Ispod sjeverne stijene Lupoglava, nakon silaska sa vrha

Pitam se šta je to toliko privlačno, gotovo mistično u tom Lupoglavu. Pitam se po kojim je pravilima ili logici Zelena glava za taj 1 m viša... Ne, neću dalje da se pitam jer... volim ih jednako

Pod Damavandom, 5671m: Adnan Adilović, vodič Reza, vodičev bratić, Ibrahim Avdić i Haris Bašić

Osjećaj pobjede briše i stavlja u zaborav sve teškoće i napore. Više ni sumpor nije tako oštar i zagušljiv. Na trenutak se i nebo zaplavilo. Damavand, 5671m, je osvojen!

Gledano odavde, sa sniježne granice, čini se da se proljeće svelo samo na onu svijetlozelenu fleku dole u dolini

Popeli smo se do Hajdučkih vrata. Sanja u snijegu cepinom piše naša imena. Jesmo li samo zbog toga tu. Šta nas to vuče gore? Bolje da nema odgovora da ne bi pokvarili čaroliju preobrazbe zime u proljeće

Polazak iz doline Mostarska Bijela u pravcu mjesta Jasenjani. Poneka sniježna krpica kraj puta, poneki oblačić, poneki TV snimatelj, malo strane, malo zezancije i... eto vrha!

Ovogodišnji memorijalni uspon na Lupoglav podudario se sa 35-godišnjicom tragedije trojice alpinista na na ovom vrhu februara 1970g. Vrijeme je obećavalo da će sve planirano biti i ostvareno, a bilo je i interesantnih ideja, kao uspon na vrh Lupoglava kao nekad - sa starom opremom...