Livanjsko polje
U komunikacijskom smislu, Livanjsko polje imalo je oduvijek veliku važnost kao veza između unutrašnjosti i jadransko-mediteransog zaleđa.
Od najstarijih vremena, plodno Livanjsko polje bilo je pogodno za razvoj zemljoradnje i stočarstva. Prvi tragovi naselja potiču iz Ilirskog doba, kada je polje okruživalo oko četrdesetak ilirskih gradina, vizuelno dobro povezanih i branjenih. Jedno od najsnažnijih Ilirskih plemena koja su naseljavale ovo područje je pleme Delmata. Livanjsko i susjedna polja jugozapadne Bosne i Dalmacije, bila su matična područja Delmatima odakle se širio kulturni i privredni utjecaj na dijelove srednje Dalmacije. Najveće naselje je tada bio Delminium (Duvno-Tomislavgrad).
Nakon pobune protiv Rima koja je kulminirala Batonovim ustankom i neuspješnim pokušajem zauzimanja rimske Salone, Delmati su konačno poraženi kada je ugušen Batonov ustanak (6-9. godina pne). Nakon toga započinje proces romanizacije. U tom razdoblju mnoge delmatske gradine oko livanjskog polja postale su rimske utvrde i naselja: Bariduum-Livno, Pelva-Lištani, Aequum (Čitluk pored Sinja ) i Salvium (Vrba, Glamočko polje). Ova naselja su loklnim cestama bile povezane na glavnu rimsku cestu koja je prelazila preko Livanjskog polja i povezivala Salonu i Servitium (Bosanska Gradiška).
Prodor Huna i drugih barbarskih naroda za vrijeme Velike seoba naroda prisiljavaju stanovnike polja da ponovo nađu utočište u gradinama, a nakon 380. godine dolazi do sloma rimskih utvrda na Dunavu, preko kojeg u Panoniju provaljuju razna barbarska plemena, koja pustoše i razaraju Dalmaciju, te livanjsko polje i okolna područja.
Nakon toga, a naročito dolaskom južnih Slavenskih plemena u 7 vijeku, na ovom području počinje proces širenja hrišćanstva. Na lokalitetu Rešetarica pronađeni su ostaci manje starokršćanske crkve, „bosanskog“ ili „naronitanskog“ tipa, a na kompleksnom lokalitetu Lištani-Podvornice otkriveni su temelji ostataka ranokršćanskog kompleksa s dvije bazilike (sjeverne i južne) i krsni zdenac. Na krajnjem istoku polja, između Kamešnice i Tušnice, danas je smješteno veliko akumulaciono-Buško jezero.
Potvrda brze komunikacije između Dalmacije i centralne Bosne preko Livanjskog polja je i usiljeni marš koji su izvele partizanske snage 8. na 9. septembar 1943. te dan nakon kapitulacije Italije ušle u Split. Naime, nakon što je 8. septembra 1943. javno objavljena kapitulacija Italije, partizanske snage (NOVJ) i njemačka vojska (Wehrmacht) započele su trku s vremenom kako bi preuzele kontrolu nad Splitom i zaplijenile ogromne zalihe talijanskog naoružanja. Partizanske jedinice stacionirane u unutrašnjosti (Bosna i zaleđe Dalmacije) odmah su pokrenule usiljeni marš prema Splitu kako bi stigle prije njemačkih motorizovanih kolona. Nakon ulaska u Split su uslijedili su pregovorii razoružavanje talijanske divizije "Bergamo". Partizani su došli do ogromnih količina ratnog materijala, hrane i municije, što je dalo snažan zamah razvoju antifašističkog pokreta u Dalmaciji.
Dva dana kasnije njemačke snage, prvenstveno 7. SS divizija "Prinz Eugen", zauzele su strateški važan prolaz Klis. Svjesna da ne može dugoročno izdržati pritisak nadmoćnijih njemačkih oklopnih i motorizovanih snaga, partizanska komanda naredila je evakuaciju, pa su se nakon 17 dana partizani povukli iz Splita sa kompletnim plijenom, ojačani sa 9000 novih boraca iz Splita i okoline.
Iz planinarskog ugla, Livanjsko polje je vro intersantno jer ga okružuju najviše planine jugozapadne Bosne: Šator (Veliki Šator 1872), Golija (Veliki vrh 1886), Cincar (Cincar 2006), Kamešnica (Konj 1856) i moćna Dinara (Troglav 1913).
Livno
U 9. vijeku Livanjska župa vjerovatno je uz Livanjsko, obuhvaćala Duvanjsko i Glamočko polje. Sjedište joj je bilo Livno, koje se prvi put spominje 892. godine pod imenom Cleuna. Ime grada zabilježeno je i u popisu naseljenih gradova u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz sredine 10. st .
U srednjem vijeku, u crkvenom pogledu, Livno je pod upravom Splitske nadbiskupije, a njene ovlasti potvrđuje ugarsko-hrvatski kralj Koloman (1103. godine). Papa i Crkva nisu blagonaklono gledali na propovijedanje mimo latinskog jezika, što je dijelom uzrokovalo pojavu „hereze“ u obliku Crkve Bosanske.
Ugarsko-hrvatski vladari, vladali su tim područjem do 1326. godine, kada ga je osvojio bosanski ban Stjepan Kotromanić i prisajedinio srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Tadašnji naziv za ovo područje je bio Tropolje, a kasnije i Završje. Naziv Tropolje ukazuje na tri velika kraška polja: glamočko, livanjsko i duvanjsko. Završje, gledajući iz Bosne govori da je to područje iza vrhova (Vitoroga, Vranice i Vrana). Ove lijepe i zvučne toponime danas mijenja birokratski naziv: kanton broj 10. Krajem 1400. godine, bosanski kralj Stjepan Ostoja, Završje svojom poveljom poklanja bosanskom velikašu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću i sinu mu Balši.
U sastavu bosanske države Livno ostaje do 1469. godine kada su ga osvojili Turci Osmanlije. Nakon toga Livno doživljava svoj najveći razvoj, naročito tokomu XVI, a djelimično i u XVII vijeku.
Najznačajniji objekti koji se podižu u naselju su džamije od kojih su potkupolne džamije reprezentativni objekti najvišeg dometa osmanske arhitekture u Bosni i Hercegovini. U Livnu je bilo ukupno 14 džamija, od čega su 4 potkupolne. Prema broju potkupolnih džamija, Livno tada dolazi na drugo mjesto u BiH, odmah iza Sarajeva. Do danas su se očuvale tri potkupolne džamije: Begluk (Lala-pašina), Balagija (Balaguša), Dukatara (Glavica).
Dukatareva džamija ili Glavica džamija jedan je od najprepoznatljivijih simbola grada Livna i jedna od njegovih najznačajnijih džamija. Smještena je u starom dijelu grada Livna, na uzvisini iznad donjeg dijela Livna. Izgrađena je između 1562. i 1574. godine na prirodnoj glavici čije se tri strane strmo spuštaju prema rijeci Bistrici, po kojoj je i dobila svoje alternativno ime. Evlija Čelebija je spominje u svom putopisu kroz livanjski kraj 1660. godine kao staru, tvrdo zidanu, potkupolnu džamiju koja se nalazi blizu čaršije. Džamija ima veliku centralnu kupolu i tri manje kupole na hajatu. U sklopu džamije se nalaze abdesthana, gasulhana i sahat kula, koja i danas pokazuje vrijeme.
spod Glavice na kojoj je izgrađena džamija, iz stijene izbija voda tvoreći tok koji teče kroz Livno čineći rijeku Bistricu. Na mjestu gdje iz stijene izbija hladna voda često se pojavljuje kondenz u obliku prozirnog dima po kojem je i dobio naziv Duman. Svojevremneno su na toku Bistrice bili mlinovi, a sama Bistrica je premoštena kamenim mostom. Iznad Dumana je visoka stijena po čijem obodu su bile kule za odbranu grada.
Za planinare koji sa sjetom čeznu za starim vremenima i romantičnim planinarenjem, Duman može biti polazna tačka za uspon na vrh Cincara. Rijetki su gradovi u BiH iz čijeg centra možete u istom danu popeti planinu višu od 2000 metara. Dug put preko visoravni Kruzi, danas je ukrašen krdima divljih konja koji su ovdje našli svoje stanište i idealne uslove za boravak.
Cincar
Cincar planina se uzdiže iznad velikih kraških polja na jugozapadu BiH. Sjeverozapadno od Cincara je Glamočko polje, sjeveroistočno je Kupreško, jugoistočno Duvanjsko, dok se najveće od njih, Livanjsko polje nalazi jugozapodno od masiva. Cincar je najzapadnija od bosanskih planina čija visina prelazi 2000 metara.
a razliku od ostalih planina Dinarskog gorja vrhovi Cincara ne tvore pravi jedinstveni greben, nego su više razasuti na krškoj visoravni visine 1200 - 1500 m, koja se još nastavlja sjevernije i južnije bez drugih većih vrhova. Plato Cincar naziva se visoravan na sjevreozapadnoj strani planine, i to je plitka depresija između 1400 i 1500 metara nadmorske visine. Južnija takva visoravan pod Cincarom se naziva Krug – planina, danas poznata kao stanište krdima divljih konja. Sa sjeverne strane je slična visoravan Hrbljina (Hrbine) na kojoj je još izraženiji kraški reljef pun vrtača. Sjeverno od Hrbljina je planina Vitorog.
Osim vrha Cincara i Malovana, uzdiže se i niz od desetak viših vrhova iznad 1700m: zapadniji prema Glamoču je Kujača 1849m, a dalje istočnije spram Kupresa se još uzdižu Kurozeb 1704 m, Kozjak 1710 m, te Malovan 1828m. Najviši vrh planine Cincar, visok 2006m je razmjerno pravilan, kupasto-piramidalni vrh koji se uzdiže uz Glamočko polje, a iznad travnate visoravni Krug planine.
Cincar, njegove visoravni i planinske padine iznad Livanjskog i Glamočkog polja na nadmorskim visinama iznad 1100 m, pa do oko 1300 m, prekrivene su travnatim površinama i donedavno su služile za ispašu velikog broja ovaca. Od oko 1250 m naviše za Krug planinu su karakteristične siromašne planinske livade koje su na stjenovitoj i kraškoj krečnjačkoj podlozi ispresijecane oštrim grebenima i dubokim dolinama. Većina dolina je obrasla johom i niskim šibljem. Iznad 1350 m nadmorske visine, zapadne i sjeverne padine Cincara (gorska visoravan oko Cincara i Malovana) prekrivene su starim mješovitim šumama jele i bukve, koje se miješaju sa stablima smrče, posebno u klancima i ponikvama. Iznad toga na grebenima i nižim vrhovima do nekih 1600 m su uglavnom subalpske listopadne šume od planinske, klekaste bukve, pa još više do 1900 m prevladava grmasta crnogorična klekovina. Iznad toga je već krajnja gornja granica rasta drveća, pa do najviših vrhunaca Cincara prirodno postoje samo travne rudine.
Kupasto brdo na kojem se nalazi najviši vrh Cincar-planine ima smjer pružanja sz-ji, a sa juga izgleda kao veliko, travom obraslo brdo. U podnožju vrha sa južne strane, na rubu visoravni Krug planine je malena dolina Begovača. Begovača je lijepa uvala u kojoj izvire slab potok koji otiče niz dolinu u pravcu juga i Krug planine. I danas su tu vidljivi ostaci kamenih zidanih štala sa bazenima vode koje su služile stočarima za napajane stada i proizvodnju čuvenog livanjskog sira Cincar. Danas je Begovača je napuštena, objekti razrušeni, bazeni sa vodom oštećeni, voćnjak zapušten. Ovce i krave su danas na ovoj visoravni prava rijetkost, zamijenila su ih stada prelijepih divljih konja.
-Na visini od 1256 m na visoravni Krug planine, izgrađen je planinarski dom Kruzi do kojeg se može doći sa ceste Livno-Glamoč, makadamskom cestom dužine 9 km. Planinarski dom je odličan i prostran. Velika sala, kuhinja, spavaonica su izuzetno čisti, kao i vanjski objekti: drvarnica, zimska soba u kojoj je roštilj, ostava sa cisternom i velika terasa sa pogledom na veličanstvene pašnjake brežuljkaste visoravni Kruzi. Do planinarskog doma se dolazi makadamskom cestom koja se, nakon prolaska kroz Livno, u Suhači odvaja sa ceste Livno-Glamoč. Od ovog odvajanja do doma ima 9 km tvrdog, nabijenog makadama koji se uz opreznu vožnju može preći i malim autom. Od doma je markirana planinarska staza do vrha.
-Na visoravan Kruzi se može doći i iz centra Livna preko Zastinja, zastinjskom cestom. Makadamska cesta vodi iznad Dumana na visoravan po kojoj se razgrana u više pravaca i zemljanih puteva. Jedan od njih ide do planinarskog doma, a drugi do doline Begovača u podnožju Cincara. Na kojem god kilometru da ostavite auto, možete do vrha nastaviti pješice i mimo ovih puteva, držeći pravac prema vrhu. Silaskom u vrtače, povremeno se, nakratko gubi pogled prema vrhu.
-Još jedna od mogućnosti za uspon je da se od planinarskog doma nastavi cestom iznad Glamočkog polja koja će se približiti zapadnom bridu grebena u rejonu zvanom Lovac. Sa visine od oko 1400 m slijedi uspon bridom grebena do vrha.
