Vrhovi Galiča: Kerać, Vidina kapa i Herać u rano jutro
Po svojoj ljepoti Prenj je nesumnjivo prva planina u cijeloj Bosni Hdercegovini, a koliko sam ja prošao mogu reći, da od Makedonije i Crne Gore do Triglava, nigdje nema ljepše i veličanstvenije. Putovanje po Prenju veoma je zanimljivo. Ko hoće da se penje na vrhove i kukove i da kao divokoza prolazi policama strmih stijana i zidova, ima na pretek prilika da proba svoju snagu i vještinu. Ima dosta vratolomnih mjesta, gdje se može strmoglaviti u dubinu i razbiti o stijene ukoliko se ne pazi.
Prošlu sedmicu krenusmo na Bjelašnicu, vrh Žuti cvijet. Bila je najavljena kiša, ali nekako smo se nadali da će na planini padati snijeg. Uglavnom, haman cijeli dan smo presjedili u hotelu Han ispijajući kafe i čajeve i čekajući da kiša stane. Ipak, taj dan smo uspjeli napraviti manju šetnju po Igmanu (i pokisnuti)
Po nekom nepisanom pravilu, odlazak na Žuti vijet smo samo pomjerili za sedam dana. Nažalost i ovaj vikend je prognoza bila prilično loša: snijeg, vjetar i -14°C, ali smo se tješili da bar kiša ne pada :).
Za posjetioce Vlašića zimski period je obično usmjeren na Babanovac i skijališta gdje provode većinu svog vremena. No planinarima je zimski izazov posjetiti vrh Paljenik koji se nalazi na 1939 metara nadmorske visine. Daleko od buke i gužve, hrabri planinari odlučuju se na planinarenje sa predjela Galice preko planinarskog doma Devečani do najviše tačke Vlašića, Paljenik koji se nalazi na 1939 metara nadmorske visine. Na ovoj lokaciji smješteni su objekti koji pokrivaju tv i radio signalom veći dio Bosne i Hercegovine .
Danas smo, u odnosu na jučerašnju turu preko Vlahinje, planirali laganu šetnju po Trebeviću. Tmurno jutro u Sarajevu, kao i sva u predhodnih mjesec dana. Vozimo se preko Vraca prema PD Napredak i iščekujemo izlazak iz magle, koja je danas neuobičajeno visoko, skoro sve do Prvog šumara.
Obično na ture idem nedjeljom, ali kada me Sedin pozvao da sa njim odem "izvidjeti" u kakvom je stanju staza preko Vlahinje potrudio sam se pronaći "rupu" u radnom vremenu. Inače nas dvojica rijetko idemo na zajedničke ture jer su meni subote , a njemu nedjelje radne. Sa druge strane te su mi ture zaista drage jer uvijek bude nešto zahtjevnije od uobičajenog a i ne bude nas puno. A sa njim volim hodati jer nikad nema panike, kukanja, što nam je ovo trebalo.... Svako vrijeme, i svaka tura nam budu dobre i napravimo sebi lijep provod, bez obzira na uslove.
Zijin poziv za odlazak na Prenj, koji mi je uputio krajem proljeća ove godine, nisam mogao odbiti. Jednostavno, iskreni poziv za ponovni posjet Prenju ne može se odbiti. Za Prenj se uvijek može naći vremena. Zijin dolazak iz Amerike, na dopust, bio je predviđen za kraj jula. Jedino što nam je preostalo bješe nada da će nas vrijeme poslužiti, jer kišoviti početak ljeta nije baš obećavao...
Kom je najjužnij vrh Visočice i prilično je daleko u kratkom zimskom danu otići do njega iz Sinanovića. Zbog toga smo odlučili iskoristiti novi put i autom proći sve do Puzimskog groblja. Put još nije asfaltiran, ali je prije mjesec dana bio u odličnom stanju. Sudeći po količinama snijega na cesti do Sinanovića nadali smo se da ćemo bez problema stići do naše polazne tačke. Međutim od Jelenjače je put bio potpuno prekriven ledom tako da smo morali stavljati lance.