Jos je jedan vikend ostao do Ramazana i molili smo Boga da bude lijepo vrijeme. Tokom cijele sedmice prognoze nisu baš obečavale. Vikend kiša 😞. Iščekujući neku značajnu promjenu nismo ni planirali gdje ići. Iznenada se otvorio tračak nade da će se možda subota moci iskoristiti, ali samo ako se dobro porani. Brzi dogovori šta i gdje i odluka pada na Lebršniki njegov najvisočiji vrh Orlovac 1985 mnv .
Ranimo sto je moguće više i bez doručka krečemo na put. Taj dio puta, preko Trnova ka Tjentištu baš i ne volimo jer je dug i pun okuka, ali vodi do prelijepih predjela pa ga vrijedi istrpiti. Poslije tunela Čemerno, skrenuli smo desno, na stari put za Čemerno, a zatim kod devastiranog hotela ponovo desno na 8 km dug makadam koji vodi u Papin do. Tu se nalazi prelijep kameni planinarski dom, kojim upravlja Planinarsko društvo "Volujak" iz Gacka,
Mogu reči da je ova tura dugo željena i da smo nastavili tamo gdje smo stali kada nas je kiša, prilikom posjete Volujku, omela da vidimo Jagodno jezero. Silaskom na makadamski put dolazimo na prekrasne predjele koji se otvaraju pred nama. Gotovo nestvarno djeluje kada se nalazite u središtu te nedirnute prirode. Vrijeme je odlično. Svjetlo plavo nebo obečava. Sa naše desne strane kao u slojevima bronhi bombona prekrasni greben Lebršnika, a u daljini Volujak, šume i šumarci, livade sve zeleno i procvalo. Parkiramo se kod doma. Brzi doručak i put pod noge. Onako još sneni bez glasa uzbuđeni gledamo prelijepi Kuk pred nama. Sa makadama markacijom idemo desno na livadu. Stazica je lijepo markirana. za nekih 10-ak minuta stizemo do Jagodnog jezera i izvora. Planinska jezera inače imaju posebnu ljepotu. Prosto kao da ih ne očekujete na tim mjestima, a oni se stvore pred vama modrozeleni, kao oko čisti i prekrasni. Izvori su opet posebna priča. Ibret mi je svaki put kada dođemo do nekog od njih u sred pustahije. Kao npr. na Veležu ispod vrha Botin, na skoro 2000 nmv izvor ledene bistre čiste vode, prosto moraš biti zahvalan na takvim blagodatima. Tako i ovaj izvor oduševljava . Tu smo se dobro napili jer dalje nema ni jednog.
Od jezera ide jako strma markirana travnata staza. Ovdje su štapovi od velike koristi. Uz male predahe i odbrojavanja do deset 😁 izlazimo kroz sedlo na zaravan, a pred nama se ukazuje pogled na Gacko i Gatačko polje, te na okolne vrhove. Po izlasku na sedlo sa desne strane dođe vrh Košara (1838 mnv), a lijevo Krvavica (1878 mnv). Trebamo dalje ,a žao nam se odvojiti od pogleda. Preko livade pravo pa pažljivo niz kameni usjek do dna vertikale stijene i onda siparom sve dolivade na malo sedlo koje vodi ka vrhu grebena Orlovca. Malo po malo i več smo na grebenu. Pogled još širi i ljepši.
U svom našem uzbuđenju shvatimo da nam se vrijeme kvari. Vjetar jače puše,a sa juga dolaze sivi oblaci. Zato se nismo dugo zadržavali na vrhu i konstatujemo da je najpametnije požuriti u podnožje. Prelazimo preko cijelog grebena na drugu stranu i spuštamo se u neki novi svjet. Sa ove strane planina izgleda potupno drugačije, više je stjena i kamenja, a staza nije markirana. Prateći rub grebena u pravcu istoka dolazimo do mjesta gdje se kroz mali kameni usjek spustamo na jednu od livadica. Tu pravimo brzu pauzu za supu i kafu koja zaista vraća snagu. Nastavljamo dalje i preko Crvene grede obilazimo šiljati vrh Lupoglav sa njegove istočne strane. Tišina i par kapi kiše nagovještavaju da je vrijeme da se nabace kabanice. To nam baš i nije nadraže jer je jos uvijek toplo, a pod kabanicama bude baš sparno. Međutim vjetar začas ohladi zrak i manji pljusak uozbilji situaciju. Hodamo oprezno jer je teren sada klizaviji. Kiša ubrzo prestade i igra oblaka i sunca se opet pojavi.
Potajno smo se nadali suncu još neko vrijeme, jer je dana bilo još dosta i mogli smo prilično produžiti naš boravak u planini. Ali ipak žurno smo išli nazad jer po prognozi nismo imali taj luksuz. Kako se vračamo blago se uspinjemo,ali več umorni osjetimo težinu u nogama. Dolazimo do dijela gdje se treba donijeti hrabra odluka,da li ići lijevo preko sipara ,kuda vodi track ili nekako logično ići livadom u pravcu Kuka koji se desno ukazao pred nama.Sredinom se i ne moze jer se mora zaobići velika rupa . Naravno idemo desno. Staza nam se sama otvara, kao i nebo. Kiša ,pljusak,grad,grmljavina,a staza prekrasna . Samo istinski zaljubljenici u prirodu mogu shvatitio ćemu govorim. Ubrzo izlazimo i na markaciju koja vodi od Kuka do podnožja . Polahko jer je klizavo, silazimo do izvora Sutjeske te ubrzo i prelazimo preko potoka. Žurnim korakom po livadi do doma i našeg auta gdje kiša ironično prestaje. Bio je ovo prekrasan dan. Ništa ne može umanjiti njegovu ljepotu. Pozdravljamo prekrasne vrhove Volujka, Kuka, Lebršnika i ostala brda i livade za sobom. Vidimo se neki drugi put .
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Minimalna visina
- 1441 m
- Maksimalna brzina
- 4.68 km/hr
- Maksimalna visina
- 1984 m
- Prosječna brzina
- 1.51 km/hr
- Ukupan uspon
- 813 m
- Ukupna udajenost
- 10.55 km
- Ukupan silazak
- 818 m
- Ukupno vrijeme
- 7h 00m 39s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Papin Do
|
1453 m | 0 km |
| 2 |
Jegodino jezero
|
1518 m | 0.89 km |
| 3 |
Košara
|
1838 m | 1.41 km |
| 4 |
Orlovac
|
1985 m | 2.82 km |
| 5 |
Zidine
|
1973 m | 3.07 km |
| 6 |
Izvor Sutjeske
|
1496 m | 4.9 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 105 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
