Ako dovoljno puta pokušate, sigurno ćete uspjeti. Već nekoliko sedmica nas prati loše vrijeme, i sada je konačno najavljen lijep dan. Naravno, planina uvijek spremi i neko iznaneđenje, tek toliko da se potpuno ne opustite. Krenuli smo iz Sinanovića, nešto iza 9 sati. Bilo je tmurno i padala je nekakva susnježica, ali to nas nije puno brinulo. Vidjelo se da će ipak vrijeme ići na bolje. Eh tu smo i kod iznaneđenja. Bolje vrijeme, veča temperatura, mekši snijeg...

Konačno je stigla i završna sedmica našeg zimskog kursa. Trebali smo izvršiti naš prvi samostalni zimski uspon u Sjevernom procjepu Mokrih stijena. Oko 9.30 smo iz Tušila krenuli prema amfiteatru ispod vrha Vito, odakle je trebao početi uspon. Inače, Sjeverni procjep je dužine 150 m, 55°, a prvi su ga penjali Muhamed Šišić i Branimir Maltarić 1978. godine. (info: Muhamed Gafić)

Poslije jedne sedmice pauze ponovo smo se okupili na Bjelašnici. Subotu je bilo planirano penjanje jedne učeničke smijeri, za nas prve zimske, oko 120 metara dužine. Iako je dan bio vjetrovit i prohladan uslovi za penjanje su bili dobri.

Po povratku u Tušila u kasno popodne započelo je predavanje, sa praktičnom vježbom o spašavanju i izvlačenju iz glečerskih pukotina.

Iako je za nedjelju bilo najavljeno oblačno vrijeme u Tušilima nas je dočekao prelijep dan i neuobičajena gužva. Naime, polaznici zimskog alpinističkog kursa Sarajevske škole alpinizma su se upravo spremali za polazak na čas. U jednoj velikoj koloni smo krenuli uzbrdo, putem koji vodi prema vrhovima Vito i Subar.
Snijeg je bio odličan za hodanje i dovoljno tvrd da se ne propada. Nedaleko od doma, budući alpinisti nas napustiše i sami nastavismo putem koji vodi kroz šumu.