Mitre Peak 6031m, foto: Chilli

Doživjeti neshvatljivu moć ovih planina, biti dio toga, vidjeti u čemu je ljepota; u toj surovosti, u nama ili u tome što nastojimo! Vođen time, Chilli se uputio 14.06.2004. sa australijskom ekspedicijom na Broad Peak (8047m). Ovdje, pored nekih detalja, premijerno objavljujemo seriju izvanrednih fotografije s te avanture.

Prilikom našeg posljednjeg kontakta prije odlaska na ekspediciju Broad Peak, Chilli se nije izjašnjavao o detaljima. Čak nismo imali pojma šta konkretno ima u vidu. Osjećaj je bio da sprema nešto veliko i sa tim smo se pomirili. Čekat ćemo!
Osvrnimo se malo na Chillijev "razvojni put" koji je bio impresivan. Nakon prvih tura po Prenju prije dvije-tri godine, kojima smo, u šali, pripisali naziv "prenjanje" (to je ono kad ne znaš ni zašto si došao na Prenj, ni kuda ideš) i koje su odisale spontanošću, duhom i na neki način flegmatičnošću, Chilli se vrlo brzo dao u osvajanje svijeta.

Dolina Skardu, foto: Chilli

Nakon penjanja u Sloveniji (Triglav), Francuskoj (Mt Blanc) Švajcarskoj (Matterhorn) Chilli je putovao za Južnu Ameriku, tačnije Peru, da bi se popeo na Pisco. No, to je tek bio uvod u ono što slijedi. U vlastitom aranžmanu, oslonjen na vlastite potencijale od kojih je flegmatičnost svojstvena ovoj glavi, bila jedan od važnijih faktora, našao se sa Seadom Muhićem na najvišem vrhu Tanzanije, a ujedno i afričkog kontinenta - Kilimandžaru. Zaključak je bio da tu nema Yetija i da ga treba tražiti na drugom mjestu. Himalaji!

Nanga Parbat 8125m, foto: Chilli

U Himalajima Chilli se prvi put obreo ne kao penjač, već kao treker. Vrijednost ove ture sastojala se u tome što je ona slika koju je Chillli izgradio u sebi prije kontakta sa ovako visokim planinama i njegov stav prema tim ekstremnim vrijednostima u smislu uvjeta i ulaganja, dobila realnu osnovu. Slijedio je zaključak: Može se više!
Sazrela je odluka da se u Himalaje krene na drugi način. Chilli je stupio u kontakt sa australijskom agencijom Field Touring Alpine sa sjedištem u Perth-u, u zapadnoj Australiji, koja je organizovala expedicije u Himalaje. Ove godine (2004) na listi su bili K2, Broad Peak i GII (Gasherbrum II).

Dolina Skardu (2), foto: Chilli

Vijest da je završio u Himalajima procurila je do nas nakon kratkog vremena. Kontaktirali smo agenciju i... Gore je! glasilo je.
Motivi su bili jaki. Usponom na jedan osamtisućnjak Chilli bi bio prvi bosanac koji je to ikad uradio. Dosadašnji visinski rekord drži Boris Boća Kovačević usponom na Ngojumba Kang II, 7743m, u Himalajima.

Broad Peak 8047m, foto: Chilli

Broad Peak (K3) 8047m, cilj Chillijeve grupe, leži uz Baltoro glečer u masivu Karakorum, između K2 i GII (Gasherbrum II). Dvanaesti je vrh po visini u svijetu. Prvi su ga ispenjali austrijanci 1957, koristeći jednim dijelom fiksiranu užad neuspjele njemačke ekspedicije. Od tada do 2000. god. vrh je ispenjalo 233 penjača od čega ih je 18 završilo tragično. Vrh je dugačak preko kilometra i ima tri vrha od kojih je sjeverni ispenjan tek osamdesetih od strane italijana (Casarotto).
Interesantno je da je, za razliku od nekih drugih osamtisućnjaka, samo pet osoba ponovilo uspon na Broad Peak ito samo po jednom.

K2 8611m. Vrh je do sad osvojilo 196 osoba, od toga su 53 nastradale, foto: Chilli

Broad Peak je vrh koji je, statistički posmatrano, jedan od manje opasnih osamtisućnjaka. Za razliku od nekih drugih susjednih vrhova, kao recimo K2, procenat smrtnosti je nešto manji od 1/10, što znači od deset koji se popnu na vrh jedan tamo i ostane. No, to ne bi trebalo dovoditi u vezu isključivo sa tehničkim problemima ili problemima koje nameće boravak i ekstremna naprezanja u tako visokoj zoni. Stijena K2 je komplikovanija u orjentacionom smislu (nevrijeme) i ima dugačak "final push". Da bi se K2 napao iz relativno sigurne zone i opet vratilo u tu istu zonu, traje duže za razliku od Broad Peak-a i to je mnoge koštalo života.

Gasherbrum IV 8068m, foto: Chilli

Na žalost, ono što mnoge zaustavi na putu do cilja nisu samo individualne greške ili objektivne opasnosti poput lavina, (ne)vremena, dezorjentacije itd... i ne zavisi jedino od fizičke i psihičke spremnosti pojedinca ili njegovog mentalnog sklopa. Visina, kao "peti element", sama po sebi usložnjava ekstremno procese i u tijelu i na nivou grupe i u mnogim slučajevima odlučuje ne samo sudbinu pojedinca već i ekspedicije. Mehanizmi koji izazivaju visinsku bolest su složeni i nepredvidivi, a karakterizira je visok rizik smrtnog ishoda i zbog same njene prirode i zbog komplikovanog spasavanja.
Trećeg jula Chilli je bio prinuđen prekinuti ekspediciju upravo zbog visinske bolesti.

Chogolisa 7665m, foto: Chilli

Simptomi su se prvo ispoljili u vidu problema sa ravnotežom, što je sasvim omelo dalje napredovanje i konačno, nakon daljnjeg pogoršanja, dovelo do odustajanja. Kontaktirali smo ponovo sjedište agencije u Australiji, tražeći informacije o Chillijevom zdravstvenom stanju. Rečeno je da je Chilli već na putu kući i da se oporavlja.
Bez obzira na ishod i rezultate, odlazak na Broad Peak ne možemo smatrati neuspjehom, naprotiv. To je kako Chillijev lični uspjeh tako i uspjeh za sve nas. A najvažnije svakako je da je ona statistička cifra 1:10 ostala nepromjenjena.

Trango grupa, foto: Chilli

Ekspedicija na Broad Peak konačno je dosegla vrh 28.jula, nakon što su još dva člana obolila i evakuirana helikopterom u najbližu vojnu bolnicu. Nemamo informacija koliko je članova stalo na vrh. U svakom slučaju Chillijevi napori su ugrađeni u uspjeh ekspedicije i to je još jedan razlog zbog koga možemo njegov poduhvat smatrati uspjehom.
Chilli "The General" je ostavio izuzetan utisak. Komentari su, nakon napuštanja expedicije, bili obojeni emocijama. Chilli je za kratko uspio da postane omiljen od svih i da pokaže poznatu bosansku velikodušnost.

Veliki Trango 6257m, jedan od najspektakularnijih granitnih stubova u svijetu, foto: Chilli

Ekspedicijom na Broad Peak (uz neke "anonimne" expedicije u južnu Ameriku i Afriku) Chilli otvara praktično jedno novo poglavlje u povijesti bosansko-hercegovačkog alpinizma ili bolje reći ekspedicionizma. Sve su prilike da je sazrelo vrijeme da se, nakon zlatnih sedamdesetih, kad se mnogo uradilo i u domaćim i u stranim gorjima, počev od Prenja, Čvrsnice, Romanije, Treskavice, evropskih stijena, Kavkaza, Pamira, sve do Himalaja.., dakle da se na jednom novom valu okušaju novi bosansko-hercegovački alpinisti u ovom najvišem gorju.
Nakon ovog samoinicijativnog, individualnog pokušaja nadamo se da će narasti interesovanje i razumjevanje za tu vrstu "akcije" u našoj sredini, bilo kod sponzora, bilo kod medija ili u penjačkoj bazi.