Prošlo je 5 godina kako nismo bili na Krvavcu. Sa svojih 2062 mnv je drugi po visini vrh na Bjelašnici, prilično je izolovan i najlakši pristup je iz sela Umoljani. Već nekoliko puta nam se desilio da smo zbog lošeg vremena odustali od uspona na sami vrh.
Auto smo parkirali ispod doma Bijele vode nešto malo prije 8 sati. Ovaj put smo poranili jer smo već oko 12 sati, zbog obaveza, trebali biti u Sarajevu. Vani je bilo svježe i izgledalo je dosta hladnje od -8 koliko je najavljeno na prognozi.
Čudan je dan to bio. Bilo je hladno, a znojili smo se. Bilo je vedro, a na momente ništa nismo vidjeli. Prtili smo snijeg, a pazili da se ne okliznemo. Tura je kratka, a pali smo od umora. Čudan dan i tura još čudnija.
Dugo, ali baš dugo smo čekali ovakav dan. Ne sjećam se u posljednjih 7-8 godina da smo bili na grebenu Bjelašnice a da je vedro, bez magle i bez vjetra. Samo u zadnjih mjesec dana smo 2 puta krenuli na ovu turu i morali odustati zbog lošeg vremena.
Plan je bio da u 2018. uđemo sa jednom 2000+ turom. Kako je ovo dio godine za vrlo kratkoim danima izbor je pao na nama najbližu, Bjelašnicu. Vrijeme nije bilo baš obečavajuće i izgledalo je da na vrhu puše jak vjetar.
Kada smo zadnji put bili na Lokvanjskom jezeru vrijeme je bilo prilično loše. Gusta magla od koje se skoro ništa nije vidjelo. Inače nekako nismo imali sreće sa ovim dijelom Bjelašnice i ovo je bio prvi put da je prognoza povoljna. Čak je otišla u drugu krajnost i najavljeno je izuzetno toplo vrijeme.
Nekako smo uspjeli naći sunčanu rupu u nizu kišnih dana. Doduše, bio je utorak, ali vremenu ne možeš komandovati, moraš se prilagoditi. Kada smo krenuli iz Umoljana trava je još uvijek bila mokra od jučerašnjeg nevremena. Svuda oko nas zelenilo, obasjano suncem koje bi se opet nekad poslije podne trebalo sakriti iza oblaka.
Page 2 of 9