Sunce je več bilo zašlo kad smo stigli do Podgradine. Skrenuli smo sa glavne ceste koja prolazi ka Buškom jezeru na mali seoski put i prošli između kuća do mjesta gdje je betonskim blokovima onemogućen daljni  prolazak za vozila. Parkirali smo i žurno postavili šator ispod jednog velikog kestena. Mjesto je bilo odlično  dobro zaštičeno od vjetra. Stotinjak metara dalje je bio izvor, ali on nam neće trebati prije jutra.

Ustali smo oko pola 7. Dan je bio vedar i nadali smo se da ćemo se sa vrha vratiti prije kiše koja je bila najavljena i ovo poslijepodne. Markirana staza počinje kod izvora koji se nalazi nedaleko od mjesta gdje smo prespavali. Na tabli je pisalo da treba oko 90 minuta do planinske kuće Pešino vrilo i još toliko vremena do vrha Konj. Prvi dio puta vodi kroz gustu bukovu šumu. Za razliku od jučerašnje ture na Cincar ovdje je uspon pravilno raspoređen od samog početka staze. U šumi je bila velika sparina, bez vjetra. Srećom, na par mjesta blizu staze prolazi potok. Ne znam da li je ta voda baš za piće, ali smo se bar mogli umiti i osvježiti sa njom.

Planinska kućica Pešino vrilo je lijepo uređena, čista i otvorena za planinare. Da bi noćili u njoj morate ponjeti vreću za spavanje. Unutra ima peć, a ispred postavljen sto sa klupama i roštilj. Sto metara južno od kućice je izvor Pešino vrilo. Poslije kraće pauze nastavili smo dalje naš put prema vrhu Konj. Petnaestak minuta od kućice se izlazi iz šume, na greben sa preljepim pogledom na Buško jezero i cijelu panoramu sjeverno od Kamešnice. Ostatak puta do vrha se ide grebenom. Iako je bilo sunčano i toplo bilo je ugodnije negu u šumi jer nije bilo sparine. Put do vrha je trajao malo duže nego smo planirali jer smo svako malo zastajkivali i brali šumske jagode kojih je ovdje bio u izobilju. Pogled sa vrha je zaista impresivan. Južno od nas Biokovo i Jadransko more. Sjeverno Cincar, istočno od njega Tušnica i pod njom Buško jezero. Na zapadu Mala i Velika Golija, Šator i Dinara.

Poslije malo duže pauze krenuli smo istim putem nazad. Pauzu za ručak smo napravili na Pešinom vrilu i tu nas je otprilike uhvatila lagana kiša. Međutim, kako smo več bili u gustoj šumi nismo morali oblačiti kabanice. Pogled sa Kamešnice je nešto što zaista vrijedi vidjeti, pa i više puta. Dok smo silazili prema autu uhvatili smo se kako već planiramo kako ćemo ponovo doći, noćiti na Pešinom vrilu...

Ovaj vikend je prošao idealno, kako smo i planirali. Ostalo je još da se okupamo u Buškom jezeru. Nažalost za taj dio se baš nismo najbolje pripremili i vjerovatno smo na pogrešnom mjestu došli do vode. Neki momci nam rekoše da je tu voda strašno prljava i da se tu niko ne kupa i da pređemo na drugu stranu jezera. Kako nas je čekao dug put do kuće ostavili smo kupanje za neki drugi put, što će nadam se biti vrlo brzo.

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)