Za ovu nedjelju smo planirali turu na Visočicu, vrh Subar. Dan je bio kao stvoren za planinarenje. Put iz Sarajeva prema Bjelašnici je bio očišćen i suh, sve do hotela Maršal. Dalje je također bio očišćen, grtalica je prošla, ali je preko asfalta i dalje bio tanki sloj utabanog snijega. Stigli smo do doma Bijele vode i vidjeli da je put nizbrdo prema selu Šabići i Sinanovići prilično klizav. To je značilo, pošto je na našem autu pogon na zadnje točkove, da ćemo u povratku najvjerovatnije morati postavljati lance.
Za nekog umornog, poslije ture po snijegu, to nikako ne djeluje privlačno. Zato je pala odluka. Na snagu stupa plan "B". Kružna tura PD Bijele vode - Šiljak (1689) - Lisičja glava (1678mnv) - Javorak (1693). To bi trebala biti jedna lagana (za ljetne uslove) tura gdje bi se obišla tri manja vrha Bjelašnice koja se nalaze između Bijelih voda i Štinog dola.
Od doma pa kroz šumu je već postojala prtina. Neko nam je uveliko olakšao posao mada nije bilo lahko pogoditi stope planinara koji su već prošli tuda jer je snijeg bio prilično tvrd (ali ne toliko da se ne propada u njega). Po izlasku iz šume svuda oko nas se pružao prelijep pogled, Obalj, Visočica, Treskavica, Jahorina i Trebević su uljepšali našu turu. Planirali smo se popeti na tri vrha, s tim da ni jedan nije viši od 1700 mnv. Znači maksimalna visinska razlika je trebala biti oko 200 m. Odmah po izlasku iz šume smo skrenuli desno uz brdo prema vrhu Šiljak (1689). Iz podnožja se vidio jedan uski pojas koji se protezao sve do vrha na kojem je vjetar odnio snijeg. To nam je dosta olakšalo hodanje. Na samom vrhu se mogao osjetiti vjetar, ne tako jak, koliko je hladan. Međutim čim smo se krenuli spuštati na drugu stranu prema Lisičjoj glavi (1678mnv) vjetar se smanjio i kape i rukavice su se ponovo mogle skinuti. Prilikom uspona na Lisičju glavu morali smo ponovo oblačiti kape i rukavice jer se vjetar opet pojačao.
Zatim smo se spustili do devastirane Kuće spasa, gdje smo napravili i kraću pauzu za ručak. Tu nam se pridružio i jedan lokalni pas koji nas je pratio ostatak puta (i pojeo največi dio sendviča :) ). Poslije pauze smo krenuli prema vrhu Javorak (1693). U kotlinama između tih vrhova snijeg je bio dubok nekih 40cm, međutim sve padine izložene vjetru su bile skoro "gole" ili prekrivene zaleđenim snijegom po kojem je bilo vrlo teško hodati. Na Javorku ponovo hladan vjetar, samo kratka pauza za par fotografija i krenuli smo nazad put doma..
Kompletna ova tura je duga 7 km i relativno je lagana, tako da je pogodna čak i za one u lošijoj kondiciji. Uostalom, ako vam je teško ne morate se ni penjati na pomenute vrhove, možete samo prošetati putem od doma do Kuće spasa i nazad. Sve u svemu, s obzirom da je ovo bio plan "B", bilo je extra.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Tehnički podaci o turi:
Polazna tačka: PD Bijele vode
Završna tačka: Javorak
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo još nekoliko kilometara do doma Bijele vode.
Opšte upute: Ući u šumu iznad doma i markiranom stazom proći kroz nju. Po izlasku iz šume popeti se na greben i njime ići sve do vrha Šiljak. Proći preko vrha, spustiti se u sedlo i popeti na susjedni vrh Lsičja glava. Spustiti se do Kuće spasa, a onda krenuti južno od Lisičje glave prema vrhu Javorak. Sa Javorka krenuti direktno na istok i sići sve do puta koji iznad šume vodi do Bijelih voda.
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
| Klasifikacija ture: | |||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tehnička zahtjevnost ture:
|
Kondiciona zahtjevnost ture:
|
||||||||||||||||||||||||||||||
|
Detalji putnih tački
|
|||||||||||||||||||||||||||||||
