Put ka Blidinju golica maštu ljubitelja stijena i visina.
Sa vrhom Pločno (2228m n.v.) i sjeveru okrenutim stranama planine, koje su dugo pod snijegom, a sad još osvježene novom bjelinom, javi se prilika za još nednu ovosezonsku ski turu
I kad je većina nas, sa dolaskom ljetnih temperatura, odložila ski opremu, iznenadi nas novi sniježni talas, te se brzo rodi ideja - Njeno veličanstvo Čvrsnica! Sa vrhom Pločno (2228m n.v.) i sjeveru okrenutim stranama planine, koje su dugo pod snijegom, a sad još osvježene novom bjelinom, javi se prilika za još nednu ovosezonsku ski turu.
Ka Jablanici, putem za Prozor, te lijevo u pravcu Doljana i parka prirode Blidinje krenula je 18. maja petočlana skupina, kao skijaši: Simić Slobodan - Simara, Faruk Karabeganović - Flautist, te Nemanja Hrnjez - Šone, te dvoica borderista: Ronald Grozdanić - Roni i Željko Bagarić - Bagzi.
Nije baš slučajno izabran petak. Bio je to početak najavljene stabilizacije vremena, što bi pomoglo da se, koliko toliko, zatekne niža temeratura u planini. Nismo krili zadovoljstvo što smo "uboli" pravi dan. Uživamo gledajući svijetlo ozelenjelo drveće među tamnijim zimzelnim borovima, koje je izniklo iz kamena. Prolazimo kroz drvena Vrata nad cestom ka ski centru Risovac - Blidinje, a pogled plijeni ski-staza prekrivena novim snijegom. Sve izgleda kao da smo u drugom godišnjem dobu. Ipak nam je jasno da je u podnožju planine sve kratkog daha i da smo počašćeni time da još malo možemo da uživamo u zimskom ugođaju.
Puf! Pant! Cijena dugih spustova su dugi usponi. Ali, "Ko to more platit!"
Sa visinom, raste srce, šire se prostori, vidici...
Pogled plijeni stjenovita gromada Pločnog, sa repetitorom na vrhu. S desne strane, iza nje, posmatra nas sniježnim flekama prošarana Vran panina( 2074). I tako, savlađujući uspon, čovjek na tren zastane i pomisli: Ovaj mir, ova tišina, kao da se može "čuti' i osjetiti.
Pod Pločnom (2228m). Ljeti je ovo jedna od najvećih siparskih formacija u našim planinama. Zimi, hm... leglo lavina ali i još ponešto...
Izlazak na rub barijere nije ni lagan, a ne čini se ni sasvim bezopasan. Srećom, podloga je optimalna za ovakav uspon.
Preko platoa: "2118" - Vilinac! Negdje desno od njega je i kuća Vilinac.
Ohrabreni idealnim vremenom, donosimo odluku da se razdvojimo u dvije grupe. Simara i Faruk će se vratiti istim putem, a nas trojica produžujemo 20-tak minuta grebenom do ruba koluara, uvidjevši s olakšanjem je procjena bila u redu - ulazak na strminu nije komplikovan. Čini se da je snijeg tvrd i kompaktan, dobro sjedinjen.
Pogled sa ruba kuloara unazad prema relejnoj stanici i "rupi" desno gdje se izlazi na Pločno.
Na sreću, ulazak u kuloar nije komplikovan! Ostatak, živi bili pa vidjeli...
Ljepota skijanja je, kažu, u padanju. Padanjem se, dijelom, eliminiše gravitacija, što izaziva poseban osjećaj oduševljenja...
Pri dnu "spusta". Tragovi će svjedočiti neko vrijeme o nečemu, ovom mjestu vjerovatno nerazumljivom, ali i nepoznatom.
Tako, nek se i ovaj prostor navikava na ovaj tip dasaka...
Pogled u "retrovizor". Eto, to je bilo to!
Bez žurbe krećemo za Jablanicu. Zastajemo na tren kod Vrata, usmjerivši pogled tamo gdje smo danas hodili. U Jablanici se javljamo još jednom ljubitelju planine, Ajdinu Jašareviću - Ćeli, koji je dolazio Land-Roverom po mene i Žalca, kad smo se zimus vraćali sa Prenja. Gostimo se u kafiću našeg ljubaznog domaćina, te još veseliji krećemo kućama...
N. H.
