Kom Kučki

Kom Kučki – uspon na najviši vrh Komova Komovi su, uz Durmitor i Prokletije, jedno od najimpresivnijih planinskih područja Crne Gore, ali i cijelog dinarskog planinskog sistema. Smješteni su na istoku Crne Gore, a njihov masiv okružen je prostranim travnatim visoravnima čija se nadmorska visina kreće između 1700 i 1900 metara. Iako su po površini relativno mali planinski masiv, Komovi se, zbog visine i markantnosti svojih vrhova, ubrajaju među najviše i najatraktivnije crnogorske planine. Komovima dominiraju tri velika vrha: Kom Kučki (2487 m), najviši vrh masiva, Kom Ljevorečki (2469 m) i Kom Vasojevićki (2461 m). Ispod njihovih strmih stijena i vršnih grebena pružaju se veliki sipari, koji dodatno naglašavaju surov i visokogorski karakter ovog područja. Dolazak do Štavne Do polazne tačke za uspon na Kučki Kom dolazi se iz pravca Andrijevice. U Andrijevici treba skrenuti lijevo na lokalnu cestu prema Trešnjeviku. Na Trešnjeviku se ponovo skreće lijevo na asfaltni put, na čijem se početku nalazi rampa. Komovi su zaštićeni kao regionalni park prirode, a ulazak u područje se naplaćuje 3 eura po osobi. Do Komova je moguće doći i iz pravca Kolašina, ali je taj put znatno lošijeg kvaliteta. Nakon prolaska rampe nastavlja se prema selu Štavna, do kojeg vodi nedavno asfaltirani put. Neposredno prije ulaska u Eko-katun Štavna treba skrenuti desno i nastaviti do putokaza za Kučki Kom. Ovdje se nalazi polazna tačka do koje se bez problema može stići putničkim automobilom. Pogled s ovog mjesta već je impresivan. Pred nama se otvara gotovo cijeli masiv Komova, sa svoja tri najviša i najpoznatija vrha. Uspon prema prevoju Carina Planinarska staza za Kučki Kom polazi s prostrane visoravni Štavna, na oko 1825 metara nadmorske visine. Vrlo blizu polazne tačke, u podnožju Vasojevićkog Koma, nalazi se raskrsnica planinarskih staza. Lijevo se odvaja staza prema Vasojevićkom Komu, dok se desno nastavlja prema Kučkom Komu. Uspon započinjemo oko 9 sati. U prvom dijelu staza vodi travnatim terenom, uz brojna polja borovnica. Nakon toga ulazimo u borovu šumu, gdje nailazimo na nekoliko oborenih stabala. Staza zatim izlazi na sjeverozapadne obronke Vasojevićkog Koma i nastavlja dugim siparom prema raskrsnici Ploče, na ulazu u dolinu Međukomlja. Za ovu dionicu potrebno nam je oko sat vremena normalnog hoda. Na raskrsnici Ploče skrećemo lijevo i ulazimo u kamenito-travnatu udolinu Međukomlja. Staza se postupno penje prema prevoju Carina (2177 m). S desne strane doline izdižu se Srednji Vrh i Kom Kučki, dok se s lijeve strane uzdiže impozantna masa Vasojevićkog Koma. Od raskrsnice Ploče do prevoja Carina potrebno je nešto manje od sat vremena hoda. Od Carine prema vrhu Na prevoju Carina nalazi se putokaz za Kom Kučki, na kojem je navedeno da je do vrha potrebno još sat i po vremena. Odavde uspon postaje znatno strmiji i zahtjevniji. U prvom dijelu staza vodi kamenito-travnatom padinom, a zatim ulazi u sve teži kameniti teren. U nastavku nailazimo na manji, uski kuloar, na čijem ulazu stoji upozorenje „Oprez“. Na ovom mjestu sklapamo planinarske štapove jer su za sigurno savladavanje terena potrebne slobodne ruke. Nakon izlaska iz kuloara slijedi još jedan zahtjevan i strm prolaz preko manjeg uzvišenja. Podloga je mjestimično nestabilna i prekrivena pokretnim kamenjem, a potom izlazimo na dugi sipar u podnožju vrha. Tu počinje najzahtjevniji i najuzbudljiviji dio uspona. Završni uspon Završni uspon zahtijeva znatno više opreza i na pojedinim mjestima podrazumijeva korištenje ruku. Staza vodi kroz rastresit, krušljiv i pokretan kamenjar, pa je poželjno imati kacigu i penjačke rukavice. Poseban oprez potreban je zbog mogućeg odronjavanja kamenja, naročito ako se na stazi nalazi više planinara. Uspon zatim prolazi kroz još jedan manji kuloar, nakon kojeg izlazimo neposredno ispod vršnog grebena. Na grebenu nas očekuje nekoliko eksponiranih detalja koje treba pažljivo ispenjati. Iako na stazi nema nikakvih oblika osiguranja, uz odgovarajuće planinarsko iskustvo i oprez ovaj dio uspona pruža izuzetno atraktivan visokogorski doživljaj. Nakon savladavanja završnih stijena izlazimo na vrh. Kom Kučki, visok 2487 metara, najviši je vrh Komova. Vrh je označen željeznom šipkom zabodenom u kamenu gomilu, dok je na obližnjem kamenu ispisana nadmorska visina. A onda slijedi nagrada za sav uloženi trud – veličanstven pogled. Sa vrha se pruža širok panoramski pogled na kompletan masiv Komova, Vasojevićki i Ljevorečki Kom, a u daljini se otvaraju pogledi prema Bjelasici, Moračkim planinama, Prokletijama i drugim visokim planinama Crne Gore. Suviše je teško ostati ravnodušan pred ovakvim planinskim ambijentom. Povratak Staza je cijelim putem dobro markirana, ali nema nikakvih oblika tehničkog osiguranja. Silazak se odvija istom stazom kojom smo se popeli, što znači da na mnogim mjestima treba pažljivo otpenjavati strme dionice koje su pri usponu djelovale nešto jednostavnije. Za uspon na Kom Kučki i povratak na Štavnu bilo nam je potrebno oko sedam sati, a ukupna dužina ture iznosila je oko 12 km. Iako je penjačka sezona u punom jeku, tokom cijelog uspona susreli smo samo dvojicu planinara iz Crne Gore. Međutim, pri povratku smo počeli susretati mnogo veći broj planinara koji su se vraćali s Vasojevićkog Koma. Taj vrh je, u odnosu na ostale visoke vrhove Komova, znatno pristupačniji i tehnički lakši za uspon. Kom Kučki je, međutim, sasvim drugačija priča. To je ozbiljan visokogorski uspon koji u završnom dijelu traži sigurnost u kretanju po eksponiranom i krušljivom terenu, ali upravo zbog toga pruža i poseban osjećaj zadovoljstva kada se nakon zahtjevnog uspona stigne na najvišu tačku Komova. Kom Kučki nije samo najviši vrh Komova – to je jedan od onih vrhova koji planinaru ostaju dugo u sjećanju.