Cijelo ljeto nismo bili na Bjelašnici. Duge ljetne dane smo iskoristili za obilazak planina koje se nalaze nešto dalje od Sarajeva. Sada je Bjelašnica ponovo došla na red, ovaj put vrh Hranisava iz pravca Pazarića, tačnije od pd Šavnici. Do doma se može doći autom. Stigli smo negdje oko 15 minuta do devet i odmah krenuli šumskim putem ka vrhu
Mrak je padao već oko pola pet, tako da nismo imali mnogo vremena za odmaranje. Poslije nekih desetak minuta stigli smo do novoizgrađenog doma (koji još ne radi). Tu možete nasuti vode jer do vrha više izvora nema. Dan je bio prelijep, ali većina našeg pute ide kroz šumu tako da se vedro nebo gotovo i ne vidi. Poslije 20-ak minuta hoda markiranom stazom kroz šumu stigli smo na raskršće. Pravo vodi put za Kozjaču, a lijevo za Podgradinu, u kom smo pravcu mi i krenuli. Poslije nekih stotinjak metara markacija skreće sa puta lijevo u šumu. Našli smo pored drveta i izblijedjeli putokaz, te ga uspravili da se bolje vidi. Šumska staza koja vodi prema Hoberu je prilično strma i treba vrlo pažljivo hodati. Na jednom mjestu je preko puta palo veliko stablo, pa smo se morali provlačiti spod njega (puno lakše nego prelaziti preko). Odmah poslije tog stabla se nalazi jedna strmina, osigurana sajlom, koju vrlo pažljivo treba preči. Put se dalje penje sempentinama sve do prvog vidikovca, klupe postavljene na samom rubu šume, a stotinjak metara poslije, po izlasku na put koji vodi za Lokve se nalazi klupa na drugom vidikovcu. Sa oba se pruža predivan pogled.
Krenuli smo tim putem prema Lokvama i poslije nekih stotinjak metara naišli na markaciju za Stanare i Podgradinu koja nas vodi desno u šumu. Put je vodio skoro po ravnom terenu i dobro nam je došao da se odmorimo od uzbrdice. Taj odmor je trajao nekih 15-ak minuta, kad smo došli do oznake "Hranisava preko ždrijela 2,5 h" koja je pokazivala desno, ponovo uz brdo.
Sljedeći putokaz na koji smo naišli je bila strelica koja je pokazivala lijevo za Hranisavu iako je put skretao desno. Strelica je stajala na samo jednom ekseru i mogla se okretati. Jedini pokazatelj smijera je bila ta strelica jer se planinarske markacije nisu vidjeli ni uz put. Iako je sve bilo prilično "sumnjivo" skrenuli smo sa puta i ravno kroz šumu krenuli uzbrdo. Tek poslije nekih pola sata probijanja kroz šumu, kad smo već shvatili da smo pravi put promašili, stigli smo do markacije koja je vodila lijevo prema Birdžinoj kolibi, a desno ka Hranisavi. Markacijom smo izašli na strmu livadu kojom smo se popeli do vidikovca na čairima odakle se pruža predivan pogled na prostor Tarčina i Pazarića.
Staza prema vrhu sa vidikovca vodi pored Crnog Vrha (1823 m/nv), do jedne preljepe livade odakle se vidi ulaz u kleku kojom je okružena Hranisava. Put treba pažljivo pratiti jer je markacija već prilično stara i izbljedila. Na samom vrhu nas je dočekao vjetar i preljep pogled na Krvavac, Observatorij, Lisin... Imali smo vremena tek toliko da se uslikamo i morali smo krenuti nazad. Nismo imali vremena ni da svratimo do Kalajli jezera. Na čairima Čardak (livada odmah ispod vrha) smo napravili kratku pauzu za ručak i produžili prema vidikovcu. Ovaj put smo pratili pažljivo markaciju i vratili se pored vidikovca Hasanov pogled. U povratku smo okrenuli onu "sumnjivu" strelicu na pravu stranu i pokušali je malo učvrstiti u nadi da neće još nekoga odvesti u pogrešnom pravcu.
Silazili smo prilično brzim korakom u nadi da nas neće mrak uhvatiti u šumi. Zadnjih pola sata smo ipak morali hodati uz pomoć lampi. Do auta smo stigli oko pet sati.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Tehnički podaci o turi:
Polazna tačka: Šavnici
Završna tačka: Hranisava
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapadni izlaz putem M17.Voziti sve do Pazarića. Na prvom skretanjiu ljevo ući u Pazarić, zatim skrenuti lijevo i vratiti se do džamije. Skrenuti desno i voziti sve do doma Šavnici
Opšte upute: Krenuti markiranom stazom kroz šumu do raskršća a onda skrenuti lijevo za Podgradinu. Poslije nekih stotinjak metara markacija skreće sa puta lijevo u šumu. Šumska staza koja vodi prema Hoberu je prilično strma i treba vrlo pažljivo hodati. Na jednom mjestu staza je osigurana sajlom, koju vrlo pažljivo treba preči. Put se dalje penje sempentinama sve do prvog vidikovca, klupe postavljene na samom rubu šume, a stotinjak metara poslije, po izlasku na put koji vodi za Lokve se nalazi klupa na drugom vidikovcu. Put dalje vodi prema Lokvama i ići do oznake "Hranisava preko ždrijela 2,5 h" desno uzbrdo. Put vodi kroz šumu sve do vidikovca na čairima odakle se pruža predivan pogled na prostor Tarčina i Pazarića. Zatim proći pored Crnog Vrha (1823 m/nv), zatim kroz kleku do samog vraha. Povratak je istim putem
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
| Klasifikacija ture: | |||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tehnička zahtjevnost ture:
|
Kondiciona zahtjevnost ture:
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||
Detalji putnih tački
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||
