1. januar 2013. Sarajevo još uvijek spava i prolazimo gotovo pustim ulicama. Prva tura u ovoj godini je dogovorena još ranije. Od PD Bijele vode do Observatorija. Kao i na turi od prije dva dana, dan je bio kao iz snova. Vedro nebo, samo malo hladnije vrijeme. Naravno, znali smo da će vjetar biti neizbježan čim izađemo na čistinu, ali bez njega na Bjelašnici izgleda ne može. Tura je počela oko deset, prolaskom kroz šumicu ispod doma.
Čim smo izašli iz šume dočekao nas je zaleđen snijeg, ne toliko da se ne može hodati, ali smo se pitali da li će do vrha trebati dereze. Koračalo se prilično oprezno. Svakih nekoliko koraka bi propali u snijeg do koljena, a onda se stane na led, pa noga prokliže. Na tim mjestima se moralo nogom malo jače udariti, da bi se probila tanka ledena kora i spriječilo proklizavanje. Ovaj put smo prošli sa donje, južne strane vrha Javorak i došli do, ispod serpentina koje vode do vrha. Tu se nalazi izvor i veliko betonirano korito gdje se mogu obnoviti zalihe vode. Napravili smo jednu manju pauzu i krenuli prema vrhu.
Od tog mjesta smo konstantno do Observatorija bili izloženi hladnom vjetru. Međutim vedar dan i prelijep pogled na okolne planine Visočicu, Treskavicu, Jahorinu, Trebević, pa sve do Maglića, Bioča i Durmitora u daljini nam je olakšavao kretanje prema vrhu. Do vrha nam je trebalo oko tri sata. Iako je mjestimično bilo zaleđenog snijega nije bilo potrebe da se stavljaju dereze. Malo veću pauzu smo napravili u samoj zgradi Observatorija, u prostoriji predviđenoj za planinare. Tu smo lagano ručali i osvježili se, a onda krenuli nazad. Povratak nizbrdo je bio prilično brz. Relativno tvrd snijeg nam je omogučio da skoro strčimo u Štini do i imam osjećaj da smo kod Kuće spasa bili za manje od pola sata.
Od Kuće spasa pa do u Babin do, gdje nas je čekalo auto, bilo je malo teže hodati, jer je snijeg bio malo dublji. Najljepši osjećaj za jednog planinara je tišina, narušena samo prirodnim zvucima, osjećaj usamljenosti, daljine civilizacije i svega što na nju podsjeća, takav osjećaj nas je pratio čitav dan. Zato je izlazak u Babin do prepun skijaša, izletnika, muzike i galame bio jedan šok za nas. Potrudili smo se da što prije sjednemo u auto i napustimo to mjesto tako da ne pokvarimo one osjećaje koji su se u nama taložili za vrijeme ovog prelijepog druženja sa Bjelašnicom.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Polazna tačka: Bijele vode
Završna tačka: Observatorij
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo još nekoliko kilometara do doma Bijele vode.
Opšte upute: Proći ispod doma, i markiranom stazim kroz šumu sve do livada koje vode pored česme sa kamenim koritom (ispod vrha Javorak) u Štini do. Odatle krenuti uzbrdo, pored makadamske ceste koja vodi na vrh. Sa Observatorija se vratiti istim putem do Kuće spasa u Štinom dolu. Možete ići istim putem do PD Bijele vode ili lijevo (sjeverno) prema Babinom dolu i hotelu Maršal (zavidsi od prevoza kojim ste došli i kako se namjeravate vratiti)
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
| Tehnička zahtjevnost ture: | Kondiciona zahtjevnost ture: |
 |
 |
- Minimalna visina
- 1261 m
- Maksimalna brzina
- 0 km/hr
- Maksimalna visina
- 2094 m
- Prosječna brzina
- 0 km/hr
- Ukupan uspon
- 773 m
- Ukupna udajenost
- 9.55 km
- Ukupan silazak
- 996 m
- Ukupno vrijeme
- 0h 00m 00s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Babin do
|
1287 m | 0 km |
| 2 |
Bijele vode start
|
1480 m | 3.72 km |
| 3 |
Observatorij
|
2067 m | 7.51 km |
| 4 |
Voda
|
1575 m | 9.3 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 82 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
