Jutro: Prokoško jezero
Započeli smo našu avanturu na Prokoškom jezeru puni entuzijazma i sa sendvičima veličine planine. (Napomena: Sljedeći put donosimo sendviče veličine koja odgovara našem apetitu, a ne apetitu Bigfoota.)
Volim surove planine, sa zahtjevnim terenima i teškim pristupima. Kad je planina surova, čovjek zna gdje mu je mjesto. Ako je planina blaga i pitoma onda čovjek postaje surov.
Planina Vranica je, s obzirom da visinom prelazi 2000 metara, prilično pitoma i ugodna za hodati. Tako i ova tura od Brusnice do Vran kamena spada u lakše i pogodna je i za one sa slabijom kondicijom.
Ovo je prva, od zadnje tri ture na Vranici da se uopšte vidi nebo. Čak šta više dan je bio prekrasan. Valjda smo iz tog razloga i prvi put vidjeli nekoga u naplatnoj kućici na ulazu na Prokoško. Platismo 2 KM po osobi za ulazak, a nekako mi se učini puno dati 10KM za auto zbog par stotina metara koliko bi mogao još voziti kroz selo.
Cijelu sedmicu je bilo nestabilno vrijeme. Za tu nedjelju je za Vranicu najavljeno oblačno, ali bez padavina, tako da smo planirali u tom danu obići kompletan greben Vranice do Rosinja.
Pogled sa Bijele Gromilice na Devetake i Rosinj
Sva četiri vrha se nalaze sa zapadne, vakufske strane najvišeg grebena Vranice. Greben sa zapada počinje vrhom Rosinj, zatim se preko Devetaka nastavlja do najvišeg vrha Nadkrstac. Sa vrha Nadkrstac se odvaja jedna bočna kosa prema sjeveru i na toj kosi je naviša tačka 2072 m visoki vrh Bijela Gromilica.
Tražili smo neku lakšu turu, da nije baš puno daleko od Sarajeva jer nam vremenska prognoza nije baš bila naklonjena. U tom momentu dolazi poruka od prijatelja sa ponudom za Vranicu, U pitanju je bio vrh Ločika (2107 mnv) sa Prokoškog jezera.
Stranica 1 od 2