Krajem jula ove godine Hrvatski alpinist Krešimir Milas nije preživio nesreću u pokušaju osvajanja vrha Khan Tengri u Kirgistanu jer je na njega pala lavina snijega i viseća krhotina leda. Na ledenjaku je bila skupina od 11 ljudi, od čega 4 hrvatska državljana. Rene Lisac i Krešimir Milas su bili na silasku iz 2 kampa kada ih je pogodila lavina. Krešimira je lavina zatrpala, a Rene se uspio izvuči iz ledene pukotine u koju ga je odvukla, spustiti do logora i obavijestiti ostale članove ekspedicije o nesreći. Ovaj tekst je Rene napisao kao posvetu Milasu, njihovom partnerstvu i zadnjem usponu...
Planinar Matej Perkov, 30-godišnji Koprivničanac na privremenom radu u Zagrebu ostvario je velik podvig. Matej se u 16 nezaboravnih dana popeo na nekoliko 'četiritisućnjaka', a sve okrunio usponom na najviši vrh Europe, 4810 metara visok Mont Blanc. Prema dostupnim informacijama, prvi je Hrvat koji je to učinio pješice iz Chamonixa preko zastrašujućeg ledenjaka Meer de Glace. Svoju je avanturu nazvao 'Onda romantica' – Romantični val.
Odlazak na Lupoglav putem iz Mostarske Bijele je prilično naporan. Dužina staze je nešto preko 20 km, a visinska razlika oko 2000mnv. Vremenska prognoza sa manjom kišom, ali bez grmljavine nam je bila potpuno prihvatljiva pošto je ovaj put naša ekipa brojala samo 2 člana. Planirali smo popeti Lupoglav, preći na Vidinu kapu, spustiti se u kanjon Bijele i onda kanjonom doći do auta.
Ove nedjelje smo se priključili našim prijateljima na jednoj vrlo interesantnoj planinarskoj turu: "1 jezero - 2 planine - 3 planinska doma". Polazak je bio sa Igmana, ispred hotela Feri, preko Javornika na Lokvanjsko jezero, zatim na Stanare i preko Podgradine u Pazarić. Tura je, iako bez nekih velikih uspona, sa svojih 20-ak kilometara ipak kondiciona zahtjevna. Kolona od oko 50 učesnika se oko osam sati uputila šumskim putem prema planinarskom domu Javornik.
Već smo sami sebi postali dosadni sa planiranjem ture na Hranisavu preko Djevojačkih stijena. Kiša nas ometa već treću sedmicu za redom. Prognoza i za ovaj vikend je bila prilično "mokra", ali postojala je mala nada. Najavljeno je razvedravanje oko 10 sati. Kada smo krenuli iz Sarajeva bilo je prilično tmurno, cesta mokra i kiša kao da je tek prestala. Auto smo parkirali u selu Ljubovčići i uputili se prema Kraljevcu sa onim "sreća prati hrabre" u mislima.
Prenosimo vam jedan kratki,ali izuzetno poučni tekst od Milana Radovića, visokogorac iz Crne gore:
Na Mon Blanu je poginulo 5 francuskih planinara. Time je, u poslednjih samo mjesec dana, na ovoj planini stradalo 13 ljudi. Mon Blan je postao najsmrtonosnija planina na svijetu. Pet puta sam penjao ovu planinu, od toga četiri puta uspio stići do vrha. Taj jedan put, kada nijesam uspio, bio sam u situaciji da se, zajedno sa ostalima iz naveze, borim za sopstveni život. I zato, čini mi se, imam pravo da kažem svoje mišljenje zašto je to tako. Na žalost, poslednjih godina sve je više, pa i na našim prostorima, internet „planinara“.
Iako je svanulo predivno jutro, vremenska prognoza je najavljivala kišu i grmljavinu za popodne. I tako je naš uspon na Hranisavu preko Djevojačkih stijena opet odgođen. Međutim nismo daleko otišli. Destinaciju smo samo malo pomjerili i skratili tako da je naš cilj bio dom Stanari.
Najlakši i najkraći put do Stanara je iz Ljubovčića (selo pored Pazarića) preko Bora. Međutim i tada je to tura sa nekih 800 metara visinske razlike i ukupne udaljenosti oko 10 km. Auto smo ostavili kod velikog kamena na kojem se nalazi i početna markacija za ovu turu, te smo se uputili makadamskim putem ka Boru. Par stotina metara dalje smo izašli na jednu livadu na kojoj se nalazi koliba.