Cijeli vikend smo bili zauzeti i onda u nedjelju, kasno navečer dogovaramo turu za ponedjeljak. Dan državnosti je i neradni dan. Trebalo je to iskoristiti. Planirana tura je na Bjelašnici, od PD Bijele vode, preko Observatorija do Male Vlahinje i nazad. Rezervni plan, u slučaju lošeg vremena završava na Observatoriju. Krenuli smo iz Sarajava, a magla je bila tako gusta da smo promašili skretanje u Nedžarićima. Nadali smo se da je na Bjelašnici situacija nešto povoljnija.
I na našu radost, čim smo prošli kamenolom i krenuli uzbrdo ugledali smo plavo nebo i prelijep dan. Naša tura je počela oko pola devet. Lagani uspon kroz šumu i onda prema vrhu Bjelašnice, kojeg je na momente sakrivao oblak. Prošli smo ispod Šiljka (1689 m/nv) i Lisičije glave (1678 m/nv) i spustili se u Štini do. Desno od nas je bila porušena Kuća spasa. Zadnji put, kada smo ovuda išli prema vrhu naša tura je vodila strminom ravno iznad. Ovaj put smo se odlučili za malo lakši, ali duži put sempentinama koje vode sve do Observatorija.
Sa naše lijeve strane se pružao predivan pogled na Treskavicu, Visočicu, Obalj i Krvavac. Uživali smo slušajući djecu dok se takmiče u prepoznavanju vrhova na kojima su do sada bili. Na nebu se mogao vidjeti samo pokoji oblačić, ali kako smo se probližavali vrhu vjetar je postajao sve jači. Na vrh smo stigli oko 11.30. Vjetar nas je natjerao da se sklonimo u prostorije observatorija, gdje smo se presvukli i ručali. Nadali smo se da će se vjetar malo smiriti, ali ništa od toga. Ipak smo donijeli odluku da nastavimo prema Maloj Vlahinji, i da se vratimo nazad samo ako se vrijeme još više pogorša. Spustili smo se do puta na kojem je stajao spomenik sedmorici planinara koji su izgubili živote 2. decembra 1962. godine. Trećeg dana boravka na planini uhvatila ih je snježna oluja, u kojoj su izgubili orijentaciju. Iskoristili smo priliku da se prisjetimo koliko planina može biti opasna, i kako ljudi ma kako to nevjerovatno zvučalo mogu nastradati na samo stotinjak metara od svoga cilja.
Put nas vodio dalje, iznad kotlova prema napuštenom objektu bivše JNA (Jugoslovenske narodne armije). Čitav objekat je bio ukopan u zemlju iz koje su virili samo ulaz i nekoliko prozora, a svuda oko nas su bili razbacani veliki komadi betona. Sa tog mjesta se vidio vrh Male Vlahinje. Inače na našoj lijevoj, Hercegovačkoj strani iz kojeg pravca je i puhao vjetar je bila jaka magla. Sa druge, desne strane prelijep i vedar dan. Dvije različite klime, kao da su se sudarile iznad naših glava. Bila je velika vjerovatnoća da će se ta magla pomakunuti do nas, ali mi smo imali samo još par stotina metara do vrha. Prošli smo greben ispod samog vrha i dok smo završavali naš uspon sve oko nas je utonulo u gustu maglu. Na vrhu smo se zadržali samo jednu minuti i užurbanim korakom krenuli nazad.
Vidljivost je spala na nekih dvadesetak metara i vjetar se pojačao. U jednom momentu, iako nismo osječali kišu, primjetili smo da su nam od vjetra i magle jakne skroz mokre. Pratili smo izblijedjelu markaciju, i za svaki slučaj svakih par stotina metara na GPS-u provjeravali pravac kretanja. Sada, u povratku, po ovom lošem vremenu spomenik poginulim planinarima je izgledao još sablasnije, kao da je puno više govorio nego prije samo dva sata.
Čim smo se krenuli spuštati od Observatorija, vjetar je postao blaži, ali gusta magla nas je pratila sve do silaska u Štini do. U povratku smo se spustili ravno niz padinu jer za put i sempentine nismo imali dovoljno vremena. Pogled od Kuće spasa prema vrhu je bio nevjerovatan. Samo stotinjak metara iznad je bila gusta magla, kao da je neko povukao nevidljivu liniju. Ovako pred sami mrak sve to izgleda još strašnije. Do PD Bijele vode smo stigli oko pet sati. Mrak je već uveliko pao. Dok smo slagali ruksake u gepek nismo krili zadovoljstvo zbog ove, iako se vrijeme pokvarilo, prelijepe ture.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Polazna tačka: PD Bijele vode
Završna tačka: Mala Vlahinja
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo još nekoliko kilometara do doma Bijele vode.
Opšte upute: Ući u šumu iznad doma i markiranom stazom proći kroz nju. Po izlasku iz šume skrenuti lijevo (sjeverozapad) i ići sve do puta koji vodi na vrh Bjelašnice. Moguće je na vrhu napraviti pauzu u Observatoriju u prostoriji za planinare. Dalje nastaviti (isto na sjeverozapad) iznad Kotlova grebenom, pored srušenog vojnog objekta sve do vrha Mala Vlahinja.
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
| Tehnička zahtjevnost ture: | Kondiciona zahtjevnost ture: |
 |
 |
- Minimalna visina
- 1482 m
- Maksimalna brzina
- 0 km/hr
- Maksimalna visina
- 2054 m
- Prosječna brzina
- 0 km/hr
- Ukupan uspon
- 988 m
- Ukupna udajenost
- 19.24 km
- Ukupan silazak
- 996 m
- Ukupno vrijeme
- 0h 00m 00s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Bijele vode
|
1480 m | 0 km |
| 2 |
Greben
|
1980 m | 6.87 km |
| 3 |
Javorak (1693)
|
1693 m | 11.64 km |
| 4 |
Katun (1621)1
|
1621 m | 12.38 km |
| 5 |
Kotlovi
|
2000 m | 14.55 km |
| 6 |
Lisičija glava (1678)
|
1678 m | 16.88 km |
| 7 |
Mala Vlahinja (2056)
|
2056 m | 22.2 km |
| 8 |
Observatorij (2067)
|
2067 m | 25.68 km |
| 9 |
Spomenik
|
2020 m | 25.85 km |
| 10 |
Velika Vlahinja (2005)
|
2005 m | 30.58 km |
| 11 |
Šiljak (1689)
|
1689 m | 38.16 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 73 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
