Ceremonija izlaska sunca iznad Prenja, gledano sa Tisa
Marco je sa družinom bija na Čvrsnici. I kad čovik vidi tak'o vrime i tak'u bonacu, veli u čudu; ' ti jarca, ka'k to?' Je'l to "priko veze" jal' je to neko oćutija...
Na teren je istrčalo jedanaest igrača. 'Ajdemo u detalje! Marco:
- Bila je subota i bilo je mračno kad smo se iz Splita uputili put Mostara, odnosno Čvrsnice.
A cilj je bio pobjeda?
- Cilj je bio Veliki Vilinac iz Dive Grabovice.
U mjesto Grabovica ekipa stiže nakon dosta sitnih poteškoća kao:
- Probila se guma na jednom autu...
Pa...
- Pa gužva kroz cijelu Hercegovinu...
Pa...
- Pa glad, pa...
Glad?!? Eh, šta'š, takvi su hercegovci...
Igra svjetla i sjene u gudurama Čvrsnice
Ekipa se našla na terenu arene Diva Grabovica. Dan je bio predivan, sunčan i topao! Navalni igrači su odmah - navalili.
- Oko 13:30h ulazimo u Čvrsnicu. Na prvom izvoru smo nakon 45min, kod drugog izvora nakon ukupno 1:30h te kod lovačke kućice u Žlijebu (1000m) nakon 2:15h.
Igra je bila fair-play, niko nije isključen, ekipa je u punom sastavu i maksimalno motivirana. Motivi leže dijelom i u ovome:
- Kako je to šumska staza, onda je bila prava uživancija ići njom, jer kakve jesen ima boje ni jedno godišnje doba nema.
Bravo dalmatinci! Samo naprid!
Videći ovu maglu kao da se nameće utisak da u zoni 2000 m leži neka granica koja dijeli dva svijeta.
Koliba Tise, kraj prvog poluvremena:
- Na lovačko sklonište na Tisama (1410m) stižemo oko 17h što je, kažu, dobar rezultat.
Ekipa je noćila u kolibi na Tisama uz, kako Marco kaže, dobre domaćine Šefka i Kica s prijateljima. Uprkos napornom prvom poluvremenu, već u pet sati narednog jutra navala je bila na nogama (odbrana se još branila u svojim vrećama za spavanje).
- Kava, pa čaj, pa ko ostane na nogama.
Pa?
- Pa marenda...
Oko 6:45h ekipa je ponovo istrčala na teren.
Hajdučka vrata, elegantni kameni luk u zoni 2000m
Prekretnica u igri desila se kod Hajdučkih vrata, tačno u zoni šesnaesterca... pardon, tačno u zoni 2000 m. Nakon toga je pobjeda bila osigurana.
- Na Hajdučka vrata (2000m) stižemo oko 9h te nastavljamo preko ledenjačkog jezera Crvenjak do grebena.
Grebenom u finale?
- Ne, grebenom do vrha Veliki Vilinac (2118m).
Na Velikom Vilincu (2118m). Lijevo, zubovi Prenja, desno, Velež, iza u daljini - ptice znaju...
A na Velikom Vilincu, možemo zamisliti, veličanstven pogled na sve strane, a čovjek kao hipnotiziran uživa i ne može vjerovati svojim očima.
- Pogled je veličanstven na sve strane, a mi kao hipnotizirani uživamo i ne možemo vjerovati svojim očima!
Eto, vidite ;-)
- Odlučujemo se za ručak kod ruševne kućice pod Vilincem tj. pola sata od vrha.
Ekipa HPD Mosor iz Splita. Jedanaest igrača, golman čuči
Igra u produžetcima:
- Silazak do Tisa i do Grabovice je bio udarni jer smo dosta vremena potrošili na odmaranje, pa smo to morali nadoknaditi brzim spustom. U dolinu smo stigli s mrakom...
I to je bio kraj! Nakon ove pobjede učešće u turniru "Prenj" bilo je osigurano. Kad tad..!
Tekst i fotografije:
Goran Beus (Marco), HPD Mosor Split
