trnovački Durmitor - put kroz haos i bruku Nacionalnog parka Sutjeska.
Ovaj tekst nije uobičajeno napisan, nije opisana samo jedna planinarska tura. Ovaj tekst će govoriti o mnogo više detalja, sa čim se sve susreće jedna grupa običnih planinara na jednoj turi, a posebno ako se uputi u nered Nacionalnog parka Sutjeska.
Page 37 of 92